U povodu sinoćnjeg predstavljanja knjige zabočkoga župnika Marijana Culjaka "Pjesme za dušu" razgovarali smo s autorom o njegovim slikarskim i pjesničkim afinitetima. Nakon sedam izložbi likovnih radova, slika i mozaika od školjaka, "Pjesme za dušu" njegov su književni prvijenac. Velečasni Culjak svojom je idejom i talentom, koje je pokazao u izradi mozaika od školjaka, kako je sam rekao, spojio prelijepo hrvatsko more i zeleno Zagorje, a mozaici su postali popularni pa jednako tako kako se rado primaju tako se s radošću i kupuju, a sve kako bi se obradovalo najmilije.
Spoj dviju ljubavi
Ovu ste svoju zbirku nazvali "Pjesme za dušu". Iz koje su one duše nastale?
- Poznato je da svaki čovjek uz tijelo ima i dušu, a mi svećenici uvijek naglašavamo da treba misliti i na duhovni svijet. Tako sam ja ovoj prvoj zbirci pjesama dao naslov "Pjesme za dušu" jer su one potekle iz moje duše, a opet za one duše koje će to čitati, koje će naći sebe u njima, prepoznati u mnogim trenucima sebe, možda i neke svoje slične situacije. To je, dakle, knjiga iz duše za dušu. Veći dio pjesama su duhovna karaktera, duhovna sadržaja, pa se logično nametnuo pojam duše.
Već ste se predstavili svojim likovnim radovima. Ovaj put vaše slike, osim na izložbi, vidimo i u knjizi, koja je ilustrirana vašim mozaicima.
- Živimo u vremenu kada je vizualna stvarnost prihvatljivija od same riječi. Zato sam ja pokušao, jer se bavim školjkama i godinama izrađujem mozaike od školjaka, nekako prilagoditi te svoje radove pjesmama koje su nastale neovisno o školjkama, ali su se mogle lijepo ukomponirati. Tako je nastalo jedno djelce koje je sklop i jednoga i drugoga, ljubavi prema školjkama i moru te ljubavi prema poeziji. Spoj pisane riječi i slike brže nego sama priča dopire do čovjekove duše.
Usrećiti što više ljudi
Na izložbi ste ponudili na prodaju šezdesetak svojih mozaika od školjaka, a sav prihod namijenjen je župnom Caritasu.
- Sve moje izložbe do sada bile su prodajne i uvijek je sav prihod išao za neku korisnu akciju, bilo za nabavu nekih aparata za bolnicu ili za neku drugu pomoć, za konkretne potrebe unutar župe siromašnim obiteljima. Tako i sada. Dolazi Božić, ljudi su nekako osjetljiviji, pa se nadam da će upravo kupujući te moje radove pomoći da usrećimo što više onih koji su u teškoj situaciji kako bi barem za blagdanskih dana osjetili da nisu potpuno zaboravljeni.
Svijet će ovaj opstati ako u sebi što prije i što više nađe ovakvih ljudi, koji u sebi nose rasadnik ljubavi, prema svemu i svakomu