Nakon dugogodišnje neformalne suradnje među policijskim snagama europskih država, početkom 90-ih godina prošlog stoljeća države članice tada još Europske ekonomske zajednice (preteče EU) suočile su se s novim vidovima kriminala, fenomena koji je posebice uslijed dinamičnog tehnološkog i informatičkog razvoja bilo sve teže kontrolirati. Perspektiva pristupanja novih država u zajednički europski gospodarski prostor dodatno je ojačala potrebu za definiranjem zajedničke strategije u borbi protiv kriminala radi osiguranja sigurnosti u Europi, te je tadašnji njemački kancelar H. Kohl pozvao na stvaranje europske policijske agencije na tragu američkog FBI-a. Potpisivanjem Maastrichtskog ugovora 1992. godine, područja pravosuđa i unutarnjih poslova, a time i policije, postala su jedna od okosnica djelovanja EU-a.
Europska policijska suradnja od rane je faze smjerala k uspostavi zajedničkog sustava praćenja najtežih oblika kaznenih djela. Svoj dinamični rani razvoj dijelom može zahvaliti nizu sklopljenih sporazuma o suradnji u specifičnim aspektima kriminala, a dijelom ukinutim carinskim kontrolama na graničnim prijelazima među članicama EU-a stvaranjem Schengenske zone.
U takvim je uvjetima 1995. godine stvorena europska agencija EUROPOL, s ciljem da pruži potporu članicama EU-a u borbi protiv kriminala i terorizma kao ozbiljnih prijetnji unutarnjoj sigurnosti EU-a i zaštiti njezinih građana. Osim već „tradicionalnih“ prijetnji sigurnosti poput terorizma, krijumčarenja i trgovanja ljudima i drogama te raznih oblika organiziranog, pa i gospodarskog kriminala (primjerice pranja novca i krivotvorenja novčanica i kreditnih kartica), danas nove sofisticirane vrste kriminala zloupotrebljavaju mogućnosti koje nudi moderna visoka tehnologija i slobodu koju pruža zajedničko europsko tržište, kao što je slučaj s kibernetičkim kriminalom vezanim uz porezne prijevare ili dječju pornografiju.
Europolovi službenici nemaju pravo provoditi uhićenja, ali zahvaljujući jedinstvenom informatičkom sustavu i stručnosti preko 700 zaposlenika u središnjici u Hagu, ulaze u trag razgranatim međunarodnim kriminalističkim i terorističkim mrežama u Europi. Europol u godini provede više od 10.000 prekograničnih istraga, a prikupljene i analizirane informacije šalje srodnim agencijama u članicama EU-a. Europol koordinira i operacije sprječavanja, otkrivanja i istraživanja kaznenih djela te proganjanja krivaca na terenu, pa je tako, primjerice, tijekom 2011. godine putem projekta ICARUS, u kojem su sudjelovale 22 europske države, među kojima je i Hrvatska, u akciji suzbijanja internetske mreže koja je distribuirala snimke seksualno iskorištavane djece identificirano 269 osumnjičenika i uhićeno 112 osoba. Po potrebi, Europolova mobilna operativna ekipa uskače i na teren gdje je potrebno rastaviti laboratorij za nezakonite sintetičke droge.
Europol – koji je tek od siječnja 2010. godine postao punopravna agencija EU-a financirana ne više iz dobrovoljnih priloga država članica nego iz zajedničkog proračuna EU-a – ne predstavlja europsku policiju u klasičnom smislu te riječi, ali ima jedinstven položaj u srcu europske sigurnosne arhitekture jer djeluje kao obavještajno središte koje pruža podršku operacijama suzbijanja kriminala na europskom kontinentu.
Iako još nije članica EUROPOL-a, Hrvatska je 2006. godine s njim potpisala strateški i operativni sporazum o razmjeni podataka i stručnih znanja, i u Europolu je zastupa časnik za vezu, što omogućava bržu i učinkovitiju suradnju između EUROPOL-a i srodnih institucija u RH u borbi protiv teških oblika međunarodnog kriminala.
Završna faza ropskog statusa Hrvatske dogodit će se insceniranom svjetskom ekonomskom krizom u ovoj godini. Svjesno će se urušiti sustav kontrole bankarskog sustava da se izazove kaos. Prva zadaća tog kaosa je u potpunosti slomiti domaću ekonomiju svake države. Druga faza je ne dozvoliti državama da putem protekcionizma ili drugim metodama reagiraju i tako pokušaju spasiti gospodarstvo. U trećoj fazi, kada vlade država više ništa ne mogu učiniti, stupa na scenu restauracija gospodarstva u režiji svjetskih masonskih oligarha.