Vrlo je neobično koliko se uglednih ili neuglednih ljudi uhvatilo lika i djela dr. Nikice Gabrića te bez pravih argumenata ili pak s vrlo nejasnim, čudnovatim argumentima napalo njegov novi i drugačiji politički put. Izgleda da ima nešto u pojavi i govoru 53-godišnjeg Metkovčanina, liječnika i uspješnog poduzetnika, što duboko iritira cijeli spektar likova; od salonsko-ljevičarskih kolumnista do ostarjelih desničarsko-ognjištarskih lisica. Zašto je cijela plejada ljudi imala je poriv javno poručiti da tobožnji treći put dr. Gabrića zapravo nije dobar put ni bilo kakva kvalitetna alternativa? Otkud najnovija besmislena kolumnistička kovanica da se dr. Gabrić zalaže za “spartanski neoliberalizam”? Je li autor tu mislio na Spartaka i njegovu pobunu robova protiv rimskog establišmenta, na spartansko odricanje i radišnost (što je tu loše?), na možda visoku radnu etiku prosperitetnog kapitalizma ili pak na liberalizam kao ideologiju koja se u Hrvatskoj uvijek percipira kao opasnost premda je u Hrvatskoj država toliko bitna da mi kao društvo uopće nismo naučili imati doticaj s bilo čime zaista liberalnim. Zašto je jedna vrlo ugledna i pametna politologinja nedavno ironizirala dr. Gabrića i posprdno prepričavala njegov plan “hrvatske Floride” a da nije logično objasnila što joj tu baš toliko smeta?
S obzirom na to da je argumentacija protiv dr. Gabrića poprilično zbrčkana te da se radi o neselektivnom granatiranju iz vrlo različitih ideoloških busija, vrijedi se zapitati je li se možda ipak u liku polemičnog i pomalo buljookog oftalmologa (pretpostavljamo da je i sam smanjivao dioptriju; oprez) polako raste političar koji dovoljno provocira i intrigira javnost da bi mogao postati lider koji će nas odvesti u promjene.
Doznat ćemo to uskoro, već na izborima za Europarlament, dobit ćemo dogovor na pitanje jesmo li zaista društvo u kojem je, kao što poslovica kaže, bolje da propadne selo nego običaji ili smo ipak skloni prihvatiti izazov promjena pa makar to bila iskra iz očiju buljookog oftalmologa.
Nekako je dubok dojam da napadi na Gabrića i s lijeva i desna govore o tome kako se mnogi toliko navikli na duboke, uobičajene ideološke podjele koje otjelovljuju SDP i HDZ te njihovi sateliti da se nisu u stanju prilagoditi na provokativni govor promjena s vrlo konkretnim idejama koje nudi dr. Gabrić i njegov pokret prijatelja. To je dobro. Nadajmo se da se nešto napokon događa. Dobro je da dr. Gabrić svima smeta, tako mu rastu šanse da nešto zaista napravi. Za dobrim konjem... Nije isto, ali nekako je tako bilo u medijima i kad se pojavio dr. Tuđman s pričom o neovisnosti. Mnogima je smetao, provocirao je žarom, ali i pobijedio.
Ima dr. Gabrić nešto u toj svojoj provokaciji što ga karakterizira kao zviždača, čovjeka koji razgolićuje, razotkriva i tako poziva na krupne promjene. I jasno je onda zašto svima smeta. Svi zviždači svugdje izazivaju duboke kontroverzije. Mnogi preziru Assangea i gay vojnika koji je razotkrio najtamnije transkripte, mnogima je čudan taj Snowden, dr. Sladoljev koji je svojedobno pozivao na uzbunu u Imunološkom zavodu maltene je proglašen neuračunljivim, neki su procijenili da se čak i gospođa Balenović poprilično otrgla samokontroli, a novu zviždačku zvijezdu Jasminu Jovev mnogi doslovno preziru zato što je odradila neki posao za HDZ. Zviždači nisu sveci ni idealni, sterilni ljudi. Nije ni dr. Gabrić i ne daj bože da to postane. Zašto? Primjerice, između ostalog, jer se u doslovnom, a ne samo u prenesenom smislu pojavio u ulozi zviždača: prokazao je kolegu Ivicu Babića iz Liječničkog sindikata kao lažnog invalida. Hladno, jasno i beskompromisno, bez licemjerne strukovne solidarnosti. I izazvao je reakcije.
>>Što kaže Kregar na kredit s četiri godine počeka?
Eto, neki instinkti govore da i uz salve kritičkih “analiza” možda treba držati palčeve dr. Gabriću jer je jedan od rijetkih koji će doista biti dovoljno ludi, dovoljno “zviždači” da doista provedu prave promjene, onakve promjene koje će za nekoliko godina omogućiti da gledamo uspješno društvo te da s lica zemlje nestanu potpuno nestvarne i neprihvatljive reakcije ljudi i cijelih institucija. Kao što je premijer zadnja osoba koja bi smjela bilo što reći o gospođi Jovev prije nego što otkrije koji ju je to pasivni ministar otprašio iz Vlade a da nije ništa poduzeto, isto tako Liječnički sindikat koji slijepo brani dr. Ivicu Babića negdje treba nabaviti tone pepela za posipanje koji će morati koristiti nekoliko sljedećih godina. Zaista misle da bi dr. Babić bio uhićen da dr. Gabrić nije bio u pravu?
