"Poštar s naslovne strane" ime je dokumentarca koji je dobio drugu nagradu struke na nedavnim Danima hrvatskog filma, a u potpunosti odgovara i "glavnome glumcu" filma. To je Tonči Katavić zvani Ćiro, bivši splitski poštar, koji je odležao dvije godine iza rešetaka nakon što je početkom kolovoza 2007. godine nestao s oko 130 tisuća kuna koje je trebao podijeliti umirovljenicima.
Mjesec je dana trošio novac po Splitu, Rijeci i Hvaru prije nego što se prijavio policiji. Prema njegovoj je priči i snimljen ovaj dokumentarac.
I Tito, i Tuđman, i Mesić...
– Ni jedne sekunde nisam požalio što sam to napravio. Brojni veliki ljudi, pa tako i Tito, i Tuđman, i Mesić, bili su u zatvoru prije nego što su nešto postigli u životu – počeo je svoju priču Katavić, koji nakon izlaska na slobodu radi na koćarici i nada se novom početku te da će uspjeti nešto postići.
O razlozima koji su ga natjerali da uzme novac, mnogo se špekuliralo, no samo je jedna, kaže Ćiro, istina.
– Da sam planirao ukrasti novac, učinio bih to drugom prilikom. Jednom sam premještao oko sedam milijuna kuna iz jedne pošte u drugu, mogao sam to ukrasti. No, toga sam jutra, 9. kolovoza 2007., počeo piti, jedno piće za drugim, i tako je prolazilo vrijeme. Oko 13.30 sati shvatio sam da mogu novac vratiti u poštu i dobiti otkaz zbog neobavljena posla ili ga uzeti i otići sa stilom. Izabrao sam ovo drugo – priča nam Tonči Katavić.
I onda počinje njegova odiseja. Najprije je počastio cijeli kafić, ostavio gazdi još tisuću kuna da počasti i redovite goste koji nisu bili tu. Potom je dijelio novac i ljudima na ulici. Dio novca uplatio je ženi za liječenje bolesne kćeri te se ukrcao u brod za Rijeku.
– Policiji sam poručio da ću im se sam prijaviti. A na brodu je sa mnom bila manekenka Morana Matuzalem, nisam tada ni znao tko je, čak sam jednu noć prespavao kod nje – priča Ćiro.
I u Rijeci je trošio novac. Bilo ga je sve manje, pa je opet sjeo na trajekt i iskrcao se na Hvaru.
– Tamo sam neko vrijeme radio kao konobar. Svi živi pitali su me znam li tog poštara koji je ukrao novac, a ja sam im govorio da je dobar momak i da ne znam što ga je puklo da to napravi – kroza smijeh će Ćiro.
Na Hvaru je proveo 15-ak dana, a potom je ispunio obećanje te se vratio u Split i prijavio policiji. Slijedilo je suđenje, Katavić je dobio dvije godine i četiri mjeseca zatvora. A iza rešetaka mu je, tvrdi, bilo sasvim dobro.
– Ma, svi u zatvoru su normalni ljudi, ni s kim nisam imao problema. Upoznao sam i Cvika, bio je sasvim pristojan. To što su oni kriminalci, to je njihov posao. Samo je važno da tamo ne kukaš i ne plačeš, takve nitko ne voli – priča Ćiro.
Pošten i u zatvoru
Na splitskim Bilicama je, zahvaljujući kladionici koju je organizirao, ponešto i zaradio. Te ostao zapamćen kao – poštenjačina!
– Baš prije nego što su me preselili u Pulu momak se kladio kod mene i dobio 180 kuna. Kako su me prebacili, nisam mu uspio isplatiti novac pa su mu moji poslali novac umjesto mene – objašnjava Tonči Katavić.
Njegova je priča zaintrigirala Davora Šišmanovića, scenarista dokumentarca. Do Katavića je došao dok je ovaj još bio u pritvoru.
– Kada me pitao jesam li zainteresiran za snimanje dokumentarca, reka sam mu nek' biži doma. No, Davor nije odustajao, uspio me nekako "skuvati" – objasnio nam je Katavić.
Ovaj izlet u svijet dokumentarnoga filma jako mu se svidio, no sada se vraća normalnome životu. Zna što mu je cilj.
– Ulovit što više ribe i dobro je prodati, zaraditi i početi novi, uspješniji život – kaže "Poštar s naslovne strane".
Davor Šišmanović kao scenarist te koredatelji Tomislav Topić i Tomislav Mršić potpisuju nagrađeni dokumentarac.
– Ono što me privuklo jest to da Katavić nije kao neki drugi poštari glumio da ga je netko napao i uzeo mu novac. Odmah, čim sam pročitao priču, slao sam molbe ministrima i policiji da mi dopuste da razgovaram s njim – kaže Šišmanović.
