Mitropolit Porfirije u božićnoj liturgiji ponovno je poentirao. Izdigao se, naime, iznad aktualnih prijepora Srpske pravoslavne crkve i Katoličke crkve, govoreći o važnosti prepoznavanja Boga u svakom čovjeku i pravu na različitost. “Još ću je dugo iščitavati i proučavati, jer je doista dobra, duboka i jasna”, komentirao je jučer mitropolitove riječi jedan od hrvatskih biskupa, dodavši kako je jednako evanđeoska poruka bila i ona patrijarha Irineja, sve dok nije skrenuo “u svetosavlje”.
Suprotstavljene strane
Između Katoličke crkve i SPC-a, budimo iskreni, sadašnji trenutak je od velike napetosti, a sve zbog dva pisma koje je patrijarh Irinej napisao papi Franji, priznavši da je njima želio zaustaviti kanonizaciju kardinala Alojzija Stepinca. Iz sadržaja tih pisama vidi se da je za SPC najproblematičniji dio Stepinčeva djelovanja u Neovisnoj Državi Hrvatskoj, čime ga se (ne)izravno optužuje i za zločine počinjene nad Srbima.
Crkva u Hrvatskoj svim se silama trudi dokazati da je Stepinac činio maksimum u ondašnjim teškim okolnostima i turbulentnim vremenima te da je bio jedno vrijeme i u životnoj opasnosti zbog prigovora Paveliću.
Zagrebački povjesničar Mario Jareb rekao je tako na nedavnom znanstvenom skupu “Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu Drugoga svjetskog rata i poraća” kako je Stepinac, kao i većina hrvatskih građana, s entuzijazmom gledao na uspostavu hrvatske države, ali da je osudio zločine nad Srbima i Židovima.
„Njegovo negodovanje zbog ovih progona, primjerice njegovo negodovanje zbog ubojstva 260 Srba u Glini već u svibnju 1941. pokazuje da se on nije mirio s postupcima ustaškog režima, da je prosvjedovao i postoje, dakako, brojni podaci da je kasnije nastojao i pomoći progonjenima“, rekao je Jareb, no na tu istu temu povjesničar Milan Koljanin iz Instituta za suvremenu povijest Srbije, ustvrdio je kako je Stepinčevo djelovanje bilo podređeno jednom cilju – širenju Katoličke crkve i organizaciji društva u skladu s vatikanskom politikom.
„On je bio uvjeren da je velika NDH stvorena u okviru Novog poretka pogodan institucionalni okvir za ostvarivanje tih ciljeva, bez obzira na cijenu u ljudskim životima kojima je to plaćeno. Povremene intervencije za Srbe i Židove, pogotovo za one koji su prešli na rimokatoličku vjeru, i zakašnjelo javno osporavanje ideoloških načela na kojima su vršeni progoni Srba, Židova i Roma nikada nisu ozbiljnije dovodili u pitanje podršku Stepinca i Crkve ustaškoj državi do samog kraja njenog postojanja“, rekao je Koljanin, što ponajbolje oslikava i odnos SPC-a prema Stepincu, koji se kratko može sažeti u poruku: “Mogao je učiniti više”.
Takvu tezu osporava hrvatski povjesničar dr. Jure Krišto, pozivajući se upravo na program prekrštavanja pravoslavaca u katolike, koji je bio dio državne politike NDH.
“Prelasci iz jedne vjere u drugu u vrijeme NDH, državni su projekt koji Crkva nije ni željela ni inicirala te se zapravo našla u neizvjesnoj situaciji. Postavilo se pitanje kako odgovoriti. U tom procjepu Stepinac i drugi biskupi najprije su pokušali reći što se mora obaviti da bi netko mogao prijeći u Katoličku crkvu, tj. mora biti upoznat s katoličkim vjerovanjem, mora biti potpuno slobodan i mora se, dakle, ozbiljno pripremiti za taj čin”, objašnjava Krišto, dodajući kako je kardinal Stepinac protiv toga prosvjedovao kod državnih vlasti“, ali je znao da neće moći bitno promijeniti državnu politiku pa je savjetovao svojim svećenicima i svima koji su u to bili uključeni da ljudima koji su tražili primitak u Katoličku crkvu zapravo objasne kako Crkva zna da oni to rade pod prisilom”.
Prezir Pavelića
“Stepinac je znao govoriti: Kad prođe ovo zlo, svatko će ići svojim putem i onako kako se želi opredijeliti”, kaže dr. Krišto, naglašavajući kako nitko nema precizne podatke koliko je ljudi prešlo na drugu vjeru. On posebno naglašava prezir s kojim se Pavelić odnosio prema Stepincu, govoreći kako „neće meni onaj balavac propisivati kako se vodi država” i nazivajući ga “onim magarcem”.
Povjesničar Miroslav Akmadža na ključno pitanje, koje postavljaju neki hrvatski povjesničari, ali i predstavnici SPC-a i srbijanske politike u nedostatku argumenata, je li Stepinac mogao učiniti više, odgovara da se “to pitanje može postaviti svima nama, običnim ljudima, ali i svakom do sada proglašenom svecu?” za kojega se i u vrhu SPC-a neki episkopi slažu da se radi o “svetitelju Katoličke crkve” te da to ni po čemu nije pitanje SPC-a.
>> Irinej: Sveti Stepinac vratio bi nas u nedostojnu prošlost
>> Biskup Mile Bogović: Nećemo prihvatiti obnovu slike Stepinca kao grešnika
Eh, bio je Pavelić pred 70 godina... No pred 20-25 godina iza protjerivanja i ubijanja Hrvata stajao je podjednako Milošević kao i Srpska pravoslavna crkva. I nikom ništa. I dan danas im se retorika nije puno promijenila niti su im se ciljevi i apetiti smanjili...