U jeku virusne pandemije svašta u javnosti prolazi ispod radara. Svi samo pričaju, čitaju i komentiraju o virusu, a mimo nas prolazi mnogo toga drugoga što nam također život znači. Jedna od tih tema je i naprasno izbačen prijedlog Andreja Plenkovića na predizbornom skupu njegovih birača u HDZ-u, kad je od njih dobio gromoglasan pljesak za najavu davanja stimulacija Hrvatima povratnicima.
Plenković je najavio da će država stimulirati povratak Hrvata u Hrvatsku i do 100.000 kuna samozapošljavanjem, i tko zna još kako jer je to ideja koja je bljesnula u kampanji, i osupnula njegove birače da su svi oduševljeno poskakali iz stolaca od sreće. Kad bi to Plenković isplatio iz svog džepa, bilo bi dobro, ali kad će to najviše stajati privatni sektor, one koji pune državni proračun, onda opet zvoni zvono na uzbunu.
Zamislite nakaradnu politiku koja vas prvo potjera van iz zemlje, a onda vas stimulira da se vratite u tu istu zemlju, u kojoj se gotovo ništa nije promijenilo u odnosu na stanje koje je naše ljude potjeralo iz nje. Bilo bi logično i očekivano da je država provela hrpu reformi, da je prepolovila birokraciju, učinila je učinkovitijom, da je smanjila poreze, rasteretila gospodarstvo, da se obračunala s korupcijom, i klasičnom i političkom, da nema više zapošljavanja po babama i stričevima, po stranačkoj, rođačkoj i kumskoj pripadnosti...
Jer ne zaboravimo, mnoštvo naših ljudi nije otišlo trbuhom za kruhom u inozemstvo samo radi novca, veće plaće. Mnogi su otišli jer im se doma sve zgadilo, društvena atmosfera u kojoj mnogi nisu vidjeli ni željeli budućnost, ne samo svoju nego i svoje djece. I što se u Hrvatskoj do danas promijenilo da bi se ti ljudi vratili, čak i uz državne stimulacije? Ma gotovo baš ništa! I nisu ljudi glupi! Čitaju, prate, znaju sve, vide, i ne pada im na pamet da se vrate. Plenković i njegovi mogu laprdati do mile volje o svojim postignućima, ali realnost govori nešto sasvim drugo.
Evo, najbolji je primjer ta najavljena novčana stimulacija za samozapošljavanje. Takve stimulacije dijeli u Hrvatskoj i Hrvatski zavod za zapošljavanje. I što se onda dogodi? Ljudi se odluče na samozapošljavanje, probaju taj tvrdi kruh poduzetništva, tu avanturu nad avanturama u Hrvatskoj, i onda vas država s druge strane opali takvim davanjima, porezima i nametima da vas gotovo u startu ubije, i firmu i vaš poduzetnički entuzijazam.
Zašto država tako ubija? I zašto država želi vratiti ljude? Prvo zato jer se državni aparat ne želi smanjiti, reformirati. U Hrvatskoj nema političke volje da se radikalno obračuna s prekobrojnim i često neučinkovitim državnim sustavom. Jeste li čuli da to i SDP predlaže? Ni riječi! Upravo suprotno, državni i lokalni aparat samo i dalje buja. Pogledajte samo posljednje natječaje na lokalnim razinama, i mislite li da su to sve potrebna radna mjesta? Taman posla! To je samo nastavak politike uhljebljivanja vlastitih kadrova. Na čiji račun? Naravno, na račun privatnog sektora.
Zašto državnom aparatu trebaju natrag Hrvati izvana? Jer je u zemlji sve manje onih koji pune proračun, a sve je više gladnih usta. I treba povući nove punitelje proračuna, kako bi državni i lokalni aparat mogao nastaviti živjeti bez bitnih promjena. To je kao maligni tumor koji neprestano raste i egzistira, i za to treba neprestano hranu. U posljednje je vrijeme EU najčešći izgovor zašto treba zaposliti nove ljude. Jer im trebaju ljudi za rad s europskim fondovima. Jer ako ih ne zaposle, neće biti novca, neće biti projekata. A što je s onima koji rade, a zapravo ne rade jer su suvišni? Je li netko čuo za prekvalifikacije? Ili je u državnoj službi toliko nesposobnih?
Uglavnom, nevjerojatna je lakoća kojom se naši političari razbacuju tuđim novcem. I to zato što mahom nikad nisu bili u situaciji da moraju vlastitim snagama, znanjem, umijećem i znojem zaraditi novac. Većina njih nije ni vidjela privatni sektor. Svi su mahom odmah krenuli kroz državni aparat. I što on zna, i što ga uopće briga, kako poduzetnik treba namaknuti novac za plaće i davanja državi, a da mu još nešto i ostane? Prvo državi, to je najbitnije, a ostalima koliko ostane. I onda se čudimo da u Hrvatskoj nedostaje privatne inicijative. Doista trebaš biti i ponešto lud pa se upustiti u takvu avanturu. Tko preživi, pričat će!
Ovo, kako je najavljeno, je kao udica za lakovjerne. Dođite, dat ćemo vam 100.000 Kn, a to ćemo vam uzeti u roku 2-3 mjeseca, za ostale mjesece uzet ćemo vam sve što ste ikada imali... Onda ćete opet morati van, vraćati nakupljene dugove ovdje. Efikasno, nema što... Znam dosta ljudi koji su morali van jer im nije bilo druge, bivši vlasnici malih (neuspješnih) tvrtki i obrta. Godinama otplaćuju nakupljene dugove...