Hrvatska je zemlja paradoksa. Imamo 180 tisuća nezaposlenih i odluku Vlade kojom se predlažu rekordne kvote za strane radnike. Ni manje ni više nego za njih 29 tisuća.
Od toga će devet tisuća koji već rade ovdje dobiti produljenje za 2018. godinu, a zeleno svjetlo za rad u Hrvatskoj čeka još 17.810 stranaca. Apsurdima ni tu nije kraj. Prema zadnjim podacima koje je iznio demograf Stjepan Šterc, Hrvatska je u posljednje dvije godine prirodnim putem izgubila gotovo 40 tisuća ljudi, dok se po službenim podacima iz nje iselilo oko 60 tisuća, što je ukupno od 95 do 100 tisuća ljudi manje. Drugim riječima, nestajemo i ništa ne činimo da to promijenimo. A teško da će se taj trend zaustaviti s obzirom na to da već u ovom trenutku znamo da Češka želi privući sto tisuća stranih radnika, Njemačka ih treba milijun, Švedska 80 tisuća...
I sve te zemlje imaju veće plaće nego što se nude u Hrvatskoj. Pa iako Hrvatska doista treba stranu radnu snagu, zbog čega su i poslodavci pozdravili rekordno povećanje kvota, činjenica je da je to mjera koja će biti kratkog daha i da problem riješiti neće. Kao prvo, pitanje je uopće gdje bi to Hrvatska uopće trebala naći tih 29 tisuća radnika? Iz kojih će to zemalja ti radnici uopće doći u Hrvatsku na hrvatske plaće kada mogu u neku drugu zemlju Europske unije, tko će uopće pristati ovamo doći na hrvatske plaće? Posebice visokoobrazovana radna snaga koju također trebamo poput liječnika, stomatologa... Kada se pogleda hrvatska plaća u nekom bruto iznosu, to i ne zvuči toliko loše, ali ono što radniku nakon svih poreznih davanja ostane na računu poprilično je tanašno. Sramotno male plaće kao i nesigurnost posla jedan su od ključnih razloga zbog čega ljudi i odlaze iz Hrvatske. Hrvatsku napumpane kvote za strane radnike spasiti neće. Hrvatskoj treba reforma tržišta rada i dodatno rasterećenje primanja i treba joj reforma obrazovnog sustava. Pretvorili smo se u zemlju u kojoj je najvažnije da nam postotak onih s diplomom u džepu raste. Jer lijepo izgleda u statistikama.
Sve zemlje EU uvoze jeftinu radnu snagu da bi primorale svoje radnike da rade za sitne pare ili ih ceka ulica i to samo da bi sto bolje profitirali kapitalisti i politicari.Sve je tako izrezirano da radnik sve sto zaradidi mora i ostaviti u zemlji gdje radi.Drzava uzima velike poreze da bi sa tim novcima mogla izgradivati svoju zemlju sto tako i nije lose pa se domaci radnici puno i ne zale kad vide kako im zemlja napreduje.Strani radnici nisu zadovoljni tom politikom pa da bih nesto zaradili njih velika vecina radi sve subote,cak i nedjelje.Mnogi stranci otvaraju i svoje privatne firme,uzimaju mahom radnike iz svoje zemlje,drze ih na crno sto je moguce duze,prijavljuju ih na minimalac,neisplacuju ih na vrijeme,non stop se radi prekovremeno za sitnu paru koju cesto i nedobiju,stalno se zale da jos nisu naplatili i cim naplate biti ce isplata,a to traje mjesecima.Kad vam se neko od povratnika pohvali kako ima svoju firmu znajte da je sve sto je stekao 80% stekao na neposten nacin,ili je prevario drzavu ili radnika,a u 90%slucajeva radnik je zrtva.Zbog ovakvog radnog rezima i slabe pare niko se ne vraca da bi bar zaradili mirovinu a velik broj ostaje za stalno.Djecu stranaca da i ne spominjem.Integriraju se,uzimaju drzavljanstva,skoluju se i ostaju za stalno.......Da bi se zadrzali Hrvati u svojoj zemlji Hrvatskoj treba im podici place na evropski nivo i niko nece otici iz zemlje,ovako, agonija se nastavlja.