Nudimo plaće koje se samo zamisliti mogu, ali nitko ne želi raditi – sve češće se može čuti poslodavce koji su, sudeći prema hrvatskom tržištu rada, zamijenili "žalopojke" zaposlenika. Hrvatski poslodavci, unatoč činjenici da su se na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje krajem travnja 118.922 osobe krajem travnja vodile kao nezaposlene, od MUP-a su dobili više od 21 tisuću novih dozvola za zapošljavanje stranaca.
Posljednjeg dana travnja, u evidenciji HZZ-a bilo je 50.956 muškaraca (42,8 posto) i 67.966 žena (57,2 posto). Najviše nezaposlenih je iz dobne skupine od 55 do 59 godina, evidentirano ih je 17.433, a najmanje je mladih u dobi od 15 do 19 godina. Po obrazovnoj strukturi najviše je KV i VKV radnika, 36.227 osoba. Slijede ih završeni srednjoškolci s četverogodišnjim školskim programima i(li) gimnazijom kojih je 34.984, s osnovnom školom je 23.022 nezaposlenih dok na nezaposlene s prvim stupnjem fakulteta i stručnog studija otpada 8030 osoba te na nezaposlene sa završenim fakultetima ili akademijama 10.299 osoba, navodi Slobodna Dalmacija.
Najveći broj nezaposlenih je na području Splitsko-dalmatinske županije, 22.158 osoba. Odnosno, od 1000 stanovnika ove županije na kraju travnja bila su 52 nezaposlena. U Istarskoj županiji bilo je 2841 nezaposlena osoba, a na 1000 stanovnika te županije nezaposlenih je bilo samo 15. U Gradu Zagrebu evidentirano je 13.867 nezaposlenih, a na 1000 stanovnika Zagreba kao nezaposlene evidentirano je 18 osoba. U prošlom mjesecu s popisa nezaposlenih HZZ-a zaposleno je 14.565 osoba od kojih 12.319 ili 89,6 posto na određeno vrijeme. U istom mjesecu poslodavci su prijavili potrebe za 20.758 radnih mjesta.
Nije poznato zašto u velikom broju službeno nezaposlenih poslodavci ne mogu doći do domaćih radnika.
– Imam višegodišnje loše iskustvo rada na sezoni u turizmu. Gazda mi je jedno obećavao, a u praksi je sve bilo drukčije. Radila sam sve, od sobarice do pomoćne radnice u kuhinji. Nisam imala slobodnog dana u tjednu, a radni dan je u prosjeku trajao 12 sati. Spavala sam u skučenoj sobi s još tri kolegice. Dobivala sam samo dogovorenu plaću za osmosatno radno vrijeme. Plaćanje rada preko toga uredno mi je obećano, ali na kraju nisam dobila ni lipe. Bila sam prijavljena tri mjeseca na minimalnu plaću, a razliku do dogovorene dobivala sam na ruke. Prisiljena sam i ove godine na sezonu, ali sam promijenila poslodavca. Nekoliko mojih kolegica, koje su imale još gora iskustva, odustalo je. Kažu da će radije badava ležati kod kuće nego crnčiti za nikakav novac – rekla je za Slobodnu Dalmaciju jedna Sinjanka.
Među zanimanjima koja se najviše traže su ona u građevinarstvu. Jedna od većih građevinskih tvrtki na području Dalmacije koja je među prvima posegnula za stranim radnicima je "Jukić-DAM".
– Bili smo prisiljeni okrenuti se izvorima gdje su još uvijek postojali bazeni donekle stručnih radnika. Prve strane radnike dovodili smo iz Bosne i Hercegovine, a potom iz Sjeverne Makedonije, Kosova, Moldavije, Ukrajine... Danas je najveći broj naših zaposlenika iz Indije, Nepala... Došli smo do toga da nam je svejedno gdje gradimo u Hrvatskoj, jer smještaj za strane radnike moramo organizirati jednako u Splitu kao i u Rijeci ili bilo gdje drugdje. Trošak i ostala logistika dođu nas na isto – kaže vlasnik Danijel Jukić, dodajući da bi bez dovođenja stranih radnika sigurno propali.
Direktor druge velike građevinske tvrtke, koja angažira brojne kooperante, navodi pak kako "danas ni jedna ozbiljna građevinska firma ne može bez stranaca".
U samom vrhu na popisu deficitarnih zanimanja su i mesari.
– Mene u razvoju lanca maloprodaje koči upravo nedostatak stručnih mesara, kojih jednostavno nema. U redovnom školovanju ih je vrlo mali broj. Godišnje se za zanimanje mesar u našoj županiji upisuje samo nekoliko učenika. Ta djeca uče i nauče zanat. Kako ih je nedovoljno, na tržištu se pojavljuju mesari koji su se prekvalificirali kroz tromjesečne tečajeve. Oni jednostavno nisu dovoljno stručni. Takvi umanjuju kvalitetu usluge na mesarskom panju i općenito u odnosu s mesom pa opravdano raste nezadovoljstvo kupaca. Svima nama u interesu je zadržati kvalitetnog radnika. U mojoj tvrtki nikada nisu bile minimalne plaće. Dobar mesar uvijek je imao i imat će dobru plaću. Iako mi ova sadašnja kretanja ne ulijevaju optimizam. Cijene rastu bez kontrole i rezona, pada potrošnja, smanjuje se promet. Ako se to nastavi, ja ne znam kako ćemo osigurati novac za pristojne plaće – kaže Jakov Lovrić, vlasnik i direktor tvrtke MEL iz Hrvaca.
VIDEO Češki mediji pozvali građane da ne ljetuju u Istri - razlog je nevjerojatan!
Zato dalmatinci naučite urdski jezik kako bi ste znali naručiti kavu od konobara pakistanca u Dubrovniku! Još malo pa će natpisi na hrvatskome jeziku biti za manjince. Bitno je da imamo Hrvatsku ali bez Hrvata!