Nešto se, ipak, dogodilo na izborima za koje se s mnogih strana tvrdilo da se organiziraju više da bi nekoliko sretnika dobilo dobre sinekure u Bruxellesu nego da bi se na biralištu iskristalizirala nova europska politika. Možda od očekivanih promjena u Europi ni ovoga puta neće biti ništa, jer Europa ionako teško rješava svoje kontradikcije.
Ali, nešto se pokrenulo u Hrvatskoj mimo utvrđenog dnevnog reda: prvi put u seriji izbornih takmičenja u nekoliko posljednjih godina, HDZ nije potvrdio svoju dominaciju na političkome tržištu. Time je sam postavio nepredviđeno pitanje: nastupa li vrijeme da vladajuća stranka ne može više biti sigurna u svoje buduće pobjede? Kako će to HDZ objasniti članstvu i simpatizerima, a da ne izazove sumnje u vlastitu politiku?
Sastanak Predsjedništva HDZ-a
Bernardić nije zlopamtilo
Vladajuća stranka dosad nije potvrđivala političko pravilo da birači na „malim izborima“ kažnjavaju vlast. HDZ je pobjeđivao redovno i na malim i na velikim izborima: razvio se kao mašinerija za osvajanje vlasti i za održanje na vlasti. Povlačila se samo kad je trebalo obaviti remont. Ne treba sumnjati da će HDZ naći izlaz, a da ne ugrozi svoju pobjedničku mašineriju.
Kako će otpisani SDP prikazati svoj izborni uspjeh, da to bude rezultat sustavnoga rada na ujedinjenju stranke, a ne okolnosti izvan stranke, i da pri tome ne padne u trijumfalizam, koji bi mogao voditi u nove neuspjehe? Davoru Bernardiću moraju se priznati dvije stvari: prvo, da ga nisu obeshrabrile negativne kritike, koje je i sam provocirao, i drugo, da je stavio glavu na panj, u slučaju da SDP podbaci na biralištu.
Zadržao je živu glavu, i spasio perspektivu i za sebe i za stranku. Nekim se potezima doista pokazao kao dobar ujedinitelj SDP-a: Mirela Holy dala mu je potvrdu da nije zlopamtilo, ni sektaš, a Ivo Josipović mu je borbenim polemikama vratio povjerenje kod antifašista koje je zbunjivao Milanovićev „djed ustaša“. Za razliku od Plenkovića, koji je vidio sebe u svakom kandidatu i nije postavljao pitanje njihova osobnoga autoriteta, Bernardić se oslonio na sigurne i provjerene kadrove. Nije riskirao, i to mu se vratilo.
Prva reakcija Plenkovića nakon slabijeg izbornog rezultata za HDZ
Nakon prvog dijela izborne trilogije, nije još vrijeme za velike zaključke o gubitnicima i dobitnicama; novac će se kasnije brojiti, kad dođe na red izbor stanara na Pantovčaku i na Markovu trgu. Ako je Andrej Plenković dobio upozorenje birača, nije dobio crveni karton.
O tome će u nastavku morati voditi računa, i on i njegovi kritičari: je li pretjerao s pomlađivanjem, ili s načinom na koji je to izveo; je li se olako odrekao svega što je desnije od HDZ-a, ili je to morao učiniti da modernizira Tuđmanovu stranku; je li previše pokrivao svoje grešne suradnike i tako njihove probleme preuzimao na svoja leđa, kao svoje probleme?
Ima HDZ o čemu i zbog čega raspravljati o tome zašto je podbacio na prvoj ispitnoj stanici, i kako će nadoknaditi izgubljeni tempo. Možda će šef HDZ-a nametnuti svoj autoritet i uvjeriti članstvo i simpatizere da je riječ samo o incidentu na putu, i da nema potrebe mijenjati smjer kretanja, ni dirati ekipu, čak i kad ne pobjeđuje?
Nije teško pretpostaviti da u stranci, i u njezinu vrhu, ima kandidata koji bi mogli zastupati drukčije mišljenje i baratati drugim, ili dubljim, razlozima podbačaja na biralištu. Može, dakle, doći do nove živosti u HDZ-u; to ne znači da bi osporavatelji mogli zanemariti da su svi na istome brodu, i da bi i oni mogli potonuti, budu li ga previše ljuljali uoči presudnijih hrvatskih izbora.
Valja pričekati kako će reagirati Davor Ivo Stier, kao nositelj potvrđene HDZ-ove paradigme, hoće li Miro Kovač ulaziti u ring, da izrazi svoja objavljena neslaganja, može li Milijan Brkić na relativnom neuspjehu para Plenković – Ressler pokušati oživjeti svoju karijeru? Uostalom, tko još može govoriti o tome da šef HDZ-a nije ostao čvrst u sedlu, i da će pasti čim netko puhne, ili vikne, na njega? Skupio je i on dosta utakmica da bi išao na svaku prvu loptu.
Opozicijska stranka računa da treba nastaviti, i da taj put vodi u nove uspjehe. Nije sigurno da će to biti dovoljno kad se u igru uključe svi jaki igrači.
Vladajuća stranka vjerojatno će morati revalorizirati strategiju “sam protiv svih”: ona je bila dobra dok je HDZ hametice pobjeđivao svoje slabe političke konkurente, da mu nisu trebali nikakvi saveznici. Pokazuje se da desno od HDZ postoji zavidan fond glasova; kad bi se te stranke, zapravo njihova vodstva, mogle ujediniti, nastala bi velika politička snaga na nacionalnom planu, bilo u konkurenciji, bilo u savezništvu s HDZ-om.
Suverenisti su istu večer, više atmosferom nego riječima svoje predvodnice, najavili da imaju i drugih ambicija, i u Hrvatskoj, ne samo u Bruxellesu. Tamburice su svima prenijele pobjedničke osjećaje i ambicije. Morala je to čuti i Kolinda Grabar-Kitarović, čija će funkcija sljedeća na bubanj.
Bandić opet marginalan
I na ljevici, ljevije od SDP-a, pojavilo se više strančica koje same nisu dovoljne da probiju zakonski zid, a udružene bi mogle biti dobra saveznička podrška SDP-u da stvarno bude „snaga promjena“. Dok na ljevici male stranke nude usluge, priznajući SDP kao hegemona, nije sigurno da bi stranke na desnici prihvatile po tim uvjetima suradnju s HDZ-om, čak da im Plenković to ponudi.
Stvorena je duboka provalija među njima jer poslije rata oko Istanbulske konvencije nije sklopljeno primirje. Vladajuća stranka ne pokazuje nikakav interes da na biralište lansira nove satelite, koji se polako gase i u Saboru.
Još jednom je Milan Bandić ispao marginalna pojava na nacionalnom planu, Ivan Vrdoljak dobio je jak signal što može očekivati na parlamentarnim izborima.
Male stranke ispale su u zemlji kao potrošna roba u interesnim koalicijama. Birači su za Bruxelles izvukli neka stara, a prerano otpisana imena, poput Ruže Tomašić, ili su lansirali sasvim novu opciju oko zagonetnog Mislava Kolakušića; s bivšim sucem treba ozbiljno računati, barem dok u predsjedničkoj kampanji ne otkrije sve karte.
Izbori za EU parlament nisu završili objavom rezultata. Nove borbe tek počinju.
1. Bernardićev uspjeh - Šef SDP-a pokazao se kao dobar ujedinitelj stranke i, za razliku od Plenkovića, na listi se oslonio na sigurne i provjerene kadrove. Nije riskirao
2. Strategija "sam protiv svih" - Vladajuća stranka vjerojatno će morati revalorizirati ovu strategiju jer se pokazuje da desno od HDZ-a postoji zavidan fond glasova
3. Strančice i na ljevici - Političke opcije na ljevici same nisu dovoljne da probiju zakonski zid, ali udružene bi mogle biti dobra saveznička podrška SDP-u da stvarno bude „snaga promjena“.
DIP objavio potpune rezultate
sdp je protuhrvatska organizacija koja na svojim skupovima smislja nacin kako unistiti sve hrvatsko bravo glasaci