Proteklu godinu predsjednik Stranke demokratske akcije, Sulejman Tihić, neće pamtiti baš po dobrom. Projekt ustavnih promjena, za koji se snažno zalagao, doživio je neuspjeh u državnom parlamentu, a nekoliko mjeseci kasnije, uz neviđene medijske napade, Tihić je pretrpio i izborni poraz u pokušaju da po drugi put zasjedne na mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
Ipak, ovaj skromni političar nema razloga za nezadovoljstvo. Pod njegovim vodstvom SDA se uspjela iz nacionalnog pokreta reformirati u narodnjačku stranku sa sve izraženijim europskim imidžom. Takav politički kurs donio je Tihiću i mnogo neprijatelja, uključujući i istaknute nacionaliste unutar stranke. U jeku predizborne kampanje neki članovi stranačkog rukovodstva su mu okrenuli leđa otvoreno agitirajući za njegove protukandidate iz drugih stranaka.
I onda kada su mnogi očekivali njegov potpuni pad, Tihić je pokazao da je njegova politička snaga i karizma nisu tako mali i da nisu u pravu oni koji su tvrdili da je Tihić “nedorastao poziciji na kojoj se našao”. Uz njegovo liderstvo SDA je, usprkos svim problemima, zadržala poziciju vodeće bošnjačke stranke, a on sam uvjerljivo je na sjednici Glavnog odbora SDA pobijedio svoje kritičare. Uspio je sačuvati i ugroženo jedinstvo stranke, te osigurati joj vodeću ulogu u procesu uspostave izvršne vlasti u zemlji.
Sulejman Tihić je prije dva mjeseca napunio 55 godina. Rođen je u Bosanskom Šamcu, a fakultetsko zvanje stekao na Pravnom fakultetu u Sarajevu. U periodu od 1975. do 1983. godine radio je kao sudac i javni tužitelj u Bosanskom Šamcu, a narednih devet godina kao odvjetnik.
Član je Stranke demokratske akcije od njenog osnivanja 1990. godine, a rat ga je zatekao na mjestu predsjednika općinskog odbora u Bosanskom Šamcu i člana Glavnog odbora SDA. Između ostalog i zbog te činjenice Tihić je u razdoblju od svibnja do kolovoza 1992. godine prošao pravu ljudsku dramu. U tom razdoblju bio je zatočenik srpskih koncentracijskih logora u Bosanskom Šamcu, Brčkom, Bijeljini, Batajnici i Sremskoj Mitrovici.
Od 1994. do 1996. godine bio je šef Konzularnog odjeljenja Veleposlanstva Bosne i Hercegovine u Saveznoj Republici Njemačkoj, a potom i ministar - savjetnik u Konzularnom odjeljenju Ministarstva vanjskih poslova BiH. Od 1996. do 2000. godine djelovao je kao zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, a od 2000. do 2002. godine obnašao je i dužnost potpredsjednika Narodne skupštine. Na Trećem kongresu SDA, održanom 13. listopada 2001. godine, izabran je za predsjednika stranke. Na općim izborima 2002. godine izabran je za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda.
Tijekom predsjedničkog mandata, koji je trajao pune četiri godine, aktivno je radio na unaprjeđenju vanjske politike BiH. Igra sudbine je htjela da Tihić cijelo desetljeće nakon izlaska iz srbijanskih kazamata, ponovno dođe u Srbiju, ali ovaj put dočekan je s crvenim tepihom i uz najviše državničke počasti. Uz taj put u Beograd veže se i Tihićeva odluka da posjeti grob Josipa Broza Tita, što je različito protumačeno u bosanskohercegovačkoj javnosti. Na Četvrtom kongresu SDA, održanom 26. svibnja 2005. godine u Sarajevu, Tihić je ponovo izabran za predsjednika SDA.
Tihić je oženjen, otac je troje djece i trenutačno živi u Sarajevu.
Zagovornik demokratskog načina vladanja
Svoju moralnu i političku veličinu Tihić je pokazao upravo u poslijeizbornom razdoblju, odnosno nakon što je potvrdio lidersku poziciju u stranci. Nije pribjegao osvetničkim metodama smjena i diskreditiranja svojih kritičara i protivnika unutar stranke. Time je pokazao da je i u praksi zagovornik demokratskog načina vladanja koje baš i nije imanentno političarima na našim prostorima. (eme)
