Subota 21. svibnja
SPOMENIK U LOBORU – TUĐMAN SE VRATIO U ZAVIČAJ
Sa Stjepanom Tuđmanom, sinom prvog hrvatskog predsjednika, i slikarom i književnikom Antunom Matešom išao sam u Lobor na otkrivanje spomenika, poprsja dr. Franji Tuđmanu. Koji lijep doživljaj! Iznova me se dojmilo predivno Zagorje, lijepe kuće, obrađeno zemljište bez ijedne zapuštene njive. Taj dojam stopio se s jednako lijepom svečanošću, s podosta govora, ali kratkih, te domjenkom poslije otkrivanja, kao da je sve to sam sebi priredio rođeni Zagorec Tuđman. Podosta sam puta bio s predsjednikom, a činilo mi se kao da sam ponovno s njim, da ga gledam i slušam, sad u njegovu kraju, s njegovim ljudima koji su se držali kao da ih je, iz prošlosti koja se pamti i iz budućnosti koja će ga pamtiti, došao pohoditi. Ton su događaju davali pripadnici ratnih brigada koje je "poslao" slavni autor slavnog loborskog putopisa Antun Gustav Matoš da, skupa s Tuđmanom, Lobor oslobode "oblaka, teških, crnih, zabrinutih", da obnove sjaj propalom plemstvu i da se vratimo u Zagreb s jednom promijenjenom riječi u njegovu oproštaju – "Zbogom, Lobore, stari, plemeniti, sretni Lobore!" Tuđman se vratio u zavičaj, u mitsko mjesto krcato poviješću iz koje je i sam došao.
Nedjelja 22. svibnja
VRH DRŽAVE U JALOVOJ SVAĐI BEZ SADRŽAJA
Kad se predsjednik države i predsjednik Vlade svađaju, pomislilo bi se da je riječ o ljudima koji su u sukobu zbog nekih interesa svoje države, zbog različitih načina na koje bi joj htjeli pridonijeti. No Plenković i Milanović rade protiv Hrvatske – jedan je u Europi i svijetu kompromitira svojim izjavama i postupcima, a drugi je drži porobljenu kapitalom moćnih zemalja Europske unije koja ga u sporu s Milanovićem podupire. I dok Milanović bezobzirno uzvraća protivnicima, bili oni Hrvati ili stranci, Plenković, slikovito govoreći, strancima drži vreće u koje trpaju i odnose milijarde kuna dobiti koje imaju u bankama i velikim tvrtkama koje su pokupovali budzašto. Ako se kao formalni državnici ne svađaju oko hrvatskih interesa, zašto se uopće svađaju i jesu li stvarni državnici? Oko čega se i o čemu svađaju? Ni oko čega i ni o čemu. To su uvrede na uvrede, udbaške optužbe na udbaške optužbe, besramnosti na besramnosti, vulgarnosti na vulgarnosti, egoizmi na egoizme, besadržajnosti na besadržajnosti. Ne svađaju se oko gospodarstva, standarda, sve većeg siromaštva i tragičnog iseljavanja, ni oko čega važnog za život građana. Samo su zahvalne teme za povijest ničega.
Foto: Milanović i Plenković na kliškoj tvrđavi
Ponedjeljak 23. svibnja
PROTIV PRIZIVA SAVJESTI ONI KOJE BIRAČI 'POBACE'
Napadi na liječnike i medicinske sestre koje se pozivaju na priziv savjesti i ne žele sudjelovati u pobačajima ne zaustavljaju se, nego se šire. Da ponovimo – to je njihovo zakonsko, demokratsko pravo. Ljevičari zločincima nazivaju one koji se protiv zločina bore, osporavaju priziv savjesti što valjda mogu samo oni koji savjesti nemaju, kao što je ni u prošlosti nisu imali njihovi prethodnici partizani i komunisti kad su ubijali nevine ljude, sudili im i zatvarali ih. Oni su manjina bez morala koja želi nametnuti svoje stavove većini u koje je kršćanski moral tradicija, oni su "ilegalci" u društvu u kojem taj moral ima legalnu snagu.
Nevjerojatno je kako su izvrijeđali liječnike koji ne žele obavljati pobačaje, a Hrvatsku su nazvali fundamentalističkom katoličkom zemljom, katolibanskom, totalitarnom, mračnjačkom, zatucanom, tamnicom za žene, a priziv savjesti kukavičkom sramotom i zločinom. Zahvaljujući utjecaju i buci u medijima stvaraju dojam da cijela zemlja misli kao i oni, a kad iziđu na izbore, birači ih "pobace". Naslijedili su jezik svih ljevičarskih revolucionara kojima su protivnici bili ološ, a laži predstavljaju kao istinu dok ih boli istina o njihovoj nemoći.
Utorak 24.svibnja
BAKA NIJE INFICIRANA POLITIKOM NEGO PAMĆENJEM
Filmski redatelj Dalibor Matanić kaže: "Zanimalo me zašto mi je moja baka, koja je inače divna osoba, govorila da ne budem u vezi sa Srpkinjom, kako ljudi koji su plemeniti postanu tako inficirani politikom." Nije njegova baka bila inficirana politikom nego pamćenjem. Osim što su Srbi Hrvatima uvijek činili zlo, druge su vjere i nacionalnosti, što u brakovima stvara komplikacije – u kojoj crkvi krstiti dijete, kakvo mu ime dati (imena Ante i Jovan su isključena), koje vjerske blagdane slaviti, križati se s tri prsta ili cijelom rukom...
Znam nekoliko brakova koji su završili loše upravo zbog vjerskih i nacionalnih razlika. Mnogim normalnim ljudima te razlike neće smetati, ali i mnogi koji su u početku tako mislili s vremenom su se razočarali. I nije riječ o nesnošljivosti i mržnji, nego o stvarnosti koju je Matanićeva baka bolje razumjela od njega. Po onome što sam govori o svojoj hrvatskoj, katoličkoj obitelji, nitko se iz nje nije inficirao politikom nego se on inficirao ljevičarstvom zbog kojeg ga mnogi – kao i njegove ispodprosječne filmove – ne podnose i preziru. Takvi nepodnošljivi i prezreni ljudi (inače neznatna manjina) rado bi nekamo uklonili one koji ih ne podnose i preziru.
Srijeda 25. svibnja
NIZ SRPSKIH NEPODOPŠTINA BESKRAJAN JE
Srpska akademija, SANU, nazvala je najnormalnije zahtjeve HAZU od Srbije u povodu pregovora sa susjedima o EU "huškačkim političkim pamfletom" – silno joj smetaju riječi "jasenovački mit" premda taj mit, u kojem se udeseterostručuju žrtve Jasenovca među Srbima postoji i danas, pa i u službenim dokumentima i stavovima. Razgnjevili su je zahtjevi HAZU da u Srbiji prestane velikosrpska propaganda, poticanje neprijateljstva prema Hrvatskoj, progon Hrvata i izmišljanje bunjevačkog jezika, zatim da prizna agresiju na Hrvatsku, da vrati dokumentaciju iz vukovarske bolnice, otkrije mjesta pogubljenja za vrijeme agresije, vrati arhiv NDH, arhiv JNA o križnim putovima i logorima, o Hrvatskom proljeću, da ne krši obveze iz sporazuma i dogovora, da vrati Šarengradsku adu, da prestane ozloglašavati Alojzija Stepinca, prisvajati hrvatsku kulturu i baštinu, a posebno stariju hrvatsku književnost... Kad čovjek čita ovaj takoreći beskrajan niz srpskih nepodopština, krivotvorina i lopovština, može zamisliti bijes u Srbiji u kojoj se uvelike živi na lažima, otimanjima i prevarama, pa bi možda mogao i zaključiti kako bi komšije, kad bi se toga odrekli, izgubili – nacionalni identitet.
Četvrtak 26. svibnja
TITO JE OSTAO NA SVOM PUTU – ZLOČINCA
Jedan naslov koji slavi jugoslavenskog diktatora kaže – "Tito je ustrajao na svom putu". Jest, od tridesetih godina prošlog stoljeća, kad je denuncijacijama NKVD-u svoje drugove slao na strijeljanje (o čemu je knjigu objavio poznati srpski novinar i publicist Pero Simić), preko smaknuća desetaka tisuća Hrvata u Bleiburgu i na križnim putovima, preko strave logora na Golom otoku, starogradiškog i lepoglavskog zatvora, mučenja i ubijanja političkih protivnika – ustrajao je pola stoljeća, sve dok nije otišao s ovoga svijeta koji je zalio tolikom krvlju.
Nepojmljivo je da ga u svakom svibnju slave tisuće ljudi u Kumrovcu, da hrvatski mediji, koji vrisnu na svaki "za dom spremni", o tom krvoloku pišu kao o velikom državniku. Slavljenje bivše države i Tita, kao i NDH i Pavelića, jednako je odbojno jer je riječ o dvjema zločinačkim državama i dvama zločincima koji su se "natjecali" u smicanju ljudi. Logično je upitati se – otkud tolika razlika u odnosu prema Titu i Paveliću, komunističkoj Jugoslaviji i NDH? Odgovor je – u nasljeđu. Hrvatska više nije u Jugoslaviji, ali je Jugoslavija ostala u vlasti, institucijama, medijima... Ostala je i u strahu ljudi koji su plašeni sedamdeset godina.
Petak 27. svibnja
DABOGDA NAM EUROPSKA KOMISIJA REKLA 'NE'
Kao historijski događaj očekuje se da će 1. lipnja Europska komisija objaviti zadnje izvješće o konvergenciji te, bude li ono pozitivno, potvrditi konačnu ocjenu o spremnosti Hrvatske za uvođenje eura. Volio bih da izvješće za Hrvatsku ne bude povoljno (a zbog velike inflacije to bi se moglo dogoditi) te da tako, još barem neko vrijeme, imamo jedno od posljednjih nacionalnih obilježja koje još nismo izgubili. Jer, euro se ne uvodi zato što će nam to biti korisno, nego da Andrej Plenković još jednom pokaže kako mu je glavni zadatak odricanje Hrvatske od Hrvatske i nestanak u interesima Bruxellesa. Što će nam hrvatska kuna kad nemamo ni hrvatske banke, kad smo rasprodali najveće hrvatske tvrtke – Plivu, Inu, Telekom..., i kad naš premijer u Europskom parlamentu govori na šest jezika prije nego što će ga visoki dužnosnik EU od dragosti uštipnuti za dupe. Promijenit ćemo valutu, ali ne i naslove koje možete naći u medijima – "Hrvatska na dnu Europske unije po standardu građana", "Hrvatska je druga najsiromašnija država EU", "Hrvatska je pri dnu EU po osiguranju imovine", "Po potrošnji, Hrvatska je na dnu Europe"...
Ali postići ćemo veliki uspjeh kad svoju bijedu počnemo izražavati u eurima.
Video: Milanović o neredima: Policija je trebala biti pripremljenija. Kako su došli u situaciju da pucaju vatrenim oružjem?
Ne svađaju se Plenković i Milanović, nego se Milanović svađa sa svima, a, čini se, najviše sam sa sobom. Rečenica iz naslova je manipulatorska.