Modeli za otkup dionica Ine od MOL-a rastu kao gljive poslije kiše, a bivši ministar gospodarstva koji je vodio pregovore s MOL-om Ivan Vrdoljak za Večernji list objašnjava zašto je uvjeren da se isplati kupiti Inu i zašto HEP ima blistavu budućnost. Ulaganja u inovacije mogu otplatiti ulaganje u dionice, kaže. Čekaju ga i lokalni izbori, a kolegi Davoru Bernardiću s pozicije šefa HNS-a poručuje: Anka Mrak-Taritaš bit će gradonačelnica Zagreba i neću je povući iz utrke!
Javnost se gotovo mjesec dana zaokuplja pitanjem treba li kupiti Inu i po kojem modelu. Koje je vaše mišljenje?
Načelno da! Treba otkupiti udjele u Ini, ali ne pod bilo kojim uvjetima i ne na bilo koji način. Najvažnije je da to bude što jasnije i što transparentnije vođen proces kako bi se prezentirala jasna vizija budućnosti Ine. Proces otkupa dionica Ine od MOL-a treba voditi profesionalno i s vrlo ozbiljnim konzultantima koji su već djelomično i bili angažirani 2014. godine. Nažalost, Vlada nije iznijela stav o strategiji Ine i njezinoj budućnosti, nego čak svjedočimo i različitim stavovima HDZ-a i Mosta, što je već u startu prouzročilo šum u kanalima.
Iako unutar Vlade ima više rješenja, Vlada je prezentirala samo ideju prodaje 25 posto minus jedne dionice HEP-a da bi se kupilo 49,08 posto dionica Ine.
To je loše prepisan model koji smo mi počeli pripremati 2014. godine, pa mogu samo reći da Vlada ima lošu tehniku copy-paste, počevši od ministra Pava Barišića, pa do Ine. Inicijalna javna ponuda HEP-a treba biti njegova dokapitalizacija. HEP, naravno, mora sudjelovati u otkupu dionica Ine jer ima čak i svoj interes da kao veliki potrošač plina bude djelomični dioničar Ine – velikog proizvođača plina. HEP sigurno u svom cash flowu ima potencijal za sudjelovanje u toj akviziciji, ali skupljanje sredstava kroz proces dokapitalizacije u javnoj ponudi izdavanjem novih dionica proces je koji treba služiti razvoju HEP-a. Načelno podržavam preuzimanje Ine i izlazak HEP-a na tržište, ali ne i da se sva sredstva skupljena u dokapitalizaciji HEP-a troše za kupnju Ine.
Kako biste vi otkupili Inu?
Mi ćemo prvi put u hrvatskoj politici kao oporba predstaviti, pa premda bili izloženi i kritikama, vrlo jasan i konstruktivan model. Naravno, ne mislimo da je to sveto pismo pa je podložan izmjenama i sugestijama struke. Model se svodi na osnivanje tvrtke od posebne namjene (SPV-BID kompanije) u koju RH stavlja 44 posto svojih dionica Ine i time osigurava 35 posto kapitala potrebnog za otkup Ine, HEP ulaže 25 posto potrebnih sredstava kroz isplatu zadržane dobiti ili iz vlastitih sredstava, pri čemu HEP-u ostaje udjel u Ini, što je vrlo važno jer jača HEP. Ostale državne tvrtke, poput Janafa ili Fonda NEK i drugih dali bi 10 posto, a 30 posto sredstava osiguralo bi se mosnim kreditom kod domaćih banaka.
Kod samog aktiviranja tog kredita, znalo bi se da će se vratiti provedbom akvizicije koju bi financirao, a putem izdavanja obveznica ili dokapitalizacijom Ine. Mirovinski fondovi mogu kupiti obveznicu Ine, a mogu to učiniti i ostali investicijski fondovi. Ovim modelom javni dug povećao bi se u jednom trenutku, ali samo na tri mjeseca, što ne bi prouzročilo negativne efekte na javne financije. HEP je dio transakcije, ali ne u mjeri da je ugrožen njegov razvoj, a država je elegantno preuzela Inu. Nemoguće je govoriti o uvjetima prodaje, ne samo zbog dogovora o cijeni nego zato što se mora objaviti obvezujuća javna ponuda na koju se, očekivano, mirovinski fondovi ne bi trebali javiti, ali sigurno će biti malih dioničara koji će se javiti pa je nemoguće procijeniti iznos transakcije i zato govorim o udjelima.
Opći je dojam da smo već pripremili i zečji gulaš, a zec nije u šumi, nego možda i na Marsu. Očekujete li da će MOL zaista prodati Inu?
Vjerujem da MOL to želi. Malo je nezgodno da to javno nisu rekli. Čuli smo to nekoliko puta od premijera, koji s njima pregovara, ali nismo čuli službeni stav MOL-a. Mislim ipak da su spremni prodati svoj udjel u Ini jer su svjesni da ne mogu realizirati svoj plan ubijanja Ine jer ne postoji politika koja će im na to žmiriti, a druga im je opcija naplatiti što mogu pa da odu iz Hrvatske. Neka to i priznaju.
Kritičari otkupa Ine kažu da su i Ina i nafta stvar prošlosti te da ćemo se za 10 do 15 godina svi voziti u električnim automobilima. Akademik Mirko Zelić i naftni stručnjak Pavle Uroda uvjeravaju pak da Hrvatska ima rezerve za idućih 50 godina u nafti i plinu i da će do kraja 21. stoljeća fosilni energenti biti dominantni...
Oni koji govore da Inu ne treba kupovati jer će se u 15 godina fosilna goriva izbaciti iz upotrebe nisu u pravu. Dugoročno ima u tome istine, ali ako se i za 30 godina to dogodi, a mi od Ine napravimo centar izvrsnosti koji će razvijati nove tehnologije i koji može financirati inovacije te zapošljavati visokoobrazovane ljude koji prate tehnologije, onda se posao itekako isplatio. Ina i HEP su jedine kompanije koje mogu jače podržati razvoj inovacija.
Hoće li se na kraju hrvatskoj državi isplatiti ulaganje u Inu?
Ako realiziramo plan razvoja Ine, to je sigurno. To znači da se iste godine kada se Ina akvizira moraju raspisati natječaji za istraživanje i eksploataciju čitavog kopna Hrvatske: središnja i sjeverna Hrvatska te Dinaridi, u kojima Ina mora iskoristiti poziciju domaće tvrtke ili napraviti zajedničke projekte sa stranim partnerima, pod uvjetom da ti isti partneri povuku Inu na strana tržišta na istraživačke projekte. Ako se to učini, možemo očekivati da će i vrijednost Ine i njezinih dionica brzo skočiti. Ina mora riješiti problem svojih kapaciteta u rafinerijskom poslovanju i to se može projektno riješiti tako da se pronađe partner za završetak modernizacije riječke rafinerije kako bi se iz Rijeke moglo pokrivati 3,5 milijuna tona, a iz Siska 2 milijuna tona proizvoda, sve zajedno za pokrivanje tržišta Slovenije, Hrvatske i dijela Bosne i Hercegovine. To Ina može napraviti u partnerstvu s regionalnim ili svjetskim partnerima.
Zagovarate izlazak HEP-a na tržište. Zašto?
HEP mora izaći na burzu i zbog korporativne higijene i zato da bi zadržao poziciju regionalnog lidera. Novcem koji dobije izdavanjem 25 posto minus jedne nove dionice HEP u kratkom razdoblju može akvizirati proizvodne tvrtke u regiji ili na svom portfelju graditi novu proizvodnju da bi se smanjila ovisnost o veleprodajnim cijenama jer podsjećam da i dalje, u godinama prosječnih padalina, uvozimo 30 posto električne energije. Ako se to napravi, imat ćemo dovoljno kapaciteta da možemo osnivati tvrtke za opskrbu u Austriji, Sloveniji, Italiji i Mađarskoj i napraviti centar izvrsnosti koji razvija smart-network i inovacije koje se vrlo lako mogu izvesti u sve zemlje regije, jer smo mi, u tom slučaju, u tome lideri. Zbog toga nam treba dokapitalizacija!
Kao potencijalne mete spominjale su se Elektroprivreda Crne Gore i Elektroprivreda Zajednice Herceg-Bosne. Jesmo li ih zakasnili kupiti?
Te tvrtke, kao i druge u regiji, prije ili kasnije, trebat će strateškog partnera jer ne mogu opstati kao mini otoci, a ako mi imamo sredstva i dobru namjeru da ih dalje razvijamo, onda smo im prirodni partner. S njima treba što prije sjesti za stol. Veliki globalni igrači zbog malih volumena tržišta u regiju ne dolaze pa je jedini partner na polju elektroenergije HEP.
Elektroprivreda Srbije ulaže velika sredstva u razvoj. Može li EPS, ako HEP ne reagira, preoteti lidersku poziciju na regionalnim tržištima?
Njihova ulaganja u inovacije korak su ispred HEP-ovih, ali je poslovanje kompanije sedam do osam godina iza HEP-a jer država i dalje vodi državnu socijalnu politiku putem te tvrtke i zbog toga ne mogu akumulirati ozbiljan investicijski potencijal te nisu ni krenuli s restrukturiranjem koje smo mi već obavili. Ako budemo politizirali i odluke donosili na temelju novinskih članaka, može se dogoditi da u nekoliko idućih godina EPS uzme primat. Zato političke elite jasno moraju reći svoj stav o budućnosti HEP-a i podržati dobre projekte bez obzira na to što dolaze i oporbe.
Iako ih je zasjenila tema otkupa Ine, najvažnija tema za političke stranke su predstojeći lokalni izbori. Između vas i SDP-a frcaju iskre zbog kandidatura za Zagreb. Navodno je SDP tražio da se Anka Mrak-Taritaš povuče iz utrke u korist Davora Bernardića. Može li se to očekivati?
Ne! Anka je prvo i pravo lice promjene za Zagreb i bit će gradonačelnica grada Zagreba voljom građana, a ne zahvaljujući dogovoru između stranaka. I nije poanta u tome je li Anka kandidatkinja HNS-a ili HNS-a i SDP-a, poanta je da je Anka ono što Zagrebu treba i zato sam uvjeren u njenu pobjedu. Sigurno nećemo bilo kakvom političkom trgovinom umanjiti njenu šansu za pobjedu u korist građana Zagreba.
Pero Lučin odustao je od kandidature za Rijeku. Što će biti sa Splitom, Osijekom...
Za početak nikakva odluka za Rijeku još nije donesena. To s Lučinom je spin. Što će na koncu biti, vidjet ćemo uskoro. U svakom slučaju, mi smo spremni izaći na lokalne izbore i u mnogim sredinama imamo najbolje kandidate, ali i pregovarati s političkim saveznicima. U pregovorima o nastupima na lokalnim izborima nećemo robovati jedino interesu stranke, nego ćemo se voditi interesima ponajprije građana, a potom i našeg kandidata, bio on nestranački kandidat ili kandidat određene koalicije, te njegovim izgledima da pobijedi na lokalnim izborima. Svaki taj dogovor mora završiti ne samo dobrim rezultatom nego i programima koji će stvarati pametne gradove.
Kako će se rasplesti priča oko Dubrovnika. Andro Vlahušić ostaje jedini izbor?
Očekujem da će Ustavni sud pokazati svoju stručnost i znanje i da ćemo nakon pobijanja ovakvog političkog bezobrazluka, gdje se putem Sabora pokušalo obračunati s političkim neistomišljenicima, sve vratiti na svoje mjesto, a to je bolji i jači Dubrovnik na čijem je čelu Andro Vlahušić.
Prošlo je sto dana rada Vlade Andreja Plenkovića. Jesu li bili uspješni?
Vladu u prvih 100 dana odlikuje nekoliko činjenica. Nevjerodostojnost, lutanje i nekonzistentnost u odnosu koalicijskih partnera. Ideje pršte bez ozbiljne i stručne podloge i ozbiljnog strateškog razmišljanja, a zamjetno je i nepreuzimanje odgovornosti. Pogledajte samo uprave javnih tvrtki – na vodećim funkcijama još uvijek su ljudi koji su imenovani u mandatu naše Vlade. Kada tome pridodamo komunikaciju između HDZ-a i Mosta koja se više odvija putem medija nego između njih kao dvaju partnera, onda je vidljivo da postoji uzajamno nepovjerenje unutar Vlade. To je problem koji se provlači kroz cijeli mandat pa se može postaviti pitanje kuda plovi ovaj brod.
Zato, ako u dvije riječi trebam opisati rad Vlade u 100 dana, mogu reći samo da je ovo Titanic-Vlada. Krenula je s fanfarama i velikim povjerenjem, blještavilom i moći, a već nakon 100 dana naziru se pukotine, curi voda, a u trenucima kad treba pokazati krajnju ozbiljnost, u prvom je planu rastrošnost. Sve to neodoljivo podsjeća na sudbinu slavnog broda i samo je pitanje dana i mjeseca kada će naletjeti na ledenu santu i završiti kao Titanic.
Kažete da je pitanje mjeseca... Najavljujete li da će se Vlada raspasti do ljeta...
Ja mislim da se Božo Petrov svoje funkcije predsjednika Sabora neće odreći ove dvije godine, a nakon toga ćemo vidjeti rasplet.
Je li u tom slučaju HNS partner na kojeg premijer Plenković može računati?
Nije realno očekivati bilo kakva preslagivanja. Realno je očekivati da se ovaj mandat završi, a završit će na parlamentarnim izborima za dvije ili četiri godine. Nadam se samo da Titanic-Vlada neće brod nasukati i potopiti jer najveću cijenu na kraju plaćaju naši građani.
