Percepciju da je Hrvoje Petrač izuzetno moćna osoba te šef mafije u javnosti su stvorili mediji. On se u skladu s tom slikom, koja je o njemu godinama stvarana u medijima, počeo i ponašati. Rečenice su to koje je prije nekoliko mjeseci u neformalnom razgovoru izrekao jedan od odvjetnika iz Petračeva braniteljskog tima.
Teza da je u javnosti stvorena predrasuda o Petraču kao o iznimno moćnoj osobi, koje se boje političari jer ga se javno percipira kao neupitnog šefa organiziranoga kriminala u Hrvatskoj, dobro povezanog i s kriminalcima diljem bivše Jugoslavije, mogla se čuti i na upravo završenom ponovljenom suđenju zbog otmice sina generala Vladimira Zagorca.
Priča bez dokaza
Anto Nobilo, jedan od Petračevih branitelja, otišao je čak korak dalje, ustvrdivši u završnoj riječi da javnost Petrača percipira ne samo kao šefa organiziranoga kriminala nego i kao državnog neprijatelja broj jedan te kao jednog od logističara bijega generala Ante Gotovine. Govoreći o Petračevoj medijskoj slici i percepciji koju javnost ima o njemu, Nobilo je ustvrdio da za sve te priče nema nijednog jedinog dokaza, a kamoli kaznene prijave, presude ili valjanoga sudskog postupka...
No ta odvjetnička retorika pada u vodu samo letimičnim pregledom novina posljednjih mjeseci, iz kojih se jasno može iščitati da se u ovom trenutku protiv Petrača vodi nekoliko postupaka. Istina, ima tu benignih stvari kao što je rođačko sporenje oko zemljišta i vinograda. Ali ima i ozbiljnjih postupaka u kojima ga se sumnjiči, primjerice, za posredovanje u davanju mita dvojici bivših načelnika zagrebačke policije. Ili pak za iznuđivanje milijunskih svota od jednoga zagorskog poduzetnika.
Ti postupci, kao i neki drugi koji su se tijekom godina vodili protiv Petrača, s različitim, uglavnom za njega povoljnim ishodima, ipak pokazuju da sliku o Petraču onakvu kakva danas postoji nisu stvorili mediji, nego on sam.
Jer, teško vjerovati da se Petrač samo zbog medija koji su o njemu, kako je kazao, lešinarski pisali, počeo javno pojavljivati u društvu osoba čije veze s kriminalnim miljeom nisu upitne. Jednako kao što je teško vjerovati da su se neke od tih osoba, samo i jedino zbog medija, pojavile na njegovu ponovljenom suđenju.
Prije će biti da je dolazak viđenijih pripadnika zagrebačkog podzemlja, od kojih se neki povezuju i s nikad razriješenim mafijaškim likvidacijama, u sudnicu zagrebačkoga Županijskog suda bio znak potpore Hrvoju Petraču. Te da je to bila poruka, koju su za početak policija i sigurnosne službe vrlo dobro iščitale, dodijelivši zaštitu sucu Ivanu Turudiću.
Novi procesi
Analogijom stvari, pitanje je je li nepravomoćna presuda onda poruka Petraču i njegovu okruženju da se kriminal, na koga god se odnosio, više neće tolerirati? Znači li to da će se ponovno istraživati moguća poveznica između Petrača i opskurnih likova iz podzemlja koji su se mogli vidjeti u sudnici?
U mjesecima koji slijede to će pitanje vjerojatno dobiti svoj odgovor kako iz MUP-a tako i iz Državnog odvjetništva. Pogotovo ako tužiteljstvo upravo završen proces otmičarima sina generala Zagorca i sve ono što se oko njega događalo shvati i kao mogućnost za iniciranje još nekih kaznenih postupka. Jer iako je u tom postupku Zagorec nedvojbeno bio žrtva, teško je očekivati da tužiteljstvo ostane gluho i slijepo na sve ono što se tijekom postupka u sudnici protiv njega izgovorilo.
Stoga nije nerealno očekivati da u nekom eventualnom budućem kaznenom postupku protiv generala Zagorca središnja figura tužiteljstva bude upravo Hrvoje Petrač. On je bez sumnje o legalnim i ilegalnim poslovima svoga bivšeg prijatelja jako puno znao. To je na koncu i dokazao brojnim pitanjima o tajnim i šifriranim računima, otvorivši tako Pandorinu kutiju koja bi osim za Zagorca mogla biti pogubna i za neke političke moćnike. Jer, kako je Petrač znao sve o Zagorčevim poslovima, zasigurno je znao i pod čijim su se pokroviteljstvom odvijali.
I ne treba sumnjati da je o svemu tome u ovom trenutku vrlo vjerojatno spreman progovoriti. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog ogorčenosti i vlastita mišljenja da je on nevin čovjek koji je zbog viših interesa na dulje vrijeme spremljen iza rešetaka.
Iz ladica se vade predmeti koje je prekrila prašina
Stevo Smrček, jedan od optuženih i osuđenih u slučaju Zagorec, samo koji dan poslije izricanja nepravomoćne presude u tom postupku, na istom sudu nepravomoćno je osuđen i zbog razbojstva. Ustaljena je to praksa, prema kojoj se optuženicima u “velikim” postupcima, nakon izricanja jedne presude, odjednom otvori hrpa drugih predmeta. Tomu je tako bilo i s optuženima u tzv. zločinačkoj organizaciji, a neki od njih još su i danas na sudu zbog djela počinjenih na početku 90-ih ili čak i prije. Zbog takvih primjera, prevladava mišljenje da tužiteljstvo po svemu sudeći čeka povoljan trenutak za optuživanje pojedinaca, koji su godinama pravosuđu bili neuhvatljivi. Neki čak smatraju da nije riječ ni o čem drugom do vađenju predmeta koje je odavno prekrila prašina. Da bi u tome moglo biti i istine svjedoči i slika s privođenja tzv. zločinačke organizacije kada su ispred uhićenika hodali policajci s rukama punim spisa. Nevjerojatno je da se sav taj inkriminirajući materijal skupio u 48 sati koliko je proteklo od atentata zoljom na Cvjetnom trgu do uhićenja osumnjičenih.
