Ovogodišnje dobitnice stipendije Nacionalnog programa stipendiranja L'Oréal-UNESCO„ Za žene u znanosti“ su Ines Haberle i Andrea Hloušek-Kasun, obje s Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu, Antonija Mravak s Centra izvrsnosti za znanost i tehnologiju-integracija Mediteranske regije (STIM), Sveučilište u Splitu i Ivana Sopek Merkaš iz Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice. S Ines Haberle koja je magistra bioraznolikosti i zaštite mora porazgovarali smo o stipendiji, ženama u znanosti općenito, njezinom znanstvenom interesu koji se tiče područja koje je u nas od velike važnosti.
Kako ćete iskoristiti sredstva, 5.000 eura, koja vam se odobravaju stipendijom?
Dio iznosa ću iskoristiti za usavršavanja i putovanja, a dio će svakako otići na kupovinu planinarske opreme, s obzirom da mi boravak u prirodi predstavlja svojevrstan bijeg iz svakodnevnice.
Periodično se provlači pitanje o položaju žena u znanosti. Koje je vaše mišljenje, je li jednak položaju muškaraca, ili nije, što bi trebalo promijeniti/popraviti?
Posljednjih godina bilježi se porast udjela žena u znanosti, sve je više mladih znanstvenica, a plaće su na javim institutima, u skladu sa znanstvenom razinom, jednake neovisno o spolu. Međutim, žene su i dalje nedovoljno zastupljene na najvišim znanstvenim pozicijama što za sobom ipak povlači manja primanja, ali i manju mogućnost sudjelovanja u procesu odlučivanja. Tu postoji i kontradikcija stereotipnih očekivanja društva u odnosu na uvjete napredovanja u znanosti: dok znanost zahtijeva odricanja, kompetitivnost i kontinuitet neovisno o spolu, van znanosti se od žena i dalje očekuje ispunjavanje stereotipnih ženskih uloga. Pomirenje ova dva svijeta zahtijeva veliku količinu discipline i organizacije, a nerijetko rezultira sporijim napretkom u slučaju posvećivanju obitelji, ili osuđivanjem u slučaju prioritiziranja karijere. Žalosna je činjenica da se pitanje položaja žena zapravo provlači, kako ste i sami rekli, periodično – usudila bih se reći sezonski, vezano za popularne datume kao što su Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti, Dan žena, ili evo povodom dodijele ovakvih priznanja. Općenito o položaju žena u društvu, pa tako i u znanosti, potrebno je raspravljati kontinuirano – ukazivati na nedostatke, ali isto tako isticati i postignuća. To je prvi korak ka daljnjim promjenama.
Vrlo je interesantno da ste iz unutrašnjosti, s kontinenta, a bavite se istraživanjem mora. Kako se to dogodilo, zašto ste se na to odlučili?
Zahvaljujući obitelji, pogotovo djedu, oduvijek sam imala mogućnost provoditi ljetne praznike na moru, točnije na otoku Lošinju. Jednom kada vidi to plavetnilo, znatiželjna duša teško da može ostati ravnodušna na sve ono što se skriva ispod površine. Kroz studij biologije, i prvim zaronom, nekako se profiliralo zanimanje baš za morsku biologiju i ekologiju te očuvanje tog iznimnog ekosustava. Činjenice da su morske dubine i dalje prilično nepoznate i da neke dijelove svemira poznajemo bolje od oceana na Zemlji, kao i problem našeg utjecaja na ove sustave i njihovu održivost, jednostavno su prevagnule kada sam odlučivala o daljnjem smjeru svoje znanstvene karijere.
Svakako je tema očuvanja mora u kontekstu klimatskih promjena aktualna i dugo će tako biti. Čini se da se na našem moru još toliko ne osjeća utjecaj klimatskih promjena, no hoće li se to promijeniti i ako da, na koji način?
S obzirom da se klimatske promjene odvijaju relativno sporo u odnosu na tijek ljudskog života, a i sami utjecaji dolaze postepeno, često imamo osjećaj da nas one još nisu sustigle. No istina je daleko od toga. U Jadranu se već itekako bilježe određene anomalije, pri čemu je zagrijavanje mora jedno od ključnih, jer uvjetuje niz drugih promjena. Pomicanje i zadržavanje termokline, granice tople površinske i hladne dublje vode, na dubinama većim od 40ak metara (za razliku od uobičajenih 20ak metara), može biti pogubno za neke sjedilačke organizme koji, zbog načina života, nemaju mogućnost bijega na pogodniju lokaciju. Zagrijavanje za sobom povlači i problem tropskih invazivnih vrsta, kao i češće epidemije patogena, kojima pogoduje toplija voda. U Jadranu je već zabilježen niz stranih vrsta algi i riba invazivnog karaktera koje negativno utječu na autohtonu floru i faunu. Očekivano je da će se ovakav trend nastaviti, no mi nismo bespomoćni - sveukupni učinak možemo ublažiti kontrolom ostalih negativnih utjecaja kao što su zagađenje, prekomjeran izlov i neadekvatno nasipavanje plaža, te poticanjem održivog turizma.
Posebno ste se bavili komarčom, plemenitom periskom i srdelom, pogotovo je ugrožena periska iako ni ostale dvije vrste ne bilježe toliku brojnost kao ranije. Kakva su vaša predviđanja o ove tri vrste, možemo li ih sačuvati i vratiti na prijašnje razine?
Plemenita periska je zaista postala simbol očuvanja morskih vrsta u hrvatskom Jadranu – pokrenute su mnoge inicijative zaštite preostalih 18 živih periski, kao i akcije sakupljanja ličinki i njihov uzgoj u akvarijima u svrhu kasnije reintrodukcije. Periodički padovi brojnosti populacija periske bilježeni su i ranije, međutim recentni pritisci zagađenja i zagrijavanja mora dodatno otežavaju mogućnost njenog oporavka i trenutna predviđanja nisu optimistična. Ipak, svaki napor njenog očuvanja može pomoći i povećati vjerojatnost opstanka. Prekomjerni izlov i dalje predstavlja izrazit pritisak na populacije srdela koje su, upravo zbog izlovljavana većih primjeraka, postale sve manje – ribe sazrijevaju i razmnožavaju se manje, te postižu manju duljinu. Tome direktno svjedoče ribari, ali i kupci kada pri kupovini kilograma srdele sada dobivaju i po 50ak manjih riba, dok je to nekada bilo 30ak reprezentativnih primjeraka. Povratak na veće veličine zahtijevalo bi izrazito ograničen ribolov, te dovoljno vremena da se omogući ponovna uspostava populacija evolucijski većih jedinki. U narednim mjesecima odvijat će se godišnja procjena biomase srdela u Jadranu u skladu sa Strategijom upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, a dobivene informacije će dati bolji uvid u realno stanje, što je od ključnog značaja za usmjeravanje ribolovnih regulativa. Uz ovakve godišnje procjene, bilo bi dobro uključiti i učestaliji monitoring stanja jedinki, odnosno njihove kondicije, kao dobar dodatan pokazatelj stanja populacija. Divlje populacije komarče u nekim dijelovima Jadrana su u oporavku, te je zamijećen porast brojnosti i veći ulov. Posebno je zanimljiva uspostava divljih populacija na lokacijama uz akvakulturna postrojenja gdje su zbog lako dostupne hrane izuzetno pogodni uvjeti za njihov rast. Što se tiče uzgoja komarče, on je u Hrvatskoj u stalnom porastu, a predviđa se kako će umjereno zagrijavanje mora smanjiti vrijeme potrebno za postizanje konzumne veličine, što je pozitivno za hrvatsku ekonomiju. Međutim, zagrijavanje će istovremeno povećati i zahtjeve za kisikom što može imati negativne posljedice na same uzgojne ribe, ali i okolne organizme. Potrebno je stoga uskladiti ekonomske i ekološke zahtjeve, odnosno voditi računa o količini unosa hrane i broju riba po kavezu u novonastalim uvjetima, te osigurati optimalan omjer uloženog i dobivenog, uz minimalan negativan učinak na okolni ekosustav. Generalno, čovjek sam određuje referentnu razinu kojoj bi se želio vratiti, ali pri tome mora biti realan je li to moguće s obzirom na već postojeći odmak od nje i recentne okolišne promjene. U pravilu, važnije je osigurati održivost populacija ovih vrsta u trenutnim i budućim uvjetima, neovisno o tome odstupa li to od neke željene razine u prošlosti. U tom kontekstu, poznavanje kako organizmi reagiraju na okolišne uvjete te modeliranje potencijalnih ishoda iznimno je važan korak za uspostavu adekvatnih mjera zaštite i optimizaciju iskorištavanja.
Bili ste i na dvije znanstvene institucije izvan Hrvatske. Kakvi su vaši dojmovi, jesu li naša sveučilišta konkurentna ili imamo još prostora za rad i napredak?
Sama činjenica da sam stipendiju za Erasmus Mundus diplomski program, u sklopu kojeg sam boravila na stranim institucijama, dobila na temelju obrazovanja na hrvatskom sveučilištu, ide u prilog tome kako su naša sveučilišta itekako konkurentna. Odnosno, točnije je reći da studenti naših sveučilišta mogu, uz dovoljno truda, biti konkurentni i da doista mogu stati uz bok onima sa svjetski poznatih sveučilišta. Prostora za napredak uvijek ima, no mislim da je danas studentski standard puno bolji nego prije 10ak godina, sveučilišni programi postaju bogatiji, pridodaje se važnost inter- i multidisciplinarnosti, a nove generacije sveučilišnog kadra prepoznaju prednosti interaktivnih kolegija naspram standardnih ex cathedra predavanja.
Vidimo da se bavite i ronjenjem. Imate li još kakvo zanimanje u privatnom životu, ima li vremena za obitelj?
Ronjenjem sam se počela baviti 2011. i otkrivanje podmorja je moja velika ljubav, no zbog prirode trenutnog posla koji zahtijeva više rada na računalu, a manje na terenu, ono je privremeno u drugom planu. U posljednje tri godine se, kao kompenzacija sjedilačkom načinu rada, aktivno bavim planinarenjem, pa velik dio slobodnog vremena osvajam (uglavnom Hrvatske) vrhove i 'hvatam' lijepe krajolike. Naravno, za obitelj i prijatelje, odnosno sve one koji upotpunjuju moj život i podržavaju me na svakom koraku, uvijek će se naći vremena!
