Veliki slovenski alpinist, jedno vrijeme i vodeći u svijetu, 40-godišnji Tomaž Humar, ostat će zauvijek na Himalaji koja ga je magično, ali i kobno privlačila. Nakon što je tragično preminuo na usponu na Langtang Lirung (7227 m) u noći sa 9. na 10. studenoga, na visini od 5600 metara, njegovo tijelo nije prevezeno u domovinu, nego će - u suglasnosti s obitelji - biti kremirano, a pepeo razasut na mjestu pogibije.
Humar ima dvoje djece, a od supruge je bio rastavljen. Radio je kao carinski službenik i živio je u Kamniku.
- Bio je specijalist za samostalne uspone na Himalaji i drugim velegorjima, dakle volio se penjati sam – kaže Stipe Božić, Humarov veliki prijatelj i supenjač.
- Teško je reći je li to suviše riskantno. Opasan je svaki alpinistički uspon, a solo-uspon koji put je i sigurniji od zajedničkog. U svakom slučaju, Tomaž je pomicao granice mogućeg i zato zaslužuje divljenje – rekao je Stipe.
S njim se slaže i Vinko Prizmić, pročelnik HGSS-a.
- Ljudi koje neki smatraju luđacima, često su motori, radost svijeta. U povijesti je netko prvi prišao vatri, i to je bilo opasno, ali je donijelo ogromne koristi. Netko uvijek širi granice. Uostalom, čuveni alpinist Malory četiri je puta jurišao na Mount Everest i četvrti put, 1924. godine, poginuo, ali 1953. Everest je ipak osvojen. Kad bi Maloryja pitali zašto uporno pokušava, odgovarao bi: „Zato jer Everest postoji“ – ilustrira Prizmić.
Za Tomaža Humara se činilo da je mačka s devet života. Prije četiri godine svijet je danima promatrao dramu kad je sam zapeo u stijeni na 6000 metara visine, na Nanga Parbatu u Pakistanu. Tadašnji premijer Janša osobno je kod predsjednika Mousharaffa urgirao da ga se spasi i to je u zadnji tren uspjelo, u dotad jedinstvenoj akciji spašavanja helikopterom u svijetu.
Osim toga, kako to često biva s alpinistima, teško se unesrećio u dolini - pri gradnji svoje kuće pao je u kanal. Proricali su mu da više neće ni hodati, a on se vratio osamtisućnjacima.
- Tek iznad 5000 metara mogu normalno disati – znao je reći.
Ipak, ovaj put su švicarski spasioci stigli prekasno.
Tomaž Humar ima iza sebe 1500 uspona, od toga 70 tzv. prvenstvenih, dakle onih na koje nije išao nitko prije njega. Za svoje podvige primio je brojna priznanja, uključujući najprestižnije alpinističko odličje: zajedno sa supenjačem Vanjom Furlanom 1996. godine dobio je zlatni cepin (Piolet d’or) za ispenjan novi smjer na himalajskom vrhu Ama Dablamu.
Pred planinarskim domom u Kamniškoj Bistrici, pod Grintovcem i drugim vrhovima Kamniških Alpa gdje je započeo svoju alpinističku karijeru, na nedavnoj komemoraciji Tomažu Humaru okupile su se tisuće ljudi. A kao trajan odgovor svima koji se pitaju zašto je izazivao sudbinu, tamo mu je postavljena spomen ploča s porukom: “Ostani to što jesi”.
Za rs je biu ful dobr.