Tijekom krvavog rata u Siriji, koji je trajao više od trinaest godina, dvadesetak puta sam putovao u tu zemlju, svaki put svjestan da možda neće biti povratka. Sirija nije bila samo teren krvavog sukoba nego i ogledalo svih geopolitičkih igara koje se vode daleko od očiju javnosti. Zemlja je to koju sam dobro poznavao i u koju sam ušao samo tri mjeseca nakon izbijanja rata 2011. godine te bio prvi strani novinar koji je izvještavao o ratu dok su granate parale nebo, a snajperski hici kidali živote u Alepu, Homsu, Damasku... Odlazio sam tamo jer je istina bila zakopana pod ruševinama, jer su novinske redakcije bile prepune sterilnih analiza raznih "eksperata" iz fotelja. I uvijek sam govorio kako, iako zavjesa pada na sirijski sukob, krvavo platno ratova i sektaških podjela ostaje. Pad režima nije donio mir, zemlja i dalje nosi rane, dok globalne sile nastavljaju utjecati na njezin opstanak. U Siriji sam doživio svašta – od gladi, žeđi, bolesti... vidio sam mnoge ljudske sudbine, ali najviše pamtim kada sam u travnju 2017. godine napravio intervju s tadašnjim predsjednikom Basharom al-Assadom, razgovarajući o budućnosti Sirije, vanjskim silama koje pokušavaju destabilizirati zemlju i njegovim planovima za obnovu. Bio je to dug razgovor.
Pogledao me ravno u oči i rekao: 'Mi ne ratujemo protiv naroda, mi ratujemo protiv terorista'
Sirija je ušla u građanski kaos i podjelu, otvarajući prostor za nove sukobe i regionalna nadmetanja. Na čelo države došao je Ahmed al-Sharaa koji je preko noći postao samoproglašeni predsjednik Sirije, terorist s kravatom i cipelama od tisuću eura.
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.