Na njujorškoj Drugoj aveniji nalazi se gotovo neprimjetna zgrada s prekrivenim prozorima, otvorena još 1928. godine kao mjesto pohranjivanja najvrjednijih predmeta i najčuvanijih tajna New Yorka. Riječ je o sofisticiranom skladištu tvrtke Day&Meyer, Murray&Young, u kojemu najbogatije obitelji New Yorka, najprestižniji kolekcionari i najveći muzeji čuvaju svoju imovinu. Nemoguće je procijeniti koliko je remek-djela u vlasništvu kolekcionara, ali i državnih institucija uskladišteno i skriveno, a ne predstavljeno javnosti kojoj je namijenjeno. Umjetnost u trezorima gubi svaki smisao i u cilju održavanja svoje monetarne vrijednosti, ili zbog nedostatka interesa vlasnika. Gubi svoju svrhu – komunikaciju i povezivanje ljudi.
Predstavljanje umjetnosti izrazito je bitno, ne samo zbog sentimentalnih razloga, poboljšanja kvalitete života, učenja ili zabave već i zbog ogromne uloge koju umjetnost predstavlja za naš osobni, ali i nacionalni identitet.
Zamislite društvo bez edukativnog, ali i vrlo individualnog doprinosa kojeg kultura ima, od arhitekture, umjetnosti, knjiga, glazbe, svega što je naš identitet oblikovalo i čime se ponosimo kao dijelovima naše povijesti. Deponiranje umjetnosti, ovdje doslovno i preneseno, ostavlja je bez smisla ako neće biti ponovno prikazivana, kontekstualizirana, posuđivana, razmjenjivana.
U našem najvećem muzeju, Muzeju za umjetnost i obrt, nalazi se više od 100.000 predmeta od kojih je samo djelić prikazan u Stalnom postavu. Od starih fotografija, remek djela starih majstora, vrijednog nakita, jedinstvenih ura, neprocjenjive zbirke stakla, tekstila ili arhitektonskih nacrta, u te predmete utkana je povijest društva. U trenutku egzodusa mladih i generalnog nezadovoljstva koje izlazi iz okvira standardnog hrvatskog jadikovanja, podsjećanja na nevjerojatno bogatu kulturnu povijest i prikazivanje suvremenog stvaralaštva bitnije je nego ikad.
U nedostatku realnih strategija (ili bilo kakvih da budemo iskreni) za razvoj, umjetnost naravno neće konkurirati zdravstvu, brizi za starije ili obrazovanju na listi prioriteta, ali njezina je važnost neprocjenjiva. Kultura, čak i kad je ne konzumiramo svjesno, doprinosi našoj svijesti o sebi, na osobnom i nacionalnom nivou, poboljšava kvalitetu života i predstavlja financijsku korist što su sve neosporni razlozi za njezinu valorizaciju u hrvatskom društvu. Olakšavanje pristupa, poticanje i prezentacija kulture trebali bi biti od velikog javnog interesa, i zbog pitanja nacionalnih odrednica, i zbog prezentacije našeg stvaralaštva u inozemstvu.
Godine 2020. Hrvatska će predsjedavati Europskom unijom i upravo bi to mogao biti trenutak da kroz diplomatske misije, ali i kod kuće, izvučemo napokon našu najveću vrijednost iz skladišta i prisjetimo se svoje bogate kulturne prošlosti i uz bok suvremenima ostvarenjima, prikažemo svijetu.
Pogledajte video izložbe japanske kulture:
