Žetve i berbe u Hrvatskoj, a i globalno, nikada nisu bile neizvjesnije, autohtoni plavac mali “doselio” se već i do Krka, a ako je vjerovati klimatolozima, meteorolozima, agronomima i drugim stručnjacima – višnja maraska uskoro bi mogla uspijevati i u Slavoniji, a možda i masline za koje su se, apsurdno ali istinito, svojedobno besramno davali i poticaji za uzgoj na slavonskim njivama. Kako i ne bi kad je lanjska godina, prema podacima američke Nacionalne administracije za oceane i atmosferu (NOAA) i NASA-e, bila četvrta od pet najtoplijih godina otkako se počelo s mjerenjima 1880. Samo posljednje četiri godine bile su za 1°C toplije od prosjeka 19. stoljeća, s čime smo prešli gotovo dvije trećine opasnog limita od 1,5°C mogućeg zatopljenja koji je postavljen Pariškim klimatskim sporazumom 2015., istaknuo je Gavin Schmidt iz NASA-ina instituta Goddard.
Požari, poplave, uragani...
Prosječna temperatura zraka bila je 14,7 °C, samo 0,2 stupnja manja od rekorda, čime se nastavio nesretan niz započet 2016. zahvaljujući El Niñu, a slijedile su ga 2017., 2016. pa 2018. U izvješću europske agencije za klimatske promjene Copernicus stoji da je koncentracija ugljikova dioksida u atmosferi dosegla novi rekord od 406,7 ppm, u odnosu na 404,1 u 2017., uglavnom zahvaljujući sagorijevanju fosilnih goriva, a dok se neki i dalje zavaravaju kako je globalno zatopljenje prijevara, alarmantne brojke Svjetske meteorološke agencije (WMO) o 20 najtoplijih u posljednje 22 godine sigurno ne lažu.
– Ako se sadašnji trend nastavi, može se očekivati porast prosječne globalne temperature od 3 do 5°C do kraja stoljeća – rekao je Petteri Taalas, glavni tajnik WMO-a, upozoravajući kako smo prva generacija koja potpuno razumije klimatske promjene, ali ujedno i posljednja koja nešto može učiniti. Znanstvenici su već upozorili kako bi i ova godina mogla biti neobično topla zbog predviđenog El Niña, koji donosi iznadprosječnu površinsku temperaturu ekvatorijalnog dijela Tihog oceana. A i ona najmanja decimala na Celzijevoj ljestvici i te kako utječe na život na Zemlji, ljudsko zdravlje, sigurnost i kvalitetu života, pristup hrani i slatkoj vodi, prijeteći daljnjim izumiranjem biljnih i životinjskih vrsta koje poznajemo. Primjerice, naraste li temperatura do kraja ovoga stoljeća za 2 umjesto za 1,5 °C, rizici od poplava bit će 170% viši, razina mora globalno će porasti za 56 cm i pogoditi više od 49 milijuna stanovnika, dok će poplavama biti izloženo i oko 410 milijuna ljudi u urbanim naseljima. Svi koraljni grebeni bit će izgubljeni, a izumrijeti bi moglo 18% populacije insekata, 16% vrsta biljaka i 8% kralježnjaka, procjene su Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF).
– Dramatični klimatski događaji poput suhih i toplih ljeta u velikim područjima Europe ili rastuće temperature oko Arktika alarmirajući su znakovi za sve nas – rekao je Jean-Noel Thepaus, čelnik Copernicusa. U SAD-u je, primjerice, lani palo najviše oborina u posljednjih 35 godina, dok su štete od ekstremnih klimatskih uvjeta, uragana Michaela i Florence, požara u Kaliforniji... Trumpa i njegovu administraciju stajale 91 milijardu dolara. I Grčka je lani, podsjetimo, pretrpjela goleme šumske požare. Kerala u Indiji imala je najgoru poplavu od 20-ih godina 20. stoljeća, a val vrućina pogađao je dijelove planeta od Australije do sjeverne Afrike. Lani je zabilježeno i topljenje najstarijeg leda na Arktiku, sjeverno od Grenlanda.
Tope se polarne ledene kape, što znatno pridonosi povećanju razine mora, dok u Norveškoj i Švedskoj ovih dana bjesne golemi šumski požari, koji ni tamo nisu neuobičajeni, ali je to za travanj, kako ističu stručnjaci, “daleko iznad prosjeka” za ovo doba godine. Oko Uskrsa je gorjelo i u Njemačkoj, Velikoj Britaniji... jer požarima pogoduje iznimno sušna zima kakva je ove godine bila u Europi, a posebno zabrinjava prognoza da će se sušno vrijeme dugoročno nastaviti. Uvjeti za klijanje poljoprivrednih kultura ove su godine gori nego prošle, koja je zapamćena kao vrlo sušna, tvrde agrometeorolozi, a dok se sjever bori sa sušom i natprosječnim temperaturama, oluje i vodene bujice pogađaju europski jug.
– Intenzivnih kišnih razdoblja i posljedičnih poplava imali smo i u Hrvatskoj: zadarsko je područje bilo poplavljeno u rujnu 2017., riječko u listopadu 2017., dubrovačko u listopadu 2018... – nabraja akademik Mirko Orlić iz Geofizičkog odjela zagrebačkog PMF-a, ističući kako je puno dramatičnih primjera koji se odnose i na živi svijet u moru, na koji ne utječu samo promjene srednje temperature mora nego i tzv. morski toplinski valovi koji postaju sve češći, sve intenzivniji i sve dugotrajniji.
– Tako je morski toplinski val 2016. doveo do ugibanja gotovo jedne trećine koralja u području australskog Velikog koraljnog grebena, a morski toplinski val koji je uslijedio godinu poslije uzrokovao je još veći pomor – kaže on.
– Gledajući globalno, temperature atmosfere i mora porasle su za oko 1 °C tijekom stotinjak godina. Međutim, taj je porast temperature bio veći u području polova, posebno sjevernog, a manji u području ekvatora, zbog čega je došlo do promjena u atmosferskoj cirkulaciji. Posljedično, promijenili su se i temperaturni ekstremi (koji su više izraženi i traju dulje), kao i dinamika sušnih i kišnih razdoblja, pri čemu sušna razdoblja traju dulje, a kišna razdoblja postaju intenzivnija – objašnjava Orlić, ističući kako se neke štete uzrokovane globalnim zatopljenjem mogu i procijeniti. Očekuje se tako da će do kraja ovog stoljeća štete uzrokovane podizanjem morske razine i posljedičnim poplavljivanjem hrvatskog obalnog područja godišnje iznositi između 1 milijarde dolara (ako se smanji emisija stakleničkih plinova) i 9 milijardi (ako se nastavi s emisijom kao do sada), napominje Orlić.
Jedna od studija o klimatskim promjenama u našoj regiji upozorava na “napredovanje suptropske klime dalje na sjever, pri čemu će priobalna i južna područja biti veoma vruća i suha tijekom ljetnog razdoblja – a to će se, prema očekivanjima, već u skorijoj budućnosti produljiti za mjesec-dva. Najveći utjecaj klimatskih promjena osjetit će poljoprivreda i šumarstvo, u vidu smanjenja prinosa i kvalitete hrane, novih vektora prenošenja zaraznih bolesti, erozije i degradacije zemljišta, propadanja šuma zbog kiselih kiša i raznih bolesti i nametnika. Ozimim poljoprivrednim kulturama u Hrvatskoj, poput pšenice ili sjetve jarog ječma u jesen, a ne u proljeće, pogoduju sve toplije zime i mogućnost povećanja prinosa. I njihova žetva počinje sve ranije, dok je u jesen zamijećen raniji početak berbe voća, maslina, grožđa, kukuruza...
– Dosadašnja istraživanja trendova višegodišnjih biljaka u Hrvatskoj kao što su voćke, masline i vinova loza pokazala su raniji početak vegetacije 2-5 dana u 10 godina. U kontinentalnoj Hrvatskoj uzgajaju se sve više crne sorte vinove loze, a zbog povećanog šećera u grožđu i bijela vina imaju sve više alkohola, što je do sada bilo karakteristično samo za dalmatinska vina. Od 1961. cvjetanje graševine uranilo je tri dana u deset godina, što se čini malo, ali u 100 godina to može biti i mjesec dana prije, što znači da je porast temperatura izraženiji u proljeće nego u jesen. Zbog svega toga razdoblje od početka zrenja do berbe graševine u nas je već s prosječnih 35 do 38 dana (u razdoblju od 1961. do 1990.) u novom 30-godišnjem razdoblju od 1981. do 2010. kraće za 10 do 12 dana – između 22 i 27 dana – kazala je nedavno za Večernji list dr. sc. Višnja Vučetić, voditeljica Službe za agrometeorologiju DHMZ-a.
Bananama problem suša
Berba ranih sorti maslina počela se poklapati s dovršetkom berbe plavca malog, što se prije nije događalo i, uz već kronični nedostatak radne snage, sve teže ih je paralelno organizirati, dok bi se vegetacijski ciklus kukuruza, koji je već sada kraći pet dana, do kraja stoljeća mogao skratiti do mjesec i pol, a prinosi pasti za četvrtinu. O novim kulturama je pak teško govoriti jer se prekratko uzgajaju kod nas. U novonastalim promijenjenim klimatskim uvjetima trebalo bi ih promatrati barem 30 godina. No na jednom od skupova agronoma u Tuheljskim Toplicama čulo se kako se neki naši poljoprivrednici već bave uzgojem banana. Ne i sorte Cavendish koja čini 99% banana koje uglavnom kupujemo u trgovinama i na tržnicama, već plantana banana koje se kuhanjem pripremaju za jelo.
– “Pravim” je bananama potrebno više topline i vlage – kažu agronomi. No kako nam je vlaga problem, jer su godišnje količine oborina u opadanju, Hrvatska je, čini se, postala bogomdana zemlja za niz egzotičnog voća poput kiwana, indijanskih banana, karele ili gorke dinje, goji bobica, kumkvata, ličija, kaboche, peruanskih jagoda, hokaido i butternut tikava koje na zagorskim bregima, ali i u drugim dijelovima Hrvatske, od Slavonije do južne Dalmacije, s kooperantima uzgaja Ivan Šulog iz Donje Bistre, poznat po brendu Exotic King.
– Poljoprivrednici u Hrvatskoj još uvijek rade po principu “što je radio moj djed, i ja ću” ili čekaju da vide hoće li nešto prvo uspjeti kod susjeda – mišljenja je Šulog. No činjenica je da postoje sve povoljniji vremenski uvjeti za rast i zrenje egzotičnih biljaka u Hrvatskoj. Primijećeno je kako se na kontinentu sve češće sade smokve petrovke, na jednom od OPG-a uzgaja se i kikiriki. Prije 10, 20 ili više godina bilo je nezamislivo, no danas se u nas mogu uzgajati i feđoja, pistacija, avokado, batat, stevija, che, indijanska banana, aloe vera, yuzu naranča, zlatni i sibirski kivi, yacon krumpir, chayotte krastavac, goji i mongolske bobice, mongolske trešnje, kumkvat, limunska trava..., za koje mnogi naši građani nisu čuli ili ne znaju ni kako izgledaju, doznajemo od Šuloga.
Rušenje civilizacije
– Poraste li temperatura za stupanj ili dva idućih 10-ak godina, u Slavoniji i središnjoj Hrvatskoj moći će se uzgajati i žižula i citrusi, a u Dalmaciji mango, liči, čerimoja i druge anone, babako, surinamska trešnja, guava, caimito, plava banana s okusom vanilije, dekapon naranča, tamarilo, casana, tamarind, limeta, finger limeta, moringa, pepino, marakuja – nabraja on. Ipak, poljoprivreda u Dalmaciji bit će ugrožena ako ne bude dovoljno vode za natapanje. I povećan broj turista imat će sve veće potrebe za vodom, što bi onda moglo ugroziti i poljoprivrednu proizvodnju, ali i sve veće potrebe za hranom pa bismo trebali i proizvoditi više hrane, a ne uvoziti. Stoga će sigurno trebati obnoviti i tradicionalni način skupljanja kišnice, ali razmišljati i o desalinizaciji, kažu naši agronomi. Nizinska Hrvatska je u prednosti jer se smjestila između tri velike rijeke. No, bez dobrog sustava navodnjavanja i pravilne obrade tla suša, koja već sada stvara, i u budućnosti će stvarati još veće probleme u poljoprivrednoj proizvodnji u ovom dijelu Hrvatske u ljetnim mjesecima.
– Klima se globalno brzo mijenja, a glavni uzrok joj je – čovjek. Ušli smo u tzv. antropocen, prebrzo i nesvjesno, ali moramo reagirati što prije. Već i djeca i srednjoškolci vape za pametnijim i ekološki osviještenim gospodarstvom i životom. Poljoprivreda, tj. hrana naša svagdašnja, posebice je pogođena aktualnim klimatskim promjenama. Previše jedemo mesa, previše bacamo hrane, a istovremeno neki drugi umiru od gladi – kaže geofizičar i meteorolog, prof. dr. Branko Grisogono. Poljoprivreda, naime, čini 11% ukupnih emisija Hrvatske, dok cijeli lanac od polja od stola, odnosno od petrokemije, transporta, raspodjele, trgovine, preko stola do kante za smeće, čini i trećinu emisija zagađenja. A kako je sve više sušnih, a manje kišnih razdoblja i mijenjaju se trajanja godišnjih doba, jačine, odnosno amplitude posebnih, ekstremnih događaja rast će idućih desetljeća jer raste i energija u atmosferi, tlu i morima, upozorava on.
– Kad sam svojedobno rekao da ćemo plavac mali uzgajati u Zagorju, to je više bila alegorija i pokušaj upozorenja jer je za njega potrebno i pripadno tlo, a ne samo viša temperatura. No nakon 50 godina, tko zna, jer će se i kamenje seliti i tlo mijenjati lokalno za potrebe čovjeka – kaže Grisogono, upozoravajući kako su već sad, ovisno o kulturi, rokovi dozrijevanja grožđa u Hrvatskoj dva ili više tjedana kraći, što se odražava i na kvaliteti. Čak i na jugu Švedske i u Britaniji uzgajaju grožđe zadnjih 10-ak godina, što je bilo nemoguće prije 800 godina.
– Prekomjerno korištenje pesticida i umjetnih gnojiva dodatno pogoršava situaciju globalnog zatopljenja, dok politika u sprezi s ekonomijom, zakonodavstvom, a nerijetko i pravosuđem ne pomaže razvoju civilizacije, već uglavnom suprotno – kaže Grisogono, koji planetu daje najviše deset godina za popravak.
– Ako tijekom idućih desetak godina bitno ne smanjimo stvaranje stakleničkih plinova kroz energetiku, poljoprivredu, promet..., u drugoj polovici ovoga stoljeća vjerojatno ćemo premašiti globalnu prizemnu temperaturu zraka za više od 2°C u usporedbi s onom od prije 100-tinjak godina. Nije za paniku, ali je dovoljno loše za veliku zabrinutost i brze koordinirane i sinkronizirane akcije – završava Grisogono.
Pogledajte naš razgovor s Brankom Grisogonom o klimatskim promjenama:
Uskoro Hrvatska zemlja iz raja. Svi će kinezi i arapi da se preselw u obećanu zemlju