Da ste ovih ljetnih mjeseci posjetili grad Nin i u njemu nadaleko poznati dragulj hrvatske vjerske i kulturne baštine - starodrevnu crkvicu sv. Križa iz 9. stoljeća, mogli ste doživjeti kulturni i vjerski šok visokog stupnja, kao što se to meni dogodilo i prošle i ove godine koncem mjeseca kolovoza, piše prof. dr. Božidar Nagy, Filozofski fakultet u Zagrebu.
Nakon što ste prekoračili prag crkvice i ušli u njenu unutrašnjost prvo na što vam pogled pada jesu hrpe ptičjeg izmeta kraj stupova koji drže kupolu. Neugodno iznenađeni, pogled podižete prema gore i uočavate pri vrhu lastavičje gnijezdo. Ali nisu samo gore i dolje nepoželjni sadržaji. Zidovi, djelomično okrečeni bijelom bojom, posvuda su „bogato ukrašeni“ tragovima ptičjih izmeta (ostaci i od lanjske godine kada su na vrhu druga dva stupa bila još dva lastavičja gnijezda.) I kad malo bolje pogledate po kutovima i uglovima crkvice posvuda nalazite paučinu, a na podu u uglovima ostaci raznog smeća što je ovamo nanio vjetar. Pitate se kako je to moguće?
Jednostavno. Crkvica je danju i noću potpuno otvorena, vrata se nikad ne zatvaraju!!! Na zidovima crkvice nalaze se prozorčići, točnije ovalni ili četverouglati otvori u starom stilu takvih građevina, ali bez ikakve zaštite (nikakve rešetke, stakla ili što slično za zaštitu) tako da sva leteća živa bića od ptica do raznih kukaca mogu slobodno ulijetati i izlijetati ostavljajući naravno i svoje tragove. Crkvica je potpuno prazna, nema nikakvog kršćanskog obilježja, nigdje križa niti oltara koji je sigurno tu nekada bio, niti bilo kakve slike ili freske; samo goli zidovi, mjestimice oljušteni od maltera i obilno uprljani ptičjim izmetom.
Nema nikakvog čuvara, crkvica samuje prepuštena zubu vremena i nemilosti prolaznika. Ništa ne podsjeća da je to bio (i još uvijek jest i trebao bi biti) bogoštovni, sakralni prostor za što je i građena, a sada je napuštena i oskvrnuta nebrigom te izložena na milost i ne milost i danju i noću svakovrsnim posjetiteljima od životinja do neodgovornih turista koji kraj nje obavljaju čak i svoje fiziološke potrebe! Vrhunac „prenamjene“ i obeščašćenja ove crkvice bila je subota 22. kolovoza ove godine. Toga je dana Turistička zajednica grada Nina organizirala Festival romantične noći pa je po raznim mirnijim i „romantičnijim“ mjestima Nina označila mjesta za zaljubljene parove.
Oznaka za takva mjesta bio je poveliki plavi transparent s dobro učvršćenim postoljem. Na transparentu dvije zaljubljene glave i natpis: „Kiss-point“! Ne miješamo se u aktivnosti Turističke zajednice, ali kad je transparent postavljen kraj ulaza u crkvicu sv. Križa označujući da je i ona za tu noć pretvorena u „kiss-point“, onda se više ne može šutjeti. Postavljam pitanje svima odgovornima, a u prvom redu Zadarskoj nadbiskupiji na čijem se teritoriju nalazi crkvica sv. Križa: kako je moguće da je ovaj spomenik i simbol naše tisućljetne vjerske i kulturne baštine ovako tretiran, zanemaren, u vjerskom smislu obeščašćen i da se dopušta da se čak pretvara po noći i u „kiss-point“? Doznao sam iz sigurnih izvora u samom Ninu i ovu činjenicu. Budući da je crkvica sv. Križa pod upravom grada Nina, jedan od prvih gradonačelnika nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj predlagao je da se crkvica sv. Križa ipak vrati natrag pod kompetenciju Zadarske nadbiskupije. Bila je upitana Nadbiskupija, a ona je dala ovaj odgovor: „Ne znamo što bismo sa još jednim spomenikom!“
Zar je moguće da iz Nadbiskupije stiže ovakav odgovor? Prošle godine, također koncem kolovoza posjetio sam Nin i ovu crkvicu i našao je u istom stanju kao i ove godine. Iznenađen s onim što sam tada zatekao i vidio uputio sam dopis negodovanja Odjelu za kulturu Grada Nina. U odgovoru od 16. rujna koji su mi uputili među ostalim stoji kako se „puno pazi na očuvanje bogate prirodne baštine… i očuvanje endemičnih biljnih i životinjskih vrsta,” i da crkva sv. Križa „ima otvorena vrata za sve svoje posjetitelje, pa tako za ptičiji svijet koji ne možemo zaustaviti.“ Koliko sam bio šokiran onim što sam u crkvici vidio, tako isto i ovim odgovorom iz kojega slijedi da ovaj hrvatski spomenik nulte kategorije mora služiti i „za životinjski svijet“!!! Pa zar su graditelji ovoga sakralnog objekta gradili ovu crkvu da jednom bude sklonište za ptice i odlagalište njihova izmeta?! Sve što je gore rečeno potvrđuje se priloženim fotografijama koje su snimljene 23. kolovoza ove godine! Usput: nigdje u Ninu nisam vidio bilo kakav spomen na veličanstvenu proslavu Branimirovog jubileja iz 1979. god i na onu povijesnu misu na Grgurevu i 1.100 obljetnicu vjernosti Hrvata Rimu i Papi od kneza Branimira do danas! Zar ne bi ova crkvica sv. Križa mogla postati centar gdje bi se čuvala i njegovala bogata vjerska i povijesna tradicija našega naroda povezana upravo s ovim prostorima?
Ako je kriva Crkva, kriv je i lokalni TZ, odnosno cijela Županija. Tko je zadužena za održavati ovakve spomenike? Inače, nije oskvrnuta, već zanemarena.