Sinkiang, najveća kineska regija, veličine Irana, iako je slabo naseljena danas je najnestabilniji dio Kine. Regija je posljednjih godina poprište vjerskih i etničkih sukoba između Ujgura, koji čine većinu stanovništva u toj regiji, i najbrojnijeg kineskog plemena Han.
Ujguri su turkijski muslimani suniti i ima ih oko devet milijuna. Smatraju se žrtvom kineskog komunističkog režima i politički, kulturno i vjerski potlačenima.
Imame imenuje Peking
Sinkiang, koji zauzima jednu šestinu ukupne površine Kine, postao je neka vrsta muslimanskog Tibeta. No ta pokrajina danas puno više zabrinjava kineske vođe nego Tibet jer u Pekingu vjeruju da je tamošnje muslimansko stanovništvo podložno ekstremizmu. S druge strane, Tibetanci su mirni, skloni samospaljivanju, a ne terorizmu. Iako ih je samo devet milijuna, što je za Kinu zanemariv broj, Peking je zabrinut i boji se radikalizacije Ujgura koji su poznati po sijanju straha i panike po kineskim gradovima.
Naoružani samo bodežima ili sabljama, ubijaju prolaznike, za što Kina krivicu nalazi u "tri zla": separatizmu, ekstremizmu i terorizmu. Jedan od najgroznijih incidenata dogodio se kada je skupina od osam Ujgura, muškaraca i žena naoružanih noževima, napala ljude na željezničkoj postaji u Kunmingu, tromilijunskom kineskom gradu daleko od Sinkianga. Tada su ubili 29 osoba. Također, usmrtili su i 43 osobe u Urumqiju, glavnom gradu Sinkianga. Dovezli su džipove napunjene eksplozivom na tržnicu prepunu ljudi i aktivirali autobombe.
Zbog sve većeg vjerskog radikalizma i odlaska brojnih Ujgura u redove ISIL-a i drugih terorističkih organizacija, kineska je vlast prije nekoliko godina u Urumqiju donijela zakon o zabrani nošenja burke. Na taj su način željeli marginalizirati utjecaj religije. Usprkos tim metodama, Ujguri, koji su nekada davno bili budisti a danas su muslimani, i dalje su postajali sve religiozniji i radikalniji. Vrijeđao ih je postupak kineskih vlasti i to su smatrali gušenjem ujgurske kulture i identiteta. No još im više smeta politika favoriziranja pripadnika plemena Han. Također, džamijama se zabranjivalo pravo poziva na molitvu, a Komunistička partija i službeno je vodila kontrolu imenovanja imama. Strogo im je zabranjeno i da sami organiziraju odlazak na hadž mimo odlazaka koje kontrolira država.
Nakon što represivne metode nisu dale poželjne rezultate, kineske vlasti počele su taktikom majorizacije njihova stanovništva. Tako su u Sinkiang počeli naseljavati pripadnike plemena Han, pa su Ujguri u mnogim mjestima postali manjinska zajednica. Pogotovo nakon što je Kina počela provoditi strogu politiku kontrole rađanja među Ujgurima. Žive li u gradovima, žene su prisiljene na abortus pokušaju li imati više od dvoje djece. Danas u pokrajini Sinkiang oko 46 posto stanovništva čine Ujguri, a oko 40 posto pripadnici naroda Han koje država uporno naseljava kako bi promijenila demografsku sliku i čvršće vezala to područje.
Za Kinu je pokrajina Sinkiang izuzetno strateški važna jer obiluje bogatim prirodnim resursima, rijetkim mineralima, vodom, naftom i plinom, a čak 38 posto ukupnih rezervi ugljena kojim raspolaže nalazi se u toj provinciji. Za nasilje i krvoprolića koja se često događaju u Sinkiangu kineska vlada optužuje ujgurske separatiste u egzilu koji, prema tvrdnjama Pekinga, rade na odcjepljenju te provincije od Kine i na uspostavi nezavisne države Istočni Turkestan.
Povratnici iz Sirije
Ipak, većina predstavnika ujgurskog političkog pokreta koji djeluju u egzilu, na čelu s bogatom poslovnom ženom Rebiyom Kadeer, svjesni su relanosti i traže veći stupanj autonomije, društvenu jednakost, zaštitu ljudskih prava i vjerskih sloboda. Oni su okupljeni u Svjetskom ujgurskom kongresu. Međutim, postoji i Pokret za oslobođenje Istočne Republike Turkestan koji predvodi Anwar Yusuf Turani. Oni se zalažu za odcjepljenje Sinkianga od Kine. Te ideje nisu bez presedana s obzirom na to da su, uz pomoć SSSR-a, Ujguri 1945. proglasili Nezavisnu Republiku Istočni Turkestan. Ipak, 1949. vraćena je pod kineski suverenitet. Turani je 2004. osnovao i vladu Istočnog Turkestana u egzilu, sa sjedištem u Americi. Pokrajina Sinkiang je toliko važna za Kinu da će se zbog njezine stabilnosti Peking uključiti i u rat protiv ISIL-a. Značajan broj Ujgura ratuje na strani tzv. Islamske države, a njihov povratak mogao bi zapadnu kinesku regiju dodatno destabilizirati.
Po uzoru na ono što je učinila Rusija u Siriji, koja je prve napade izvršila upravo na položaje koje su držali borci s područja Kavkaza u redovima ISIL-a, Kinezi bi svoje napade mogli usmjeriti na položaje koje u kalifatu drže Ujguri.
>> Džihadistima se pridružuju i kineski Ujguri
>> Noževima i eksplozivom napali policijsku stanicu, osam poginulih
