Josip Mršić, bivši pripadnik 9. gardijske brigade, pravomoćno je osuđen na tri godine zatvora zbog ratnog zločina nad civilima, odlučio je Vrhovni sud. Time je potvrđena nepravomoćna presuda Županijskog suda u Zagrebu iz ožujka 2017 godine.
Bio je optužen da je zajedno s Veliborom Šolajom tijekom akcije Medački džep 1993. ubio jednu staricu. U obrazloženju svoje odluke Vrhovni sud naveo je da je Mršiću kao olakotno cijenjena prijašnja neosuđivanost, što je otac maloljetnog djeteta, što je u vrijeme počinjenja zločina imao 23 godine te što je bio smanjeno ubrojiv.
- Otegotnim mu je cijenjeno što je kao profesionalni vojnik počinio kazneno djelo, lišavajući života nenaoružanu ženu starije životne dobi pred očima pripadnika svoje postrojbe kojima je trebao služiti kao primjer. Tako odmjerena kazna odgovara stupnju krivnje optuženika i pogibeljnosti kaznenog djela. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela. Izricanje blaže ili strože kazne nije opravdano - naveo je Vrhovni sud u obrazloženju.
Inače riječ je o dosta neobičnom postupku za ratni zločin, jer je Mršić u tom postupku prvo bio svjedok, a zatim je tijekom rekonstrukcije priznao da je on počinitelj zločina. Nakon toga je i protiv njega pokrenuta istraga. Šolaja je prvo bio oslobođen optužbi. No ta je presuda ukinuta, te je na ponovljenom suđenju i on osuđen na pet godina zatvora.
Prema optužnici, Šolaja je neutvrđenog dana u rujnu 1993. tijekom akcije Medački džep, kao pripadnik 9. gardijske brigade, iz kuće izveo neidentificiranu stariju ženu, u koju je zatim pucao zajedno s Josipom Mršićem. Nakon što je Mršić na rekonstrukciji zločina priznao da je i on pucao u nju, sud je utvrdio da je nakon Mršića u ženu pucao i Šolaja, zbog čega im se obojici sudilo za ratni zločin.
Čovjek je bar priznao zločin premda nije morao za razliku od onih koji ne priznaju ni nakon 30 godina postojanje koncentracijskih logora u Srbiji a kamoli što drugo.