Bliži se 25. obljetnica međugorskih ukazanja. Fra Jozo Zovko je prije četvrt stoljeća bio župnik u Međugorju. Danas je u samostanu u Širokom Brijegu. Svakodnevno prima stotine međugorskih hodočasnika. Među njima su često i poznati, poput glumaca Jima Caviezela i Martina Sheena ili članova grupe The Kelly Family. Kad je riječ o Međugorju, ali i politici, uvijek otkriva neke nove, dotad nepoznate detalje. Tako je bilo i tijekom ovog intervjua...

 Novootkriveni spisi prilično nedvojbeno govore o tome da je papa Ivan Pavao II. vjerovao u međugorska ukazanja. Je li to i vama zadovoljština s obzirom na to da ste prvi tvrdili kako Papa ima pozitivan stav o međugorskim događanjima?
Obradovala su me objavljena Papina pisma, koja je slao svojem prijatelju Mareku i njegovoj supruzi. Jer ona su intimna i u takvoj vezi ljudi komuniciraju bez straha. Nedostaje nam ipak ono što su govorili u osobnim kontaktima. Ali u pismima imamo snažno i moćno Papino svjedočanstvo za Međugorje. U njima govori kao papa, čovjek i prijatelj. No, kad god bi ga izravno upitali i najveći crkveni dostojanstvenici, iz njegova se odgovora razbiralo da ima iznimno pozitivan stav o Međugorju. S naše pak strane nije bilo odgovora na Papinu otvorenost. Štoviše, određene su ga snage pokušavale uvjeriti da je u krivu.

Jeste li se gdjekad osjećali osamljenim kad biste govorili da Papa ima sklonosti prema Međugorju, jeste li osjećali da vam ljudi ne vjeruju?
 Ma ljudi se nisu puno niti zanimali. Oni su željeli da Papa govori u duhu naredbodavca. No Papa nije išao tim putem, on je zastupao dijalog. Teško je bilo kad ljudi ne bi vjerovali ili kad bi nijekali. Dok su mnogi šutjeli, Papa je bio uporan, dosljedan. U više sam ga navrata imao prigodu sresti. Nekad u boljem, nekad u lošijem raspoloženju i zdravlju. Ali kad god bi mu rekli tko sam, odmah bi se vidio osmijeh i otvoreno srce. Kad je bolest počela slamati njegovo tijelo, tako mi je jako stisnuo ruku da i danas osjećam tu snagu kako me stiska i govori  čuvajte Međugorje!

 Ako je Papa i imao želju doći u Međugorje, jasan je glavni razlog zašto to ipak nije učinio. No, da te prepreke (stava mjesnog biskupa) nije bilo, bi li Papa svojim dolaskom u Međugorje praktično priznao ukazanja?
Da je došao u Međugorje, Papa bi napravio velik korak, čak iznenađujući. Jer on je uvijek iznenađivao. Da je bio pozvan u Međugorje, on bi bez sumnje to vrlo rado učinio. Imao je želju, ali i mnoštvo razloga. Među ostalim, znao je da ga je međugorska Gospa spasila i okrenula smrtonosni metak koji mu je namijenio Ali Agca.

 Što vaše informacije govore o stavu novoga pape prema Međugorju? Poznato je da se u Međugorju ovih dana nalazi netko utjecajan iz Vatikana. Želi li novi papa uskoro razriješiti međugorski misterij?
 Benedikt XVI. je vrlo mudar, ima golemo iskustvo i kao vrhunski teolog, poznavatelj povijesti, Crkve i objave neće se zaletjeti. Prethodno je bio pročelnik Kongregacije za nauk vjere. Kad je ta kongregacija prije 15 godina iz Zadra dobila tekst Biskupske konferencije Jugoslavije, u kojem su biskupi pod Žanićevim vodstvom tražili da se Međugorje prekriži, Joseph Ratzinger im ga je vratio. I prepravljeni je tekst vratio pa su onda biskupi pitali  pa što to tekst treba sadržavati?
Ratzinger im je tada kazao  treba sadržavati brigu za pastoral jer te ljude treba ispovijedati, pastorizirati, poučavati, čuvati nauk, pomoći fratrima i ljudima koji su tamo angažirani... Jer to je mjesto molitve. I zato je Navarro-Valls, glasnogovornik Vatikana, to i nazvao Gospinim svetištem. Dakle, i prije nego što je postao papa, Ratzinger je obranio Međugorje.

 Ima li Crkva u Hrvata poseban status u Vatikanu, kao što se to često servira javnosti?
 Nema jer ona je premala u odnosu na druge velike narode. S druge strane, svi se smatraju dobrima. Portugalci misle da su oni najpobožniji narod, 200 milijuna Brazilaca pak da su oni...

 Ali, je li vama moguće zamisliti da Hrvatska, poput katoličke Španjolske, legalizira homoseksualne brakove?
 Hrvatska to može izglasovati u Saboru, koji će možda okrenuti leđa Bogu, vjeri i Crkvi. No, to mi je ipak teško zamisliti.

 Zašto, mislite li da bi narod reagirao?
 Ma reagirao je i u Španjolskoj, nisu ni oni to prihvatili. Osobito Crkva, ona se i danas buni. Bivši je premijer Aznar pogriješio zbog onoga krvavog atentata u Madridu jer mu policija nije bila budna. On je katolik, ali zbog tog je propusta izgubio izbore i na vlast doveo socijaliste. Međutim, to ne može proći i to ne oslikava Španjolsku. To nije pokazalo njihovu slabost, ni snagu ovih drugih, jer u svakoj zemlji ima pokreta koji pripadaju pseudokulturi, pseudoslobodi. Nedostojno je uopće razmišljati o tomu. Zašto? Jer zaista je riječ o devijaciji. Kad bi Crkva to prihvatila i tolerirala, onda bi izdala Bibliju, njezina načela, narav čovjeka, stvaranje. Ne može doći sad neka struja, moderna Crkva koja se odriče Objave. Ni jedan papa ne može legalizirati grijeh, ni jedan papa ne može kazati da kult tijela može zamijeniti vjeru.

 Jesu li Amerikanci, osobito aktualni predsjednik i njegova administracija, više na toj liniji kršćanstva nego Europljani?
 Oni su u mnogim stvarima konzervativniji. To je sigurno narod koji najmasovnije ide u Crkvu. To je narod koji najbolje odgovara na poziv nedjelje. I tko god dođe sutra za predsjednika neće moći legalizirati abortus i slične stvari jer mu to američki narod neće dopustiti. Amerikanci su narod evanđeoske tradicije. Nedostaje im tek europska mistika, jedna majka Terezija, sveti Franjo da odvuku čovjeka dublje u jezgru vjere. No ta i takva Amerika rodila je jednog Busha, koji može započeti rat gdje god hoće.

 Jeste li ikada kontaktirali s njim?
 S njim nisam, ali jesam s njegovim ocem dok je bio predsjednik SAD-a.

 U kakvim ste okolnostima razgovarali?
 Kad se raspadala Jugoslavija. On je bio za rat jer je bio za Jugoslaviju, kao i Milošević. Sreli smo se u Washingtonu: Bush, bivši veleposlanik u Jugoslaviji Warren Zimermann i ja. Nakon razgovora nisam se htio slikati s Bushom iako je to protokolarno pravilo. Rekao sam tada, a kasnije i na konferenciji za novinare, da Bijelu kuću vidim poprskanu krvlju. Ona meni nije bijela. Ne može biti bijela jer postoji Vukovar, Borovo naselje, Borovo Selo.

 Jeste li sretni što se Hrvatska približava Europskoj uniji?
 Hrvatski narod ne može ostati izvan EU jer nema snage sam se oduprijeti neprijateljima. Nije taj neprijatelj izmišljen, nego stvaran. Vidimo da u Sarajevu nitko ne voli Hrvatsku, ni Izetbegović ni njegovi nasljednici. Oni po dječjim vrtićima dijele slikovnice "Babo Alija" u kojima se govori kako su ih napali Srbija i Hrvatska. To je u njihovoj svijesti i oni nas jednako svrstavaju na istu razinu. Ili Talijani, oni nikad neće odustati od hrvatskog mora iako su sa svih strana okruženi morem. I na takvoj se vjetrometini našla Hrvatska  svi su zainteresirani za nju. Ako Amerikanci u magazinu "National Geographic" kažu da je Hrvatska sljedeće godine glavna turistička odrednica, onda znači da tu ima nečega. Ali ulazak u EU je i rizik jer ovakva će Europa bez milosti apsorbirati naš jezik i kulturu. I izvesti napad na hrvatsko bogatstvo  bogatstvo naše vjere, obitelji, odgoja, morala.

 Kakvo je vaše mišljenje o prijedlogu Biskupske konferencije BiH o preustroju države na četiri regije, prema modelu OESS-a?
 Sadašnji ustroj u BiH ni za koga nije dobar jer se svi osjećaju ugroženim i svi bi htjeli više. Srbima nije dosta Republika Srpska, oni bi željeli i Srpsko Sarajevo, Srpski Mostar, Drvar... I cilj mora biti rušenje Republike Srpske jer s njom je praktično nestalo Banjalučke biskupije. Ta Republika Srpska već 15 godina ne da nikome šansu, bolje čuva svoje granice nego Francuska, a Hrvati su pasivni. I sad se traži način kako srušiti Dayton. Biskupi smatraju da će se na tim područjima, ako se to sruši i ako se situacija stabilizira, formirati hrvatski bazeni i oživjeti Biskupija. Bojim se da će održavanje ovakvog stanja ponovno popularizirati bježanje, i to ne u Švedsku, nego u najudaljenije zemlje na svijetu. Ono što ima jedan narod treba omogućiti svima: jezik, mediji, kultura, razvoj.

 Djelujete prilično pesimistično glede Hrvata u BiH?
 To će ovisiti o tome tko nam bude određivao budućnost. A sad imamo one koji rade ustupke radi mira u kući. Ako ja gubim, ako ja ne zapošljavam svoj narod, ako ja ne čujem svoj jezik ili ako nemam svoju knjigu  kakav onda to imam mir? Ako se ovime ne pozabave svjesni političari, onda sam pesimist. Iz našeg se naroda može i mora pronaći čovjek koji će štititi interese svoga naroda.

 Svojedobno ste govorili kako je nevjerojatno što je Hrvatska međunarodno priznata jer joj je svijet bio iznimno nenaklonjen. Nenaklonost je očita i prema Hrvatima u BiH. Može li se tu nešto promijeniti?
 Ako smo mi oni koji su na vagi da se dobije balans s Arapima, s naftom ili s Rusima, onda je to teško očekivati. Nismo imali šansu s Paddyjem Ashdownom ni međunarodnim snagama, nismo imali sreću da nas se čuje, da naši političari budu snažni i nepokolebljivi. Postoji vrijeme kad ova zemlja nije bila ni srpska ni muslimanska. A danas je i srpska, i muslimanska, i hrvatska. Mi smo se povlačili i došli smo dotle da smo sad najmanji. A naša nas povijest obvezuje u BiH kao malo koga drugoga na svijetu. Jer ako se vratimo 100 godina unatrag, onda vidimo da je cijela južna Europa imala jednu franjevačku provinciju, Bosnu Srebrenu. To je praktično bilo jučer. Zaboravili smo kojom je mukom trebalo sačuvati ime, kulturu, jezik, vjeru. Danas međunarodne sile pomiču granice. Oni ne znaju povijest. Jedini je Papa bio za to da rijeka Drina ostane granica, ali nisu ga poslušali. Nama je sada potrebno nešto poput odlaska u hajduke. Hajdučka diplomacija.

Kontaktirate li i dalje s Melom Gibsonom i Jimom Caviezelom? Da, Mel Gibson trenutačno radi film o papi. Također i o starim kulturama Latinske Amerike. A ovdje priprema tri filma, zapravo filmsku trilogiju koju će raditi u povodu 25. obljetnice u Međugorju. U Hercegovini je njegova scenaristica, koja priprema materijal, a Gibson će nastojati doći u veljači sljedeće godine.

Dva ste puta govorili u UN-u. Kako ste zapravo došli tamo? Pomogla mi je utjecajna engleska obitelj Petera Hatlija. To je obraćenik koji mijenja klimu u Londonu. On mi je omogućio brojne važne susrete u to doba diljem svijeta. Bio sam u britanskom Domu lordova, u kraljičinoj obitelji, i znao mnoge stvari unaprijed. Recimo, najavio sam pri povratku iz Londona na HTV-ovoj emisiji "Slikom na sliku" o odlasku lorda Carringtona s ovih prostora.

K vama dolaze brojne poznate osobe, Martin Sheen, Jim Caviezel, The Kelly Family, stotine hodočasnika iz cijeloga svijeta. Svi žele vidjeti vas, razgovarati s vama. Što oni zapravo traže od vas, kakvu pomoć? Oni dolaze radi Gospe i poruka, radi drugih ?injenica. Oni traže nešto autentično, dolaze čuti moje iskustvo, kad sam se našao na samome početku u Međugorju. Imaju potrebu naći milost. Svaki čovjek ima svoj prag, svoje granice, svoje strahove. A veliki ljudi su se okrenuli Crkvi i Međugorju jer su svjesni vlastite krhkosti. U svemu se pokazala ljudska nemoć i zato traže Božju pomoć. Od mene traže susret i taj susret traje nekoliko sati. On se sastoji od jedne pouke, kateheze oslonjene na Gospine poruke, a ja im je pokušavam rasvijetliti.

22

ZANIMLJIVO

Taylor Swift postaje hrvatska snaha? Doznali smo po kome Travis Kelce ima naše korijene

Premium sadržaj

82

Analitičari za Večernji list

'Ovo što radi Milanović u kampanji dovodi Primorca u veliki problem'

42

JOŠ JEDAN VAL ZARAZE

Novi strah iz Kine: Misteriozni virus hara zemljom, kruže snimke prepunih bolnica

100% reciklabilna

Je li ovakva ambalaža put prema čišćoj budućnosti?

Vrijeme je za promjene

Stakleni stropovi i ljepljivi podovi: kako nevidljive prepreke koče napredak žena

Ovo je i dalje najtraženije zanimanje u Hrvatskoj, bez promjene u godinu dana