Brojni zatvori diljem svijeta imaju dugu i brutalnu povijest, te samo spominjanje imena zatvora izazivalo bi jezu kod stanovništva. Cilj tih zatvora u najvećem slučaju nije bilo kažnjavanje samo zatvorenika, već legitimno izazivanje straha. Oni koji su pak preživjeli pakao služili su istovremeno kao podsjetnik što je vlast u stanju učiniti.
"Vražji otok", Francuska Gvajana (1852-1953)
Francuska Gvajana bila je izolirano mjesto nastanjeno različitim kolonijama zatvorenika. Bijeg je bio skoro pa nemoguć. Jedna od najužasnijih činjenica je to što od desetina tisuća zatvorenika koji su tamo poslani preživjelo je samo njih nekoliko stotina.
Francuska vlasti pokušale su kolonizirati Francusku Gvajanu još 1963. godine, međutim pokušaj istog je propao. Procjenjuje se kako je čak 75 posto od poslanih 12 000 kolonizatora preminulo u prvoj godini dolaska. Napoleon III. osnovao je 1852. godine nekoliko zatvoreničkih radnih kampova za francuske prijestupnike i kriminalce. Mjesto koje će postati poznato kao 'Vražji otok' postao je simbol za brutalnost i pakao na zemlji. Tropske bolesti, pobune i međusobna ubojstva pobrinule su se da najveći dio zatvorenika ne dočeka kraj svoje kazne. Zatvorenici su isto tako bili ti koji su mjestu dali nadimak "giljotina na suhom" zbog velike stope smrtnosti od gladi, bolesti i uvjeta života.
Zatvor je funkcionirao na principu prisilnog rada. U slučaju da zatvorenici nisu ispunili dnevnu kvotu, ne bi dobili hranu. Vražji otok pokazao je svoju okrutnost i u načinu na koji je tretirao i one koji su umrli. Ne bi ih ni pokopali, već bi ih bacili u more. Udaljen od tadašnjeg modernog svijeta, zatvorenici su prolazili pakao. Zbog loših uvjeta bolesti su bile svakodnevni dio života, a sigurno nije pomoglo što su i liječnici odbijali ući u zatvor i liječiti ljude. Stražari su bili među najbrutalnijima, pa postoji i legenda o tzv. "Crnom psu", čuvaru koji je predstavljao strah i trepet i bio najveća noćna mora, piše Express.
Na Vražji otok vlasti su slale i političke zatvorenike, među kojima je najpoznatiji kapetan Alfred Dreyfus. Njegovo zatvaranje potaknula je objava knjige Renéa Belbenoîta koji je uspio pobjeći s Vražjeg otoka, te je objavio svoje memoare 1938. godine koji su izazvali javni bijes. Zatvaranje istog usporio je Drugi svjetski rat. Zatvor je konačno zatvoren 1953. godine.
Koncentracijski logor 22, Hoeryong, Sjeverna Koreja, (1965-2012)
Možda najveća okrutnost ovog zatvora je u tom što u zatvor ne idete samo vi, već i svi najbliži članovi vaše obitelji. Zatvor je bio organiziran kao radna kolonija, a sami zatvorenicu su su bili stalno fizički zlostavljani ukoliko nisu izvršavali sve zadatke, a čak trećina njih je imala neku deformaciju od svakodnevnog premlaćivanja.
Vjeruje se da je oko 2000 njih umrlo od neuhranjenosti, a broj pogubljenih je i dalje nepoznat. Zatvorenici u ovom zatvoru su morali stajati na vrhovima prstiju u velikom rezervoaru punom vode ili su jednostavno bacani u samice gdje danima, nekad i mjesecima ne bi ugledali svjetlost dana. Najokrutnije od svega je bilo testiranje kemijskog oružja na zatvorenicima, kao i nekih neisprobanih lijekova i medicinskih tretmana.
Tuol Sleng, Kambodža (1975-1979)
Život u navedenom zatvoru bio je jednom riječju - mučenje. Zatvorenici su jednom dnevno dobivali obrok. Zatvorenicima je bilo zabranjeno govoriti, osim u slučaju da im je bilo naređeno da odgovore na pitanje. Poznato je i da su ih stražari svakodnevno tjerali da jedu vlastite fekalije, a na njima su koristili i elektrošokove, gušili su ih vrećicama i silovali.
Zatvor "Crni dupin", Rusija
Zatvor koji je sigurno zaslužio svoje loše ime je 'Crni dupin'. Onaj koji je ušao u zatvor nikad više ne bi iz njega izašao. Vlasti su se pobrinule i da je mogućnost bijega maltene pa nikakva. Naime, zatvorenicima su vezane oči kako ne bi vidjeli put koji vodi do zgrade zatvora. Svi su bili izolirani i najveći dio vremena su provodili s lisicama na rukama. Zatvorenici nisu smjeli mirovati. Strogo im je bilo zabranjeno sjedenje, a kamoli ležanje.
Kako bijeg nije moguć, a oni koji su poslani tamo nikad neće izaći više detalja nije poznato o ovom zatvoru.
Goli otok i sadiste cuvare ste zaboravili? Ono sto su tamo komunisti radili je vrhunski dokaz "drugarskog ' humanizma..