Tko, kako i zašto je pucao u Zdravka Mamića, pitanja su kojima će se u danima koji slijede baviti policija, prevrćući svaki kamen u Mamićevu životu. Moraju to napraviti jer je to po pravilima službe, a moraju tako raditi i ako žele otkriti počinitelja. No napad na Mamića policija mora ozbiljno shvatiti i da im se opet ne bi dogodila situacija Pukanić.
Jer Ivi Pukaniću, vlasniku Nacionala, svojevremeno nitko nije vjerovao kada im je prijavio da ga je u travnju 2008. pred stanom u Ilici dočekao nepoznati čovjek, koji je pokušao pucati u njega. Pokušao, no pištolj mu se zaglavio pa u svojoj zločinačkoj nakani nije uspio. Napadač je pobjegao, Pukanić sve prijavio policiji, no ne da napadač nije otkriven, već je u ono vrijeme, u travnju 2008., malo tko vjerovao Pukaniću dok je na sav glas objašnjavao javnosti i kolegama iz medija da ga je netko pokušao ubiti. Pola godine kasnije Pukanić je, nažalost, uistinu ubijen, paklenom napravom podmetnutom pod njegovo vozilo parkirano pred redakcijom Nacionala. U toma brutalnom napadu ubijen je i Niko Franić.
Policija je tada ekspresno reagirala, u manje od tjedan dana pronašla je počinitelje, no ne i naručitelja ubojstva. Počiniteljima je suđeno, većina ih je osuđena na višegodišnje kazne zatvora, no nakon svega postavilo se i pitanje jesu li Pukanićev i Franićev život mogli biti spašeni da je prva njegova prijava shvaćena malo ozbiljnije. Istinu, naravno, nikada nećemo doznati, no činjenica je da je policija od Pukanićeva ubojstva prijave ovakvog tipa počela puno ozbiljnije shvaćati. Pogotovo kada im takve stvari prijavljuju osobe za koje javnost smatra da su kontroverzne.
Pukanić je bez sumnje bio kontroverzna osoba, a takva osoba je i Mamić. No bio Mamić kontroverzan ili ne, to ne znači da oni koji se ne slažu s njegovim likom i djelom mogu hodati okolo te ga fizički napadati ili čak pucati na njega. Iako je Mamić sklon verbalnom nasilju, činjenica je da je u više navrata i sam bio meta fizičkih napada. No njegove je ranije prijave, za razliku od Pukanićevih, policija ipak ozbiljnije shvaćala pa su napadači na njega prijavljivani ako ne kazneno, onda makar prekršajno.
Za pocetak, trebalo bi podignuti optuznicu protiv vlasnika i urednika vecine hrvatskih medija koji su i doveli do ove situacije otvorenog lova na Mamica. Ali to i ne cudi kad se zna da yugo-ljevicarsko politicko podzemlje kontrolira i medije i drzavni represivni aparat. Cak kad i uhvate teroriste, izruguju se javnosti klasifikacijom tih teroristickih djela i "kaznama" teroristima. Kakva je to drzava u kojoj mediji svakih par tjedana objavljuju proglase huliganskih i teroristickih skupina koje se opisuju kao "navijacke skupine"? Cini mi se da je drzava onakva kakav je i narod koji zivi u njoj, narod koji aplaudira pokusajima ubojstva, premlacivanjima, fizickim napadima cak i na zene... Negdje je nesto opasno pogresno krenulo u Hrvatskoj kad narod slavi kao heroje one koji bi trebali biti na odsluzenju visegodisnje zatvorske kazne. I ne znam zasto se nitko ne usudjuje jasno i glasno reci da je uzrok ogromne vecine tog zla NK Hajduk. Kakav je to klub ciji "navijaci" su poznatiji od njegovih igraca i trenera!? Taj klub je teroristicko gnijezdo koje treba temeljito istraziti i procistiti. Sto prije to bolje. Za dobrobit hrvatskog nogometa i Hrvatske opcenito.