U subotu je na mobitele nekolicine probranih novinara tiskanih medija sletjela jedna rijetko zanimljiva fotografija snimljena na zagrebačkoj špici: na njoj Andrej Plenković ugodno ćaska s Dragom Prgometom, tu su još neki ljudi i Zlatko Hasanbegović. Nema dvojbe da idiličan prizor ciljano odaslan u javnost za svrhu ima prezentirati jedinstvo u stranci te da ovakve scene ponajmanje odgovaraju odmetnutom stranačkom jastrebu koji će, kako se očekuje, podržati Brunu Esih koja bi u utrku za Zagreb trebala ići sa svojom nezavisnom listom. No, odgovara Plenkoviću. Ova fotografija ilustrira sve njegove uspjehe u djelovanju na čelu stranke. Prethodno je konsolidirao Vladu, pa i državu koja je plesala po rubu verbalnog građanskog rata, utišao antagonizirajuću politiku koja je ostala iza njegova prethodnika Karamarka, pa se potom bacio na redizajn HDZ-a, planski, korak po korak, dan za danom. Jednu od najsnažnijih poruka ekstremistima u vlastitim redovima poslao je imenovanjem Drage Prgometa u kandidaturu za zagrebačkog gradonačelnika, a istodobno je poruku dobro razumio i konsternirani, nesuđeni kandidat Andrija Mikulić, kao i njegov politički pokrovitelj Milijan Brkić. Poruka je to svima koji su živjeli od unutarnjeg konflikta u HDZ-u, onima u stranci koji Plenkovićevu desnu ruku Davora Božinovića smatraju uljezom, svima koji posljednjih mjeseci strpljivo čekaju da se Plenković oklizne računajući da preokupiran državnom politikom neće stići gasiti požare u stranci. No, on je prethodnih dana odaslao nedvosmislenu poruku i Milanu Bandiću koji je proteklih mandata figurirao i kao HDZ-ova uzdanica na čelu glavnog grada, kada mu je u politički ring poslao pravog, a ne fingiranog izazivača, usput i demonstrirao odmicanje od politike uhljebništva i rodijaštva koja ide pod ruku s aktualnim gradonačelnikom. Utišao je Plenković i kritike s ljevice koja je govorila da jedan čovjek ne znači promjenu, prognozirala da neće uspjeti utišati Karamarkove spavače.
No, ciglu po ciglu, pred očima nokautirane desnice, Plenković ipak gradi novi HDZ, pristojnu europsku stranku desnog centra, politikom koja neće pridobiti glasače SDP-a, ali će im omogućiti da u Hrvatskoj kakvom je on zamišlja mogu lagodnije živjeti. U takvom, za njega relaksirajućem ozračju, međutim, koncem travnja dočekuje ga vjerojatno mučna komemoracija u Jasenovcu koja će ga podsjetiti da njegov posao nije ni izbliza završen, da se još živući ideološki ratovi ne mogu utišati osnivanjem povjerenstva već donošenjem odluka, makar u dijelu javnosti ocijenjenih pogrešnim. Baš poput njegove diplomatske ofenzive u Ukrajini u prvim danima mandata, koja mu se danas vratila poput bumeranga, dok ruski kapital uvjetuje poslovanje Agrokora na kojeg otpada 15 posto BDP-a. Dok druge članice EU manevriraju tražeći što bolju startnu poziciju u trenutku kada se obustave sankcije Rusiji, nije li ironično što će najviše posla Plenković imati peglajući odnose na vanjskopolitičkom planu, na terenu koji mu je po vokaciji trebao biti domaći?
>> 'Andrija, došlo je do promjene': Plenković će biti odgovoran za rezultat Drage Prgometa
>> Boji li se Plenković Hasanbegovića ili je samo sklon politici nečinjenja?
Samo da Plenki ne zaboravi da bez Brune Esih i Hasanbegovića ne bi nikad bio Premijer a vjerojatno niti HDZ ne bi bio u prilici biti u vlasti. Pozdrav dobrim ljudima