Da Zvonimir Boban nije poznat, vjerojatno se ne bi znalo da on i
supruga Leonarda kane posvojiti malene blizance. Ali i da Zvonimir
Boban nije Zvonimir Boban, vjerojatno on i njegova obitelj ne bi kanili
udomiti te blizance. Kao i u mnogim prilikama do sad, Boban je pokazao
svoju posebnost. Bio je to kao igrač Dinama, Hrvatske i Milana, a ostao
je i nakon što je prestao slušati stadionski pljesak.
Njegova startna pozicija u Dinamu nije bila laka. Nije bilo isto ako si
bio "guzonjin sin", ako ti je otac bio neki socijalistički budža, ili
si bio "mali iz Bobanove Drage". Ni u tadašnjem Dinamu neosporna
darovitost nije bila jamstvo da ćeš postati velikim igračem. Boban je
uspio, jer je imao rijetko združene talent i inteligenciju.
Poslije će se pokazati da ima i nacionalnu svijest i dovoljno kuraže da
se suprotstavi na batinanje nahuškanom milicajcu. Ta će Bobanova
epizoda apatridima godinama biti izlika da ga se s prezirom tretira kao
kultiviranijeg nacionalista.
Boban se među hrvatskim nogometašima izdvojio i igrački, intelektualno,
politički i duhovno. Iz miljea u kojemu ne manjka neškolovanih,
ljubitelja cajki, primitivnih i sklonih kocki, Boban je izišao
kultiviran, s fakultetskom diplomom i kao osoba sklona plemenitim
gestama. Mogao je i on, kao i mnogi drugi, prokockati, propiti i
prorajtati silan novac koji je zaradio. Mogao je novac i sebično,
šajlokovski, čuvati samo za sebe.
No, on i supruga mu najprije su udomili i usrećili djevojčicu, a potom
i dečkića. Zlobni među nama glavni su razlog našli u tvrdnji da su to
učinili "jer ne mogu imati djece"! Pa ima i drugih bogatih koji ne mogu
imati djecu, a nisu udomili nijedno siroče. Očito treba imati i nešto
srca. Bobanovi su već pokazali da ga imaju. Namjerni da posvoje još
dvoje malenih siročića, nanovo potvrđuju da je božanski pomagati
drugima, pogotovo nemoćnima i malenima, i da im novac nije postao
bog.
RIJEČ - DVIJE
