Prođe li u Saboru prijedlog novog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji je nedavno na sjednici Vlade iznebuha najavio ministar policije Ranko Ostojić (i pritom zbunio i samog premijera Zorana Milanovića), domaćim se prostitutkama spremaju crni dani. Naime, prostitutka koja ponudi svoje spolne usluge za novac i klijent koji takve usluge zatraži na javnom mjestu, bit će kažnjeni novčanom kaznom od jedne do pet tisuća kuna, a oni koji te usluge i realiziraju – i prostitutka i klijent, bez obzira na to gdje ih realizirali – platit će globu u iznosu od četiri do deset tisuća kuna ili će završiti u zatvoru do najviše 60 dana.
O mogućoj legalizaciji, zasad, ni riječi, tek sramežljivi pokušaj mladeži HNS-a koji je proteklih dana otvorio upravo to pitanje, no ograđujući se da njihov stav nije ujedno i stav vladajuće koalicije.
Od Lučina do Kunsta
Dosad je, podsjetimo, bilo sramežljivih pokušaja da se ta stvar stavi pod državne jasle: SDP je još 2002., u vrijeme kad je ministar policije bio Šime Lučin, u sklopu borbe protiv trgovanja ljudima predlagao zakon kojim bi se prostitucija legalizirala. Nešto glasniji u svojim zahtjevima bio je bivši sindikalist i bivši saborski zastupnik Boris Kunst, no onog dana kad je na sebe nabacio HDZ-ov dres, oštrica kao da mu je otupjela, a tematika utihnula.
I dok se su nakon Ostojićeva istupa ženske udruge jedinstvene u stavu da je ovaj zakon zahtijevao vrlo ozbiljnu i široku javnu raspravu, nama je zasad preostalo zaviriti u praksu naših susjeda u Mađarskoj, jednoj od osam europskih država koje su prostituciju potpuno legalizirale i regulirale.
– Do 1993. prostitucija je u nas bila kazneno djelo, potom tek prekršaj sve do 1999. otkad postaje legalan biznis – kaže u razgovoru za Večernji list Agnes Földi, predsjednica Sindikata prostitutki, smještenog u prostranom uredu u središtu mađarske metropole Budimpešte, odakle agilna šefica skrbi za svoje članice iz svih dijelova države.
– Seks je dopušten izvan zaštićenih zona: područja u blizini glavnih autocesta, crkvi, državnih institucija, ambasada, škola. S obzirom na to da se seks na ulici ili u vozilu tretira kao delikt, te se radnje odvijaju u stanovima prostitutki. Pritom postoji važno ograničenje: da u stanu ne smije biti nazočno dijete jer je inače riječ o kaznenom djelu protiv zdravlja maloljetnika – ističe Agnes Földi, dodajući da takve aktivnosti nisu dopuštene u unajmljenim stanovima.
Seksualnim djelatnicama legalizacija je, nastavlja, donijela sigurnost na ulici i zdravstvenu skrb te omogućila učinkovitu zaštitu od makroa. I vlasti su, kaže, uvidjele koliko organizirana i dobro kontrolirana prostitucija može donijeti dobrobit, ali i profit. Seksualni biznis u Mađarskoj, uključujući prostituciju i pornoindustriju, dobro je oporezovan, pa se godišnje u državnu blagajnu slije i milijarda dolara!
– U zakonski uređenim okvirima, prostitutke zarađuju više i troše više, primjerice na bejbisitere i frizere. O turizmu da se i ne govori! O hotelima, prometu zračnih luka, restoranima s domaćom kuhinjom... – niže Agnes sve blagodati seks-biznisa.
No, da se ne bi stekao krivi dojam kako mađarske prostitutke žive i rade u svojevrsnom Disneylandu, potom se žali kako se gradsko poglavarstvo oglušilo na obavezu proglašenja tzv. zona tolerancije – područja s više od 50.000 stanovnika – u kojima bi prostitutke mogle snubiti svoje mušterije, što ni 13 godina nakon legalizacije nije realizirano.
Prava su im neupitna, ali ni obaveze nisu zanemarive. Osim poreza koji uplaćuju u državni proračun, svaka tri mjeseca dužne su otići na obvezan liječnički pregled i napraviti testove na HIV, sifilis, hepatitis B, klamidiju i gonoreju.
Premda mnogi čimbenici mađarskog društva uvažavaju prostitutke kao obrtnice, vlasnice radnih knjižica, glavobolje im na dnevnoj bazi zadaju oni koji bi ih trebali štititi, policajci. Upravo zbog tih nevolja rodila se potreba za čvršćim povezivanjem, pa je 2000. osnovan sindikat, kojemu je Agnes Földi na čelu. Ideja je začeta još u vrijeme dok su prostitutke radile u budimpeštanskom 8. okrugu...
Sindikat broji oko 1500 članica, dok angažiranu ulogu ima tridesetak njih, mahom aktivnih i bivših prostitutki, koje donose važne odluke u interesu svih članica. Važan glas koji se u sindikatu osluškuje jest i onaj članova obitelji prostitutki te odvjetnika koji se bave pitanjima ljudskih prava.
Prosvjedni marš u Budimpešti
– Premda je prostitucija legalizirana, u stvarnosti nije posve uređena. Zbog svega mnoge naše prostitutke žive dvostrukim životom, kriju svoju profesiju i svoja lica. Tako su me 1999. godine zamolile da umjesto mnogih krenem u prvi prosvjedni marš prostitutki ulicama Budimpešte. To sam i učinila, bez imalo srama, i otad sam, premda se nikad nisam bavila prostitucijom, potpuno posvećena borbi za njihova prava – zaključila je Agnes Földi, hrvatskom zakonodavcu na razmišljanje.
>>Mladi HNS-a za legalizaciju prostitucije i lakih droga
naši političlari istim se zanatom bave iako su malo bolje obrazovani