Teško je vidjeti čemu je, osim u predizborne svrhe, služila odluka premijera Zorana Milanovića da zatvori granični prijelaz Bajakovo za kamione iz smjera Srbije. O predizbornim bodovima nešto kasnije, no za početak analizirajmo tvrdnju da je ta mjera uvedena zbog navodno prljave protuhrvatske igre koju igra "osovina Budimpešta-Beograd".
Pođemo li od pretpostavke da je ta osovina zaista postojala, Milanovićevi postupci samo su je dodatno učvrstili jer iz izjava i ponašanja mađarskih i srbijanskih dužnosnika vidimo da su jednoglasniji prema Hrvatskoj nego što su to ranije bili. Pođemo li, s druge strane, od pretpostavke da ta osovina nije ni postojala, onda je uprava sada stvorena jer je javno optuživanje Beograda i Budimpešte za udruživanje u osovinu protiv Hrvatske imalo takav učinak da ih je ujedinilo u obrani od hrvatskih optužbi. Ako činjenica da sve izbjeglice nakon gradnje mađarskog zida na granici sa Srbijom sada dolaze u Hrvatsku predstavlja sama po sebi dokaz da je na djelu osovina Beograd-Budimpešta, znači li to da je u prvih osam mjeseci ove godine na djelu bila osovina Beograd-Zagreb jer su sve izbjeglice iz Srbije išle u Mađarsku?
Ako smo, dakle, zatvaranjem Bajakova imali za cilj razbiti osovinu Beograd-Budimpešta, taj cilj je, barem zasad, promašen.
Jesmo li negdje drugdje nešto postigli blokadom Bajakova i preseljenjem izbjegličke krize na područje koje s izbjeglicama nema nikakve veze?
U institucijama EU u Bruxellesu nismo stekli simpatije tim potezom. Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker zadužio je svoju potpredsjednicu i visoku predstavnicu EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Federicu Mogherini (talijansku političarku iz redova europskih socijalista, kojima pripada i SDP) da i Milanoviću u četiri oka i javno pred kamerama na ulasku na summit EU prenese stav Komisije da je zatvaranje graničnih prijelaza pogrešno i da ne treba miješati izbjegličku krizu s međunarodnom trgovinskom razmjenom. Dok je krizni summit EU o izbjeglicama trajao iza zatvorenih vrata, jedan visoki i odlično upućeni dužnosnik EU rekao je Večernjem listu u Bruxellesu da će hrvatski premijer, ustraje li na blokadi teretnog prometa na Bajakovu, "izgubiti svoj ugled u Europskom vijeću".
Dan kasnije delegacija vanjskopolitičkog odbora Europskog parlamenta izašla je sa sastanka sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem u Beogradu potpuno uvjerena da je hrvatska odluka o Bajakovu neprimjerena. Dvojica Hrvata u toj delegaciji, Tonino Picula i Jozo Radoš, pokušavali su braniti hrvatsku argumentaciju, ali jedino što su uspjeli postići jest to da se u zajedničkom priopćenju uime svih prisutnih europarlamentaraca ne spomene prvotno predložena formulacija "šokirani smo", nego "izražavamo nezadovoljstvo" odlukom hrvatske Vlade. Predsjednik vanjskopolitičkog odbora EP-a Elmar Brok (pučanin, Nijemac) izjavio nam je kako se "nečlanica EU, Srbija, ponaša konstruktivnije u traženju europskog rješenja nego članica EU, Hrvatska, i to je ono što nitko ne razumije".
Još jedan dan kasnije još jedan član Junckerove Komisije, povjerenik Johannes Hahn (pučanin, Austrijanac), iz Beograda je kritizirao hrvatsku odluku o zatvaranju Bajakova, apelirao da se to promijeni, i naglasio kako tu ne može biti nikakvih pregovora već se granični prijelaz mora otvoriti za sav promet.
Nažalost, Hrvatska se dovela u tako neobranjivu poziciju da su dužnosnici Europske komisije i Europskog parlamenta otvoreno stali na stranu zemlje koja nije članica EU i kritizirali članicu EU. To je bolno i porazno. I konačno, je li barem Milanović imao koristi u predizborne svrhe, kad već Hrvatska nije imala koristi ni u odnosima sa susjedima ni u podršci institucija EU?
Odgovor na to pitanje dat će nam predizborne ankete i, najvažnije, izbori. No sjeća li se itko slučaja "finski građanski rat"? U ožujku 2013. Zoran Milanović kritizirao je Ružu Tomašić zbog uvlačenja nečega što se činilo kao protusrpska retorika u predizbornu kampanju za prve europske izbore u Hrvatskoj. Teza mu je bila da je predizborna strategija potpaljivanja starih animoziteta između Hrvata i Srba opasna jer smo nedavno imali rat, a Danska i Finska, koje je Milanović spomenuo kao kontraprimjer, nisu, pa je drukčije kad se takva predizborna retorika koristi u Finskoj, a drukčije u Hrvatskoj. Milanović je tada rekao za Ružu Tomašić da se igra "ne vatrom, nego radioaktivnim materijalom", ali Tomašić je dobila puno glasova. Je li Milanović dvije i pol godine kasnije preuzeo njezinu taktiku?
>>Milanović: Ova mjera je smiješna, mi ćemo na to odgovoriti
>>'Srbija je prisiljena poduzeti mjere'. Hrvatska odgovorila na srpske mjere!
Ma čekaj malo, a što ćemo s osovinom Beč-Budimpešta, koja se odlično slaže u vezi migranata? S osovinom Ljubljana-Budimpešta, koja je oformila zajedničku kontrolu granice? S osovinom Munchen-Budimpešta, s Orbanom kao zvijezdom? Sve neke osovine, u stvari potpuno normalna međudržavna suradnja, jedino je Hrvatska s mentalno specifičnim Zokijem ostala u crnoj rupi zarobljena u šumi glasova koje Zoka čuje u vlastitoj glavi i paralelnom crno-bijelom svemiru koji si je posložio na temelju sugestija istih glasova.