Aktualne podjele na spolnom odgoju i braku potpuno su marginalizirale onu malu skupinu onih koji se ne mogu identificirati sa suprotstavljenim stranama, već su im bitne činjenice, a ne ideologija. Oni se pred silom medijske indoktrinacije povlače zaključujući da “outanje” trećeg pogleda nema smisla, jer bi ih samo izložilo dvostranom etiketiranju. A i koga to zanima? Većina medija traži osobe s predvidljivim stavovima. Nakon nedopustivih ispada premijera i ministra Željka Jovanovića nestale su skrupule pa ni neznanje nije smetnja za obrušavanje na Ustavni sud. Tako smo otkrili skriveni pravni talent poznate književnice ili haenesovca Igora Kolmana za kojeg se očito pogrešno mislilo da se njegov rad iscrpljuje u pridržavanju kaputića Vesni Pusić. Tko bi se u takvoj atmosferi odlučio na uzaludan iskorak!?
Ali, eto, mazohistički priznajem, i ja sam jedan od tih koji jednima “nit’ smrdi nit’ miriše”, a za druge sam spolno neodgojeni zelot. Jer se uopće pitam zašto je LGBT aktivistima stalo do toga da i istospolno partnerstvo nazovu brakom iako se po prirodi i sadržaju tih dvaju odnosa ipak među njih ne može staviti znak jednakosti pa onda semantički ima razloga za različito nazivlje. Ali protiv sam ustavne definicije braka kao zajednice muškarca i žene ako se time želi obespraviti seksualne manjine u jednakim partnerskim pravima. Za ubuduće, jer obespravljeni su i sada. Ali o tomu glas ne dopire ni do njihovih političkih i medijskih simpatizera.
Tek se sada Peđa Grbin ustobočio s egzaltiranim gardom zaštitnika prava seksualnih manjina kojem smeta što neki žele da se brak definira u našem Ustavu kao i u Europskoj konvenciji. Ali zato će LGBT zajednica “profitirati” od umišljenog velikana pravne znanosti koji drži da je SDP-ov Šeks samo zbog toga što je uspio provesti izbor bivše premijerove kolegice iako je dvojbeno ispunjava li kriterije pravnog staža za funkciju. Iako su LGBT zajednici mogli dati zakonska prava kakva god žele, Grbinu je lakše glumiti “ustavnopravnog stručnjaka” u Vladinu teatru apsurda. Prema učenju po Grbinu, nije bitno što piše u Ustavu, već je referendum obvezatan oblik neposrednog izjašnjavanja kad ne uspije, kao u slučaju Srđ, a neobvezujući kad vladajući naslućuju da bi im njegov ishod mogao politički štetiti. Kad su građani izabrali Kukuriku koaliciju, iako nisu očekivali ovo što su dobili, bio je to vrhunac demokracije iz kojeg oni crpe mandat da rade što ih je volja. Ali kad ih građani poraze u ideološkom obračunu, vladajući ne prezaju ni od iracionalnog rušenja kredibiliteta ustavnopravnog poretka. Samo zbog pojma brak ili ukinutog dekreta o spolnom odgoju.
Zašto se animozitet iskreno zabrinutih za prava LGBT zajednice usmjerava na Ustavni sud i čemu takav nedopustiv pritisak izvršne vlasti ako i Jovanovićev šef agencije Vinko Filipović kaže da se ništa dramatično nije dogodilo? Ustavni sud samo je razobličio sirovu prirodu ministarske odluke donesene u proceduri koja pod krinkom dobrih namjera nije osigurala poštovanje tuđih uvjerenja. Političko huliganstvo vladajućih, kojem svjedočimo ovih dana, ima smisla samo ako mu je svrha pripremiti teren za novo “sramoćenje” Ustavnog suda uoči očekivane ocjene ustavnosti referendumskog pitanja. To što bismo od premijera, kad nam se sljedeći put vrati iz svijeta, mogli čuti da je ugled Hrvatske još jače narušen, nema veze. Tko je vidio da vlast odgovara za sramoćenje države.
>> Ministre, na popravni! Ustavni sud zahtijeva i poštovanje uvjerenja
>> Tko je inicirao ukidanje spornog četvrtog modula
