U vrijeme opće globalizacije zvuči gotovo nevjerojatno, ali danas na Zemlji postoji više od stotinu i pedeset plemena koja žive u potpunoj izolaciji i koja nikada nisu došla u doticaj s ljudima izvan svoje zajednice.
Ranili redatelja filma
Najveći dio njih nalazi se u prašumama Južne Amerike, no nekoliko do sada nekontaktiranih plemena moguće je naći i na području Indije te Papue Nove Gvineje. Ova plemena više su ili manje svjesna postojanja drugih ljudi, no svjesno izbjegavaju kontakte, a ova odluka gotovo sigurno je vezana uz davne slučajne susrete s fatalnim posljedicama. Kao primjer posebno se ističe pleme u Brazilu koje je nastalo kada su prije dva stoljeća masovno porobljavani tamošnji Indijanci kako bi radili na plantažama kaučuka. Pripadnici tog danas nekontaktiranog plemena pobjegli su duboko u džunglu i osnovali naseobinu zabranjujući bilo kakav kontakt s vanjskim svijetom.
Način svakodnevnog života i običaji nekontaktiranih plemena za ostatak svijeta više su ili manje nepoznanica. Poznati su samo neki osnovni podaci, iz kojih se vidi da su plemena imala potpuno drugačije razvojne puteve. Tako su pripadnici nekontaktiranog plemena Awa u Brazilu nomadski lovci bez stalnih naseobina. Oni mogu u samo nekoliko sati sagraditi privremenu nastambu u kojoj borave po nekoliko dana, a potom je napuštaju i kreću dalje u potrazi za lovinom. S druge strane, druga plemena imaju statičan način života u svojevrsnim stalnim naseljima uz koja uzgajaju povrće.
I broj pripadnika pojedinog nekontaktiranog plemena uvelike varira. S jedne strane, pojedina plemena relativno su brojna, sa 500 do 600 članova, dok su pojedine plemenske zajednice svedene na samo nekoliko pripadnika. Vjerojatno je najugroženije pleme narod u brazilskoj regiji Tanaru od kojih je među živima ostao samo jedan pripadnik. Živi sam i neprestano je u bijegu od znanstvenika koji ga pokušavaju locirati dok je još živ. Ne zna se njegovo ime, ime plemena iz kojega je potekao, kao ni jezik kojim govori. Znanstvenici ga nazivaju “Čovjek iz Rupe” po brojnim dubokim rupama koje kopa u džungli koje koristi ili kao zamke za životinje ili kao skloništa. Nije čudno da neprestano bježi i izbjegava bilo kakav kontakt jer su ga 2009. godine gotovo ustrijelili lokalni rančeri kojima je Indijanac smetao.
Jedan od najzatvorenijih, ujedno i najmanje tehnološki razvijenih naroda živi pak na potpuno suprotnom kraju svijeta u odnosu na Brazil, na malenom otoku Sjeverni Sentinel u Bengalskom zaljevu relativno blizu Indije. Otok površinom velik kao grad Split dom je plemenu koje broji, vjeruje se, oko 250 pripadnika, a ovaj otok ujedno je i najopasnije mjesto na koje se zalutali ribolovac ili brodolomac može iskrcati. Sjeverni Sentinel došao je na naslovnice svjetskih medija prije desetak godina kada su tamošnji domoroci ubili dvojicu ribolovaca koji su zalutali u njihove vode i približili se otoku. Sve što se sada zna o pripadnicima ovog plemena otkriveno je promatranjem otoka iz zraka. Sentinelčani govore neklasificiranim jezikom, a žive u potleušicama bez zidova, dok je krov načinjen od lišća. Žive od lova, ribolova i skupljanja plodova, dok im je poljoprivreda potpuno nepoznata. Ne poznaju tehnologiju obrade metala niti na raspolaganju imaju bilo kakvu rudu, a njihovo glavno oružje su koplja, toljage te lukovi i strijele.
Još 1967. indijska vlada pokrenula je ekspediciju na Sentinel, no domoroci su se povukli u džunglu na otoku te s njima nije ostvaren nikakav kontakt. Sedam godina kasnije ekspediciju je pokrenuo i National Geographic, no ishod je bio potpuno drugačiji. Indijanci ovaj put nisu pobjegli, već su brod zasuli strijelama dok se približavao otoku. Brod je ipak pristao, a na obali su, pod strijelama, ostavili male plastične igračke, živu svinju vezanu za kolac, aluminijsko posuđe i nekoliko kokosovih oraha.
Potom su krenuli nazad, a domoroci su odapeli novu salvu strijela od kojih je jedna pogodila redatelja dokumentarca National Geographica. S broda koji je odlazio gledali su kako ubijaju svinju i bacaju je u more, baš kao i igračke koje su ostavljene. Uzeli su samo aluminijsko posuđe i povukli se u džunglu.
Pleme Pirkpura u brazilskom Mato Grossu jedno je od rijetkih koje povremeno ipak ulazi u neki kontakt s ostatkom ljudi, posebno sa znanstvenicima koji se o njima brinu. Tako su 1998. dvojica pripadnika plemena samovoljno prišla znanstvenicima jer su bila bolesna.
Otpremljeni su na liječenje u brazilsku bolnicu pa su tada objasnili svoj način života, ali i razlog samoizolacije. U prošlosti je, naime, ovo pleme bilo desetkovano, a pokolj su izvršili bijelci. Iako nijednoj ekspediciji prema nekontakiranim narodima nije cilj porobljavanje domorodaca ili njihovo fizičko uništenje kao što je najčešće bio slučaj prije stotinjak godina, svaki kontakt s tim plemenima predstavlja za njih vrlo veliku opasnost. Naime, nekontaktirani narodi nemaju razvijen imunitet i postoji vrlo velika mogućnost od izbijanja zaraza koje u kratko vrijeme mogu uništiti cijela plemena. Pojednostavljeno, pripadnici plemena nisu imuni na viruse koji “običnim ljudima” ne mogu ništa ili im mogu zadati tek manje, jednostavnije i lako izlječive bolesti.
Prijeti im nestajanje
Upravo zbog toga brazilska vlada ustanovila je posebno tijelo koje skrbi o nekontaktiranim narodima. Ne dolaze s njima u kontakt, ali brinu se da na njihovo područje nitko ne odlazi, da se tamo ne razvijaju projekti te da se šuma na tom području ne krči. Tako pokušavaju osigurati kontinuitet u načinu života kojim ova plemena preživljavaju već stoljećima kako bi im, koliko je to moguće, osigurali neki oblik sigurnosti. No vrlo je upitno koliko će ove mjere imati efekta. Naime, procjenjuje se da će najveći dio nekontaktiranih naroda nestati za dvadeset godina. Ne samo integracijom i dolaskom u dodir s ostalim ljudima nego vjerojatno i zbog gubitka teritorija i uništavanja prašume u J. Americi u kojoj se nalaze.
>>Pleme ne mari za ostatak svijeta i ubija svakog tko se približi!
kaže ovaj "novinar" :Brazilsko pleme Awa u samo nekoliko sati može sagraditi nastambu u kojoj borave nekoliko dana pa idu dalje" - ma da????? nemoguće!!! pa to može svaki klinac koji je bio u izviđačima.