Pad nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu prije tri mjeseca, u kojem je poginulo 15 osoba, događaj je koji je definitivno označio početak kraja autokratske vladavine Aleksandra Vučića, koji je je na tronu već 13 godina, što je čak duže od vladavine Slobodana Miloševića. Od tog kobnog 1. studenog pa do danas traje demontaža vladavine čovjeka koji danas izgleda poput piromana koji želi ugasiti požar, čovjeka koji je cijelu svoju karijeru izgradio na poticanju podjela, radikala koji mijenja odijela, ali ne mijenja ćud.
Sinoćnja izjava Aleksandra Vučića: „Sada je jasno da je država napadnuta izvana i iznutra, obranit ćemo Srbiju!“ najbolje pokazuje koliko je srpski vladar daleko od trenutne srpske stvarnosti. Stotine tisuća ljudi su na ulicama gotovo svaki dan kako bi pokazali jasnu podršku studentskim prosvjedima, koji su sada u Novom Sadu, prosvjedima mladih ljudi koji ne žele ovakvu državu na čijem je čelu čovjek koji je zarobio sve institucije. Nisu ih zastrašile sve one prijetnje, fizički napadi, sotonizacija od medijske kaljuže, optužbe da su strani agenti (čitaj: hrvatski) ni Vučićeve prijetnje da će poslati vojne specijalce „Kobre“. Ništa ih nije uzdrmalo, traže odgovornost za novosadsku tragediju koja je najbolji primjer kako korupcija ubija nevine ljude. Sve ono što traže u suprotnostima je s Vučićevom autokracijom koju sve ove godine podržava EU, Rusija, Amerika, Kina, Turska, arapske zemlje itd. Svi oni imaju neke svoje aranžmane s Vučičem, netko litij, netko borbene zrakoplove, netko tvornice i autoceste, netko „Beograd na vodi“ itd. Vučićev režim samo je još jedan dokaz kako je za najveće moćnike profit i vlastiti interes uvijek na prvom mjestu.
No ta podrška neće ga spasiti, a pobijedit će ga oni na koje je najmanje računao, a to su studenti, koji su se pojavili kada su to svi najmanje očekivali, kad se činilo da se Vučićevoj svemoći ništa ne može suprotstaviti. Nakon ova tri mjeseca, jedna je stvar jasna: povratka na staro više nema, bez obzira na sve zakašnjele ostavke njegovih suradnika, šahovskih figura koje su žrtvovane kako bi se spasilo kralja. Koliko god lukav iskusan i pametan bio, ma što god pokušavao, očito je da je Vučić stjeran kut. Htio bi poduzeti neke radikalne mjere i prerezati ovu studentsku priču, najradije bi proglasio izvanredno stanje, ali dobro zna da to nitko ne bi poštovao. Sve manje je onih koji vjeruju da bi u nekoj takvoj situaciji vojska ili policija stali na stranu Vučića, a protiv studenata, studentica i cijelog naroda.
Poput ranjene zvijeri, prijeti i spominje neku nevidljivu silu izvana koja nešto dirigira, a njegovi nesretni i medijski sluđeni fanovi koji dolaze pod prisilom, uz sendvič i 10-20 eura, ni sami više ne vjeruju u njegove riječi iako po zadatku moraju pljeskati. Jedino što mogu gledati uživo jest sunovrat jednog vlastodršca kojem očito nitko od najbližih još uvijek nije javio da je gotov! Vučić se godinama pozivao na narod, da narod zna što je najbolje za Srbiju, a sada taj isti narod na njegovo zaprepaštenje iz dana u dan otvoreno mu pokazuje da zna što je najbolje za njihovu zemlju, a to definitivno nije autokrat iz našeg sokaka.
Besmislen članak po logici:"Što je babi milo, to joj se i snilo". Kako studenti mogu srušiti Vučića, autor ne daje razuman odgovor? Njihovi zahtjevi su pravični, ali...koliko im se gadi Vučić i srpska vlast, isto toliko im se gadi i srpska oporba. I što će učiniti? Osnovat studentsku partiju da bi sudjelovali na izborima? Koliko će ustrajat na ovome kad nemaju kritičnu masu građana za prevrat? A pita li se tko što će sa izgubljenom godinom, mjestom u domu, potrošenom školarinom, bez studentskog kredita, bez hrane u jeftinim studentskim restoranima? To mogu sebi priuštiti samo tatina i mamina djeca iz Beograda i Novog Sada, a većina iz provincije je u ozbiljnom problemu. Nisu isti uvjeti bojkota na svim fakultetima. Lako je na pravnom, ekonomskom, filozofskom, a kako će bez prakse na medicini, stomatologiji, elektrotehnici...??? Zato je realan raspad studentskog pokreta, jer će se sami međusobno zavaditi. I valja se prisjetiti kako je pao Milošević, a to se desilo tek kada je regularno izgubio izbore, a nije priznao poraz. Za razliku od njega, Vučić bar do sada regularno je dobivao sve izbore. I opet će. Zato su ove želje autora članka obična besmislica, bez uporišta u srpskoj realnosti.