Na obzoru smo ugledali brod. Golem, a samo metar iznad
površine. Znači – natovaren je. Uh, taj je
naš..., ispod glasa dodao sam kolegi. I potom smo ga
jednostavno zaustavili, ispričao je jedan od somalijskih pirata Sugule
Ali i time rekao sve o odmetnicima koji harače morima uz istočnu obalu
Afrike. Kod somalijskih pirata nema mnogo filozofije. Oni su kao pit
buli – vide plijen, narastu im zazubice i jurnu. Tako je bilo
i prije nekoliko dana kada su se dočepali supertankera Sirius Star, na
kojemu plovi i mladi Riječanin. Iz glisera su gledali grdosiju od 318
tisuća bruto registarskih tona, no pred očima su imali – tone
novčanica.
U
pirate idu zbog rata i kraha ribarstva
Kako
pirati osvajaju brod
Mjesta
sa najviše piratskih napada
Islamski
militanti se zavjetovali na spašavanje saudijskog tankera iz
ruku pirata
Ne žele oni naftu, ne mare za teret i rijetko ozlijede posadu. No,
daleko su oni od romantičnih predodžbi o gusarima s južnih mora i
sušti su antipod filmskom srceslamatelju Johnnyju Deepu.
Pokušavaju bacati prašinu u oči tvrdeći da su na
otmice pritisnuti siromaštvom, ali istina je da su obični
kriminalci, drogirani khatom te da odrađuju posao za lokalne bosove i
njihove bogate šefove utaborene u vilama u Velikoj
Britaniji, Kanadi i Keniji. Ove su godine oteli više od 90
brodova, a svijet samo gleda kako, unatoč odluci Vijeća sigurnosti da
im nametnu sankcije i slanju ratnih brodova na njih, nastavljaju svoju
unosnu rabotu. Piratski napad vodi matični brod. Kada odabere metu,
telefonima navodi ljude u gliserima, naoružane i ručnim bacačima, prema
plijenu. Riječki pomorac Juraj Karninčić jedan je od malobrojnih koji
se uspio obraniti od napada. Njegov je brod Nova Friesia bio usidren u
luci Point Noir u Kongu kada su ih u četiri ujutro napali pirati.
Bacili su užad s kukama i počeli se penjati.
– Oficir straže i dva kormilara pobacali su ih u more
– kaže Karninčić. No, takve su priče rijetke. Jer, kada
napadnu, nema spasa – govori 71-godišnji Englez
kapetan Colin Darch, čiji su brod Svizer Korsakov pirati držali u
zarobljeništvu 47 dana.
– Opazim neki gliser. U njemu petorica, onaj na pramcu drži
ljestve, ostali pak kalašnjikove – prisjeća se
kapetan Darch. Ne možemo im umaći, gliser je brži. Možda ga možemo
zgnječiti? Preuzima kormilo. Manevar lijevo, desno... No, tada je
izronio drugi gliser. Kao da su lavovi skočili na zebru. Nismo imali
šanse – govori Darch. “Budite mirni i
ništa se neće dogoditi, mi hoćemo novac”, kazali
su im pirati čim su se dokopali palube. Cijelo vrijeme čuvalo ih je
20-ak vojnika u dobi od 30 do 35 godina, a imali su i mulu koji je
vodio molitve.
– Hranili su nas kozletinom i devinim mlijekom. Svi smo
dobili proljev – smije se Darch i dodaje: – Vođa
pirata bio je neki Omar Hassan. Prema zarobljenicima odnosio se s
poštovanjem. Za razliku od džentlmena Hassana šef
bande koja je 50-ak dana držala brod Irene i njegovu 25-članu posadu,
među kojima su bili Aldo Raimund i Milo Načevski, bio je Mohamed Said,
isti onaj koji drži Sirius Star, i, kaže Načevski, prava je životinja.
Kriminalci odjeveni u suknje, golih torza, u prolazu bi ih, onako
usput, udarili kundakom. A šef je to samo mirno promatrao.
Mirno je promatrao i kako se mlađi pomorci grče od straha kada je nakon
napada okupio posadu na mostu izrešetanom mecima. Načevski
se bolje držao – ipak je imao “staža”
– dvaput ga je snašla pomorska nesreća, a napali
su ga i razbojnici u Indoneziji. – Deset su nas dana držali
na mostu. Ondje smo spavali, obavljali nuždu... A onda su nas pustili u
kabine. Sva sreća da sam bio s Aldom. Noću bismo se ušuljali
u kuhinju, ja bih ispekao kruh s brašnom iz humanitarne
pomoći izmiješanim s mišjim izmetom. Obroke smo
preskakali, kako da jedemo kad bi jedan od njih čučnuo tik uz nas i
obavio nuždu?! Aldo je imao skriveni laptop pa bismo pogledali film
“Što je muškarac bez brkova”
ili neku drugu komediju. Smijali smo se. Samo smo tako mogli izdržati
– govori Načevski. Zarobljeništvo je ostavilo
fizičke (smršavio je 16 kilograma), ali i psihičke
posljedice. Ima PTSP. Budi se noću, plače. Pred očima mu se vrte iste
slike.
- Pirati su tražili više novca, a kako bi pritisnuli
vlasnike broda, odveli su nas trojicu u pustinju – govori
Načevski. Danju nas je pržilo sunce, a noću bismo se smrzavali. A svuda
okolo zmije i škorpioni. Oni su se gostili, a nama tri dana
nisu dali ni vode ni hrane – prepričava Načevski najgore
dane. Pritisak se isplatio jer su pregovori ubrzani, a pirati postali
ležerniji. No, posada se nije opustila sve dok nije doznala da je
vlasnik broda donio novac, osam milijuna dolara, iz Japana u Keniju.
U Keniji je nekome ostavio šest milijuna, dok je ostatak
dopremljen na Irene. – Bijelac, mrga s kaubojskim
šeširom, donio je novac u četiri velike kartonske
kutije od marlbora vezane špagom – kaže Načevski.
Nakon toga bili su slobodni. No, što ako ih opet napadnu
pirati? Smirio ih je prevoditelj, jedini koji je govorio engleski. Uzeo
je papir i napisao: “Ovaj je brod platio
otkupninu”. Dodao je i broj mobitela na kojem se
“transakcija” može provjeriti pa papir zalijepio na
zid. Ta je potvrda još na brodskom zidu. Uramljena, i tamo
će ostati sve dok Irene bude plovila.
GUSARSKI TEROR
