13.07.2020. u 08:39

Je li možda zagrebačka javnost, koja kazalište Kerempuh i financira, ostala grubo izmanipulirana ovim hoću-neću ostavkama Romana Šuškovića Stipanovića pa je tako dovedena u položaj ovce koja se ne želi vratiti u tor? I traži dodatna pojašnjenja, pravna.

Roman Šušković Stipanović se predomislio. Pa ostaje ravnatelj zagrebačkog Kerempuha. Prvo je ostavku na svoj položaj usred četverogodišnjeg mandata dao usmeno, na sastanku Kazališnog vijeća. Pa ga svi i nisu shvatili ozbiljno. U kazalištu su afekti, uostalom, relativno česta pojava. A ozbiljno je postalo tek kad su vijest o iznenadnoj i mnogima neshvatljivoj ravnateljevoj ostavci objavili mediji. Tada je nastala panika.

Trebalo je hitno izgladiti nesuglasice i izbjeći loš dojam. Ispeglati krizu koja nikako ne treba zagrebačkoj gradskoj kulturnoj vrhuški. Jer dojam je, ruku na srce, ispao jako loš. Ove proklete 2020. godine (ne ponovila se) već drugi ravnatelj gradskog kazališta daje ostavku (prvo je to efektno, baš za novogodišnje blagdane, napravio mladi ravnatelj Komedije Krešimir Batinić, pa Komedija i dalje ima vršitelja dužnosti ravnatelja). A nakon objave vijesti o Šuškovićevoj ostavci, počeli su panično zvonili telefoni, slale su se poruke i mailovi i očito se kumilo i moljakalo nesretnog ravnatelja da odustane od usmene ostavke, koju ionako svi članovi Kazališnog vijeća nisu shvatili ozbiljno. I koja, jer je izrečena samo usmeno, i nije shvaćena službeno, nego je doživljena kao ljudski kapricni eksces na koji se može utjecati.

Ali, ravnatelj Roman Šušković Stipanović pokazao je da nema smisla za šalu (ni za satiru). Ostao je mrtav ozbiljan pa je ostavku dao i pismeno. Novinarima nije htio podrobnije objašnjavati razloge ostavke. Obrazložio ju je privatnim razlozima i tako novinarima zapravo pokazao ono što je nedavno u povodu jedne sasvim druge priče javnosti pokazala bivša predsjednica Republike i vjerojatna članica Međunarodnog olimpijskog odbora. E da, i buduća doktorica znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Ali vratimo se na temu, na kadrovsku problematiku u zagrebačkim ustanovama u kulturi. Kazalište Kerempuh je nakon pisane ostavke bivšeg ravnatelja, odmah odustalo od medijskog frfljanja i otezanja, pa je u stilu pohvalnog kriznog ponašanja hrabro i dostojanstveno potvrdilo vijest o službenoj ostavci Romana Šuškovića Stipanovića.

Potom je navelo da će Kazališno vijeće u zakonskim rokovima imenovati vršitelja dužnosti kazališta Kerempuh, a onda i raspisati javni natječaj za novog čovjeka na čelu popularnog zagrebačkog teatra koji, na svu sreću, nije stradao u proljetnom potresu. I dok su svi čekali pravovremenu i službenu informaciju o tome tko će biti vršitelj dužnosti ravnatelja Kerempuha u ljetnom, a pomalo i u jesenskom periodu, odjednom se u prevrtljivu zagrebačkom eteru pojavila nova prevratnička vijest. Naš dobri i susretljivi, neslomljivi i principijelni Roman Šušković Stipanović koji je dva puta dao ostavku na mjesto ravnatelja u Kerempuhu, prvo usmeno, a onda i pismeno, da ne bi bilo nismo znali i da svi članovi Kazališnog vijeća shvate da njegova ostavka nije mačji kašalj, odustao je od ostavke. I to i od one usmene, a onda i od one pisane. Papala maca.

Razlog za odustajanje od ostavke je upravo fenomenalno lucidan i originalan. Njegovu ostavku (valjda i jednu i drugu, dakle i onu usmenu i onu pisanu) nije prihvatilo Kazališno vijeće. A i glumci Kerempuha su ga, navodno, molili da se vrati na ravnateljsko mjesto. Pa je Roman Šušković Stipanović, dobar kakav već jest, odustao od svojih ostavki, dakle one usmene i one pisane, i vratio se u fotelju u kojoj je nekoliko desetljeća suvereno sjedio Duško Ljuština. Ljubitelji narodnih poslovica zadovoljni bi rekli: vuk sit i sve ovce na broju. Ili ipak nisu? Je li možda zagrebačka javnost, koja Kerempuh i financira, ostala grubo izmanipulirana tim hoću-neću ostavkama Romana Šuškovića Stipanovića pa je tako dovedena u položaj ovce koja se ne želi vratiti u tor?

I traži dodatna pojašnjenja, i to ne samo ona o ljubavi koja sada vlada između Šuškovića Stipanovića i njegova ansambla, nego i ona puno prozaičnija, pravna. I kakav će to sad autoritet u svom ansamblu imati ravnatelj koji je čak dva puta dao ostavku, a onda od te ostavke naprasno odustao, i to u stilu još jedne narodne poslovice, pojeo vuk magare. I da. Tko je tu vuk? Jer dobro znamo tko je ispao magare.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije