Čitao sam o njemu, govorili su mi i kolege o tome kako je taj kompleks velik, ali doista vas ništa ne može pripremiti na nešto tako golemo. Taksijem sam od Washingtona došao do prve, ulazne rampe. I s jedne i druge strane uz rampu nalazi se šuma. Bilo mi je pomalo neobično jer osim te šume nisam vidio ništa drugo, nikakve zgrade, znakove, poligone... Prošli smo rampu i nastavili se voziti putem uz koji su se redala stabla, tu i tamo vidio bih i neke druge ceste, ali to je bilo to. Nakon desetak minuta vožnje doista sam pomislio da smo negdje pogriješili smjer, čak mi je došlo i da vozača pitam jesmo li na dobrom putu, ali suzdržao sam se. Otprilike petnaestak minuta nakon što smo prošli prvu, došli smo do druge rampe – riječi su kojima Kristijan Ilovača, 29-godišnji Osječanin koji posljednjih pet godina živi u Zagrebu prepričava svoj ulazak u kompleks najprestižnije policijske akademije na svijetu - one FBI-eve.
Riječ je o štićenom objektu koji se nalazi u Quanticu, mjestu smještenom u američkoj saveznoj državi Virginiji oko 55 kilometara južno od Washingtona. Sama akademija zapravo se nalazi unutar još jednog strogo štićenog objekta - baze američkih marinaca koja se prostire na području od oko 260 četvornih kilometara, a osim FBI-eve akademije ondje se nalaze i akademija DEA-e te najveći i najmoderniji forenzički laboratorij na svijetu. Kristijan Ilovača u Quantico nije tek zalutao u kakav turistički posjet, nego je tamo, kako govori, poslan kako bi završio FBI-evu obuku koja traje deset tjedana. Riječ je o najtežoj, ali i najboljoj te najprestižnijoj obuci koju svake godine pokušava upisati na tisuće policajca iz cijelog svijeta, ali samo rijetkima to pođe za rukom.
Konkretno, godišnje istu obuku završe tri generacije polaznika, a u generaciji ih bude otprilike 250. Ilovača, koji u MUP-u radi posljednjih šest godina na mjestu policijskog službenika unutar Uprave za posebne poslove sigurnosti, jedanaesti je policajac iz Hrvatske koji je uspješno završio ovu obuku, a među onima koji su je pohađali primjerice nalazi se i Mario Bertina, nekadašnji šef PNUSKOK-a.
Srijeda dan za fizičke izazove
– Kada je lani došla interna obavijest u MUP da se prijave svi koji su zainteresirani za obuku unutar FBI-eve akademije, nisam razmišljao ni sekunde. Neću biti skroman i reći da nisam mislio da imam šanse proći i dobiti priliku dokazati se u SAD-u, ali svejedno, kada su krenula sva ta testiranja samo sam u glavi ponavljao: “Bože mili, što je ovo, pa ovo nema nigdje”, jer su ti ‘predtestovi’ bili posve drukčiji od onoga što smo i ja, a vjerujem i drugi kolege očekivali - kazuje Ilovača. Umjesto klasičnih policijskih testiranja na kojima se prolaze testovi psihičkog i fizičkog stanja (sklekovi, trbušnjaci, zgibovi i slično) on je na svom prvom testiranju na koje je morao doći u američko veleposlanstvo dobio - kemijsku olovku.
– Ostavili su me samog u prostoriji, sjeo sam za stol na kojem me dočekala kemijska olovka i nekoliko praznih papira. Dakle, nisam rješavao nikakav test, nego su mi rekli da napišem esej, naravno na engleskom jeziku, na temu “koje su vrline policijskog službenika”. Imao sam točno sat vremena za pisanje eseja, a tako su provjeravali poznavanje samog jezika, naše znanje, gledali kako se stilski izražavamo... - pojašnjava ovaj 29-godišnjak.
Nakon prvog eseja pisao ih je još nekoliko, a morao je proći i kompletan medicinski pregled, primiti osam različitih cjepiva te odraditi nekoliko pismenih i usmenih intervjua.
– Jedan od posljednjih razgovora koji sam imao vodio sam putem videopoziva sa psiholozima iz Washingtona koji su mi postavljali neka doista specifična pitanja. Jedno od njih bilo je: “Da ja jednog dana poželim ići na policijsku akademiju, što biste vi meni preporučili da budem - granični policajac ili vodič pasa”, govori Ilovača. Uz sve te provjere morao je riješiti i, kako opisuje, brdo papirologije, oko čega mu je pomagao ataše iz FBI-eva ureda u Beču koji je zadužen za Hrvatsku. U kamp u Quanticu stigao je 1. travnja, a odmah na ulazu dobio je svoj identifikacijsku ispravu, magnetsku karticu za sobu i voditelja koji ga je proveo kroz kompleks. Riječ je o labirintu sa stotinama hodnika i desecima zgrada u kojima su smještene i tri sportske dvorane, nekoliko teretana, nove atletske staze s mekom i tvrdom podlogom, street workout tereni, dvorane za borilačke sportove, knjižnice, bazen s grijanom morskom vodom...
– Svi polaznici, a bilo nas je 256, među kojima i 35 međunarodnih studenata iz cijelog svijeta: Njemačke, Španjolske, Francuske, Tajvana, Gruzije, Kanade, Brazila, imali su po jednog cimera. Mene je dopao Rafael Gonzalez, odličan lik iz Južne Karoline, koji mi je dosta pomagao u tome da se aklimatiziram na tamošnje uvjete. Nas 256 bilo je podijeljeno u pet razreda, a svaki razred je dobio svog voditelja koji nam je dok smo bili na obuci bio i mama i tata i brat i sestra, prijatelj, profesor, oslonac, sve. Mogli smo ga zvati i gnjaviti 24 sata dnevno – kazuje Ilovača te napominje da je sve bilo organizirano do najsitnijih detalja. Svaki dan bio im je ispunjen gotovo do posljednje minute. Osim svakodnevnog programa tjelovježbe, te ‘challengea’ - svojevrsnih izazova srijedom kojima se testira fizička izdržljivost, program nudi edukaciju iz područja prava, bihevioralnih i forenzičkih znanosti, razumijevanja terorizma, rukovođenja, komunikacije... Ponuda kolegija zaista je bogata, a svatko izabire četiri izborna i dva obavezna.
Kristijan se svakog dana budio u 6 sati, prva predavanja su počinjala u 7.30 i trajala u prosjeku do 16 sati, između postoji pauza za ručak, a nakon predavanja bi sam ili s drugim kolegama odrađivao obveze poput pisanja eseja, seminara, pripreme prezentacija, učenja i slično. Vikendi su im uglavnom bili slobodni, ali tada bi odlazili u posjete okolnim gradovima, pa je za svog 2,5-mjesečnog boravka Ilovača posjetio Philadelphiju, Washington, New York, Baltimore, a obišao je i Bijelu kuću i Pentagon.
Puzanje po blatu, penjanje po užetu
– U sklopu posjeta New Yorku obišli smo i sjedište newyorške policije, najveće takve organizacije na svijetu koja broji čak 36 tisuća ljudi i ima godišnji proračun od 5,5 milijardi dolara. Osim toga, imaju i svoje helikopterske jedinice, brodove, konjicu, čudo jedno. Moram reći da je New York stvarno siguran grad, to je i moj osobni dojam, ali ne govorim to tek kao floskulu, nego im u prilog ide i jako pozitivna statistika – kazuje Ilovača koji priznaje da ga se taj grad najviše dojmio, ali da se ipak najbolje zabavio u Philadelphiji. Kada ga pitamo kako to misli, uz smijeh govori kako o tome ipak službeno ne bi govorio.
Međutim, ono što s posebnim ponosom ističe jest osvajanje famozne “plave ciglice”, što za rukom pođe tek rijetkim polaznicima, a on je ujedno i prvi polaznik iz Hrvatske kojemu je to uspjelo. Kako pojašnjava, u sklopu obuke postoji nekoliko vrsta utrka, među kojima su najpoznatije one za žutu, plavu i crnu ciglicu. Utrka za žutu ciglicu jedina je službena, i u njoj moraju sudjelovati svi polaznici. Konkretno, moraju pretrčati 10 kilometara neravnog terena i savladati 36 prepreka koje uključuju preskakanje raznih objekata, puzanje po blatu, penjanje po užetu, mrežama i slično. Inače, riječ je o stazi koja je prikazana u filmu “Kad jaganjci utihnu”, a na njoj vježbaju američki marinci koju je posebno za ovu prigodu iznajmljuju polaznicima FBI-eve akademije. Kristijan je uspješno prošao i taj test, ali ipak, posebno mu je srcu prirasla plava ciglica koju je osvojio jer je za vrijeme obuke uspješno preplivao 36 milja odnosno 55 kilometara, što je ekvivalent udaljenosti od Quantica do Washingtona.
Kako kaže, za plavu ciglicu počeo se pripremati još u Zagrebu svakodnevno odlazeći na bazene, što mu se na kraju i isplatilo. Naime, od 256 polaznika ovu utrku uspjelo je završiti njih tek sedamnaestero. Na kraju, kada ga pitamo što ga se najviše dojmilo na njegovoj obuci, bez previše dvojbi odgovara - to što je imao priliku steći brojna poznanstva i raditi s najboljima u svojim područjima. Ta prestižna škola, zapravo, služi za obuku ljudi koji su predodređeni za liderske pozicije u policiji, kako na nacionalnoj, tako i na međunarodnoj razni, a Ilovača ne skriva ambicije da u budućnosti znanja koja je tamo stekao iskoristi kako bi Hrvatsku učinio boljim mjestom.
Ima da fataju spijune iz Beograda...