Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, održala je komemoraciju za stradale Hrvate u Vojvodini 1990-ih ispred Zida boli na Mirogoju. Okupili su se kako bi se prisjetili ubijene obitelji Matijević, supružnika Joze i Ane i njihovog malodobnog sina Franje, iz Kukujevaca, sela u Srijemu u općini Šid. Oni su kako je kazao Ivo Martinović, predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, 19. travnja 1992. u večernjim satima odvedeni iz svoje obiteljske kuće od strane nepoznatih osoba i nestali.
„Tek nakon Domovinskog rata njihova tijela pronađena su u grobnici Mohovo kod Iloka, 30-ak kilometara od Kukujevaca. Prema analizama forenzičara svi su ubijeni lovačkim oružjem iz neposredne blizine, a otac Jozo i maloljetni sin Franjo imali su vezane ruke. Počinitelji nikad nisu pronađeni niti osuđeni. Iako je bilo svjedoka, za ovaj zločin motiviran nacionalnom mržnjom, nitko nije odgovarao“, upozorava Martinović, napominjući kako je Fond za humanitarno pravo iz Beograda 16. listopada 2018. podnio kaznenu prijavu za ubojstvo pred Tužiteljstvom za ratne zločine Republike Srbije. Za manje od mjesec dana tužba je kaže bila odbačena uz uvredljivo obrazloženje da "krivično delo 'zločin protiv čovečnosti' nije bilo propisano kao krivično delo u vreme događanja 1992. godine.“ Martinović je naveo slučajeve ubojstva kukunjevački obitelji Oskomić, zatim ubojstvo Željka Litrića, također u Kukujevcima te ubojstva Stevana Krošlaka, Slovaka po narodnosti
„To su samo neka u nizu desetaka ubojstava koja su počinjena nad Hrvatima u Vojvodini 1990-ih ili su nestali ili završili u logorima u Republici Srbiji, a desetci tisuća su protjerani iz Republike Srbije. Za veliki dio tih ubojstava nisu niti pokrenute istražne radnje, niti su počinitelji pronađeni, ili što je još gore, ako su počinitelji pronađeni i osuđeni, ubrzo su oslobođeni i pušteni na slobodu pod sramotnim i uvredljivim obrazloženjima. Na žalost, svjedoci smo kako se ove nevine žrtve u javnosti sustavno negiraju, pa čak i iz najviših krugova vlasti Republike Srbije. To negiranje moguće je samo zato što ni 30 godina nakon tih ubojstava još uvijek u Republici Srbiji „nije sazrela politička volja“ da se dozvoli i izgradi makar jedno spomen obilježje koje bi jasno podsjećalo da su se ti zločini dogodili, i da se to nikada više ne ponovi“, zaključuje Ivo Martinović.
Zlatko Žužić, tajnik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, podsjeća da je 1990-ih iz Srbije protjerano 40 tisuća Hrvata i pripadnika drugih nacionalnosti. Većina njih je novi dom pronašla u Hrvatskoj. Iz Zajednice protjeranih Hrvata napominju kako je riječ o civilnim žrtvama koje su stradale na ratom nezahvaćenom području Srbije. Unatoč svim stradanjima poručuju odrekli smo se bilo kakvog nasilja ili osvete. Ovim komemoracijama tražimo razumijevanje i poštovanje i pravo na dostojanstveno sjećanje.
Detaljnija svjedočanstva o zločinima nad Hrvatima i drugim pripadnicima nacionalnih manjina u Vojvodini 1990-ih opisana su u knjizi „Dosje: Zločini nad Hrvatima u Vojvodini“, koju je 2019. izdao Fond za humanitarno pravo u Beogradu. Izaslanstva Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, Vlade Republike Hrvatske, Grada Zagreba i Documente, položili su kod Zida boli, vijence i zapalili svijeće.
Otvori KEKS Pay
Subotica, do sredine 1950ih drugi po veličini grad u Hrvata, veći od Splita, Pittsburgha i Mostara.