Slavonija koja je nekada bila žitnica Hrvatske i bivše države kao i regija gdje se proizvodilo sve, od igle do lokomotive, danas polako ali sigurno postaje prava “zona sumraka”. Sela i gradovi iz dana u dan su prazniji, sve je manje djece i neke su škole pred zatvaranjem… Nekada velike tvornice, koje su zapošljavale tisuće radnika, danas su uništene tako da mladi ne vide perspektivu. Na tisuće ih je već otišlo trbuhom za kruhom, a zabrinjava što se mnogi spremaju na isto. Slavonija je iz dana u dan sve slabija. Oni stariji, kada razmišljaju o budućnosti, s razlogom se brinu kako će Slavonija izgledati za nekoliko godina. Sve to, pa i još puno više toga, poznato je i hrvatskoj političkoj eliti kao i izabranim saborskim zastupnicima iz ovoga dijela Hrvatske. Građani od njih, bez obzira na to kojoj političkoj opciji pripadali, očekuju da konačno zauzmu jedinstven stav u Hrvatskom saboru i izbore se za bolje sutra Slavonije.
Očekuju od njih da, bez obzira na stranačku stegu i politička prepucavanja, već danas od čelnika svojih političkih stranaka zatraže konkretne mjere za ove prostore koje bi donijele otvaranje novih proizvodnih pogona i radnih mjesta. Još se ne zna imaju li oni političke hrabrosti, u strahu za svoju osobnu političku budućnost, tako djelovati. Do sada je nisu imali i upravo je i to razlog zašto je Slavonija danas tu gdje jest. Oči svih građana s istoka Hrvatske biti će uperene prije svega u predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića koji će uskoro postati novi premijer hrvatske Vlade. Upravo je na Plenkoviću možda i najveća odgovornost jer će kod donošenja velike većine odluka ipak njegova biti zadnja. S obzirom na agoniju koja traje već godinama, Plenković je možda i zadnja prilika za bolje sutra Slavonije i njezinih građana. Teško je preko noći očekivati bilo kakav investicijski “bum”, a više ni država nema mogućnosti, niti smije uostalom, naložiti nekim tvrtkama da otvore svoje pogone u ovome dijelu Hrvatske.
To se moglo napraviti krajem 90-ih, pa i početkom ovoga stoljeća, ali se tadašnja Vlada RH odlučila da prije svega obnavlja kuće i stanove stradale u Domovinskom ratu dok su gospodarski objekti zaboravljeni. Plenković bi zato mogao donijeti odluku da se neka ministarstva, državne agencije i uredi premjeste iz Zagreba. Tako bi, primjera radi, Ministarstvo poljoprivrede moglo biti u Vukovaru, Ministarstvo regionalnog razvoja u Osijeku, u Slavonskom Brodu Ministarstvo gospodarstva… Ministarstva bi pratila i pripadajuće agencije i državni uredi. I neka druga ministarstva mogla bi se premjestiti iz Zagreba te završiti u drugim dijelovima Hrvatske. Samo jednom takvom odlukom sada posrnuli gradovi preko noći bi oživjeli. Gradovi bi iznajmili svoje prostore, a dobili bi i po nekoliko stotina novozaposlenih. U gradske blagajne uplaćivalo bi se više novca od uplaćenih poreza i prireza. Sve to pratio bi i rast cijena nekretnina koje ne bi bile više prazne, porasla bi kupovna moć, otvarali bi se novi obrti…
> > Plenković u ponedjeljak u podne nosi potpise predsjednici
