"Sumnjam da netko truje moje drvo!?" pomalo je bizarna
rečenica koju je izustio jedan Zagrepčanin,
pojavivši se na vratima detektivske agencije Sova.
Iako bi ta rečenica zacijelo šokirala ili nasmijala mnoge,
detektivima je to bio posao kao i svaki drugi.
Pakost susjede
Možda malo neuobičajen, no ipak posao u kojem treba istražiti
sve s kim je stranka u sukobu, tko bi imao razloga za takvu
pakost i zašto. Tijekom razgovora Zagrepčanin je detektivima
ispričao kako sumnja da mu susjeda s kojom godinama vodi
imovinsko-pravni spor tako pokušava napakostiti. Objasnio je
da zajedno dijele dvorište te da se s njemu dragim drvetom u
posljednje vrijeme nešto čudno događa.
Drvo je počelo venuti. A i oko njega se širi neki
čudan, specifičan i neugodan miris. Htio bih da postavite
video kamare i vidite u čemu je problem i tko to
radi sugerirala je stranka.
Detektivi su se složili s tim, no otišli su i korak dalje.
Predložili su da uzmu uzorke tla i kore te ih pošalju na
analizu. Nakon tjedan dana pratnje i nadzora tajanstven je trovač
otkriven susjeda je iz pakosti uistinu trovala stablo. Na
sreću, posljedice nisu bile kobne iako je drvo zalijevala otrovom mnogo
opasnijim za ljude i životinje, nego za biljke. Iskusni detektivi znali
su da su imali sreće što su sve na vrijeme otkrili, jer u
dvorištu su se igrala i djeca. Da je neko dijete
došlo u kontakt s otrovom, svašta se
moglo dogoditi...
S pričama poput te, koja na neki način ruši romantičnu
predožbu o detektivima scherlockovskog tipa, čiji je posao samo
pronalažanje ubojica i razotkrivanje stravičnih zločina, prof.
Njegoslav Blažek, bivši policijski inspektor i predavač na
policijskoj akademiji, a sada vlasnik detektivske agencije, u
svojoj karijeri susreo se mnogo puta. Jer u njegovu agenciju dolaze
mnogi i od njega traže svašta da otkrije ima li
njihov partner nekog drugog, da nađe odbjegle mladiće i djevojke ili
odlutale starce, da im provjeri poslovanje nekog poduzeća, ili pak
istraži kakva je prošlost osobe koju namjerava zaposliti.
Svim tim zahtjevima, koji ponekad znaju biti čudni, čak i bizarni, on i
njegovi zaposlenici pristupaju ozbiljno. Jer za razliku od policije,
koja mnogo puta zbog opsega posla i ubojita dnevnog ritma nema vremena
ni za ljude ni za njihove probleme, detektivi se svojim strankama posve
posvećuju, prateći problem od početka do kraja.
Pandorina kutija
Kad mi netko dođe i kaže što hoće, pitam ga
što želi učiniti s rezulatima istrage. To je jako
bitno, pogotovu kad vam dođe stranka i traži od vas da
potkrijepite njezinu sumnju da je partner vara. Posljedice mogu biti
stravične i zato to radim samo ako mislim da nekome uistinu
mogu pomoći. Jer što da napravite kada dođete k meni sa
sumnjom da vas suprug vara, a ispostavi se da vas vara, no ne sa ženom,
nego s drugim muškarcem? To nije ugodno i morate znati
što ćete učiniti s tom informacijom jer je to Pandorina
kutija iz koje može svašta izići
objašnjava Blažek metode svog rada.
Kaže da se u svakodnevnu poslu najviše bavi
krađama intelektualnog vlasništva. To nije čudno
zna li se da je on privatni istražitelj kojeg angažiraju različite
tvrtke u borbi protiv pirata, a radi i za Društvo za
zaštitu audiovizualnih djela. Njegove istrage u konačnici
počesto rezultiraju i kaznenim prijavama, jer su detektivi po
zakonu dužni prijavati svako kazneno djelo koje otkriju.
Blažek u godini ima 120 takvih prijava, a počesto se događa da njegove
ekipe s terena informacijama do kojih dolaze pomažu i policiji.
Ne radimo za policiju jer to po zakonu ne možemo, no suradnja
nam je izuzetno dobra. Često nas angažiraju različita poduzeća,
odvjetnički uredi, ali i privatne osobe. Žene koje dolaze ovdje
najčešće traže nadzor i pratnju jer sumnjaju u bračnu
nevjeru. Muškarce pak više zanima
prisluškuje li ih tko i kako to mogu izbjeći kaže
Blažek.
I poznate
prisluškuju
Objašnjava da kad je prisluškivanje posrijedi,
agencija ne može pobijediti državu jer je
protuprislušna oprema izuzetno skupa. No strankama, među
kojima ima i poznatih osoba koje sumnjaju da su
prisluškivane, može se pomoći savjetima.
Jednom me je angažiralo poduzeće koje je pregovaralo o
prodaji. Tijekom tih pregovora ustanovili su da ih druga strana
prisluškuje. Pitali su što da rade i ja sam im
savjetovao da ne miču prislušne uređeje. U čudu su me
gledali, no tada sam im objasnio da će za njih biti
bolje izfingiraju li lažne pregovore s trećom
stranom. Tako su i napravili, a cijeli je slučaj bio klasično pumpanje
cijene, na koncu povoljno riješen za moju stranku
kroza smijeh objašnjava Blažek.
Dodaje kako su u njegovu poslu brzina, kvalitetno snimanje situacije te
dobre informacije koje se tako dobiju
presudne. Objašnjava da bez toga, ali ni dobrih veza u
policiji te policijskog iskustva nema ni dobrog detektiva.
Sjećam se slučaja u kojem me je angažirao odvjetnički ured
tražeći provjeru informacija za kupoprodajni ugovor. Nazvali su oko 11
i rekli što im treba. Informacije sam dostavio svom
suradniku na terenu, koji je također bivši policajac.
Trebalo mu je samo dva sata da bi ustanovio kako je tzv. ozbiljni
kupac varalica. Informacija je poslana odvjetničkom uredu,
oni su je pak dostavili policiji, koja je oko 15 sati uhitila varalicu.
Bila je riječ o kupoprodajnom ugovoru teškom 400.000
eura zaključuje Blažek s crticom iz svoga
svakodnevna uzbudljiva i dinamična posla.
Ne traži ukradena vozila
Jedno je od pravila Blažekove detektivske agencije da ne radi i ne istražuje za osobe iz krim-miljea. Također, ni za koga ne utjeruju dugove, ali i ne tragaju za ukradenim automobilima. Ukradene automobile ne možete pronaći ako ne kontaktirate s osobama iz krim-miljea. Drugim riječima, posao ne možete obaviti ako ne zaprljate ruke objašnjava svoje stavove Blažek. Kaže da vrlo brzo u razgovoru sa strankama otkrije je li netko s ove ili s one strane zakona, a u tome mu pomaže policijsko iskustvo.
