Kada su nedavno uhićeni visoki vojni i civilni dužnosnici Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) s područja Orašja političari i javnost u RH, ali i u BiH počeli su sumnjati na postojanje paralelnog sustava koji iz sjene nastoji upravljati procesima u BiH. Kako se počelo raspetljavati klupko, vrlo jasno se vidjelo da su u optužnici samo navedeni Hrvati, ali ne i Bošnjaci koji su također bili osumnjičeni, a svima je simptomatično bilo kako se to dogodilo uz posjet novog premijera RH Andreja Plenkovića koji je slao vrlo snažne poruke glede potreba da se Hrvatima osigura jednakopravnost.
Ratni zločin
Slučaj s revizijom presude protiv Srbije, o čemu je govorio hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović da je bošnjačka strana zatajila od Srba i Hrvata to da Sakib Softić, prema mišljenju Međunarodnog suda pravde, nema legitimitet BiH, možda je iznenadila naivne nakon što se doznalo da veleposlanica BiH, inače Bošnjakinja, Mirsada Čolaković odbila proslijediti pismo Sudu koje je napisao predsjedatelj Predsjedništva BiH Mladen Ivanić, a poslije je čak njezino Veleposlanstvo otvorilo pismo koje je njemu bilo upućeno iz Suda. Iako je riječ o krupnim prekršajima, a u slučaju prikrivanja pisma i o potkopavanju ustavnoga poretka, ovi slučajevi su ipak benigni u odnosu na to što se sve događalo u ovoj svojevrsnoj mini UDBA državi u kojoj institucije bošnjačke tajne policije AID-a te pravosudnog i policijskog aparata nikada nisu prestale postojati, nego su se uvukle u sve institucije sustava. Iako se točno zna da su ga 1995. godine odveli u nepoznato i ubili pratitelji generala Armije BiH Atifa Dudakovića, tijelo generala Hrvatske vojske i Hrvatskoga vijeća obrane Vlade Šantića ni do danas nije pronađeno. Dudaković je i dalje na slobodi. Istrage su do sada u najmanje pet navrata počinjane i preusmjeravane. Čak su i otkopavane lažne bačve s tjelesnim ostacima, a sve u cilju da se prikriju krvavi tragovi oko generala Dudakovića. Najsramnija epizoda Federalne uprave policije koja je pod izravnim političkim patronatom bila je kada su procijenili da je u Šantićevu slučaju riječ o “civilnom ubojstvu”. Još monstruoznije je bilo smaknuće hrvatskog doministra unutarnjih poslova Federacije BiH Joze Leutara u središtu Sarajeva 1999. godine, kao i kasnije montiranje dokaza i optužnice protiv Hrvata koja je trebala rezultirati optuživanjem tadašnjeg hrvatskog člana Predsjedništva BiH Ante Jelavića.
Nema gelera iz glave
Ubrzo nakon eksplozije u središtu Sarajeva na mjestu događaja fotografirani su inspektori tajne muslimanske službe AID-a koji su Leutara stalno tajno pratili, a zaštićenoga svjedoka su policijski inspektori Federalne uprave policije nagovorili da lažno svjedoči protiv Hrvata samo kako bi sakrili tragove. Nakon što odnedavno slučaj ponovno pokušava rekonstruirati policijska agencija SIPA, utvrđeno je kako su iz spisa nestali određeni dokazi iz sarajevskog Tužiteljstva, među kojima čak i dio eksplozivne naprave koji je izvađen iz glave pokojnog Leutara. Upadu u Hercegovačku banku prethodila je informacija tajnih bošnjačkih službi da su pronevjerena 54 milijuna maraka. Nikada ni traga nije bilo tome fantomskom novcu. Parasustav nije štedio ni “domaće dečke”. Tako su likvidirani jedan od ratnih šefova AID-a Nedžad Ugljen, ali i jedan od sarajevskih zapovjednika Ramiz Delalić Ćelo koji je tjedan dana prije ubojstva prijetio da će otkriti šefove državne bošnjačke mafije. Ovaj parasustav počeo se djelomično ljuljati nakon promjena u policijskim i sudskim institucijama, no još uvijek spreman za razne montaže.
>> Ukinut kućni pritvor za devetoricu pripadnika HVO-a optuženih za ratne zločine
>> Potvrđena optužnica protiv deset pripadnika HVO s područja Orašja
Kad bi vodopadi na Uni znali gvoriti.