Zoran Milanović ne može nikako biti premijer, a Andrej Plenković tek se treba dokazati, rekao je Božo Petrov u utorak navečer u intervjuu na N1. Iz toga je kristalno jasno s kim bi on radije dijelio vlast. No je li time zapravo već odredio izbornog pobjednika? Ne bi trebalo trčati pred rudo. Prema anketama koje se objavljuju ususret izborima, Milanovićeva koalicija brojem osvojenih mandata ostvarila bi ovaj put blagu prednost nad HDZ-om.
Bude li doista tako, to teoretski ovaj put daje veći koalicijski potencijal ratobornom i obijesnom Milanoviću. No posve je jasno da su njegove šanse da u takvom scenariju za sebe izbori poziciju mandatara još daleko manje nego nakon prethodnih izbora, kad je također bio prisiljen svoju ambiciju staviti u drugi plan te mandat ponuditi Petrovu.
Milanović može pobijediti samo tako da se povuče i time pruži šansu svojoj stranci formirati Vladu s Mostom, tko god bio mandatar. A gdje je tu on, pitat ćete? Pa tako bi drčno uzdignute brade mogao ostati na čelu SDP-a, i dalje u sedlu i s uzdama u rukama. No, ako ne bude imao veliku prednost u mandatima, na takav scenarij ne bi trebalo ozbiljno računati.
Preferencije Mosta – odnosno onih koji u Mostu stvarno o tome odlučuju – i dalje su na strani stvaranja Vlade s HDZ-om. Čak i ako ne bude relativni pobjednik, a vjerojatno će biti jer SDP mora platiti višu cijenu svojim koalicijskim partnerima, bude li broj osvojenih mandata u “samostalnom” izlasku HDZ-a na izbore dovoljno uvjerljiv, veći koalicijski potencijal tako je i dalje na strani pomirljivog i racionalnog Andreja Plenkovića.
On bi zasigurno u “suradnju” ušao iskrenije nego Karamarko, koji je otpočetka bio nezadovoljan takvim aranžmanom i čeprkao mogućnost preslagivanja. Ovaj put bi iskreniji mogao biti i Most, u kojem su rušenje Karamarka i reforma HDZa-a bili potajna opsesija, moćnija od instinkta preživljavanja vlastite Vlade. Moćnija od moći same, slasnija od vlasti! Majka svih reformi!Petrov razumno govori kad kaže da Milanović ne može (a zapravo i ne smije) biti premijer. Ceterum censeo: premijer ne smije ponovno postati čovjek koji je štitio udbaške egzekutore. Kao ni onaj koji je imao četiri godine na raspolaganju dokazati da nešto zna i može, a nije pokazao baš ništa osim volje za svađu.
Isto tako nitko ne može ozbiljno prigovoriti napomeni da se Plenković tek treba dokazati. No, bez obzira s kim slagao Vladu, itekako se treba dokazati i sam Petrov, odnosno uvjeriti ne svoje birače, već svoje potencijalne partnere da je u međuvremenu svladao neke početničke lekcije te da neće s jednakim amaterizmom krenuti u novu političku avanturu, koja bi završila i trećim izborima u svega nekoliko mjeseci.
Zahtjevi koje je Most u samom finišu kampanje iznio, nažalost, samo nas neugodno podsjećaju na onaj tragikomični igrokaz koji su naciji priredili početkom godine, koji bi u njihovu interesu bilo poželjno da ga svi zaborave – kad su tjednima za nos vukli hrvatsku javnost i pregovarače SDP-a i HDZ-a, tražeći da se izjašnjavaju o njihovim uvjetima i ultimatumima.
Posve neshvatljivo, Milanović i Karamarko pristali su na tu igru, a kako se na kraju pokazalo, kraću slamku ipak nije izvukao Milanović, već Karamarko. Mostovci sad ponovno traže da im budući partner padne na koljena, da ih moljakaju kao neutješnu vjernu udovicu da bi se na kraju Petrov pojavio kao Odisej i svojim pravedničkim strijelama posmicao sve prosce. Da je uspio složiti tripartitnu Vladu, do sada ih je mogao posmicati sve jednim udarcem! No tako to više ne ide. Dosta je ultimatuma. Karamarko je već odstrijeljen, Milanović je označena meta i odstrijelit će ga njegovi ako ne uspije osvojiti vlast. I to je to.
Nema više. Petrov sad može birati želi li Milanovića ili Plenkovića. Može birati i hoće li iz Sabora podržati manjinsku vladu SDP-a bez Milanovića ili manjinsku vladu HDZ-a s Plenkovićem. A može i sa strane, glumeći da ga se to ništa ne tiče, čekati što će se prije dogoditi – velika koalicija ili još jedni izvanredni izbori.
Petrov, dakle, ima mandat za izbor između dva mandatara. Milanović je već vlastitu kožu na njemu opekao. No ni Plenković se zasigurno neće dati u istu zamku kao Karamarko. Ako u Mostu nisu konačno dovoljno sazreli objema nogama zagaziti u Vladu zasnovanu na čvrstom koalicijskom ugovoru, onda će Plenkoviću svakako biti bolje reći odlučno ne i zadovoljstvo “suradnje” s Mostom prepustiti nekom drugom. Nadajmo se da je i Petrov naučio lekciju.
Bilo bi sjajno kad bismo mogli reći da će izbori biti trijumf demokracije, no malo je vjerojatno da će bilo tko u rujnu trijumfirati, ponajmanje glasači. Možda je i vrijeme da se naučimo da politička pobjeda ne mora nužno biti trijumf te da nam bez suradnje i međusobnog uvažavanja nema zajedničke ni bilo kakve druge budućnosti.
>> 'Shizofreno je da sada taj Milanović osuđuje srpsku jurisdikciju za koju je suoodgovoran'
I Španjolska je u istoj situaciji kao mi pa nije kraj svijeta. Bolje tri puta mjeriti pa jednom rezati, nego obratno!