Dopisujemo se već tjednima. Otprilike otkad je kriza oko brodogradilišta Uljanik kulminirala u otvoreni sukob radnika i uprave, hapšenja i ispitivanja i konačno – štrajk. Mediji su u ovakvim situacijama oruđe i jedne i druge strane, svaka pokušava u javnom prostoru artikulirati svoju poziciju, obraniti stav.
On je radnik u škveru, zavarivač, definitivno slabija strana u ovom srazu. Piše mi redovito, izvještava, skeptičan je što će od svega toga biti objavljeno: iscurilo je povjerenje, i državu, i u lokalne vlasti, i u menadžment, sindikat, pa i u novinare, zapravo u naše izdavače i vlasnike. Jutros sam od njega primila poruku. Zadnju iz Pule. Zadnju iz Hrvatske. Teško je nakon nje zadržati profesionalnost, odmak, pa i ne pokušavam. Ovo nije analitički prikaz situacije u hrvatskoj brodogradnji, smislenosti državnih intervencija, održivosti plana restrukturiranja ili opasnih namjera investitora. Ovo je pismo još jednog razočaranog mladog čovjeka koji u naponu snage napušta domovinu jer vjeruje da će mu neka daleka i hladna biti bolja, u njoj ne grije istarsko sunce, ali
osigurava pravo na rad i ondje ga valjda sugrađani neće osuđivati što je država intervenirala da plaću za taj rad dobije s dva mjeseca zakašnjenja. Prenosimo ga, mislimo da ga vrijedi pročitati:
„Dobro jutro. Evo da vam se javim, nakon svega. Marićevih izjava kako je ovo zadnji put da država uskače, Plenki se hvali da je dao novac. Opet nije. Uljanik je podigao polog od jednog kredita u HPB-u, ali nevažno. Onaj dio štrajka daleko od očiju javnosti iza zidina Uljanika, oni razgovori u pola glasa dok u koloni prolaziš gradomsu nešto što nikom ne bih poželio da doživi. Kolege, jedan po jedan, odlaze. Razdužuju se, dijele ono sto im više neće trebati, zaštitnu opremu (godinama je nema dovoljno, dio priče namjerno preskočen od strane radnika da ne stvaramo lošu sliku kupcima jer dolaze iz zemalja gdje stvarno vrijedi ono „safety first“, ne posluju s firmama koje to nemaju jer vani epitet firme koja posluje s takvima brzo gasi firmu), pozdravljaju se, onaj pokušaj da zadrže suze obično natjera suze na oči svim prisutnima, pognute glave odlaze. Preko 100 ljudi ovaj tjedan, njihove obitelji,
pozdravljaju se s domom. Za dan-dva iza njih ostaje samo post na FB "adio Pula, adio Hrvatska" i tagiranje negdje tamo daleko...
Rezime štrajka i plana restrukturiranja:
1.) Dobili plaću
2.) Ujedinjena javnost preko Učke, političari, vlast, obični građani likuju i izruguju
se, takmiče se tko će vise pljuvati po nama
3.) Spoznaja da ni u svojoj zemlji nisi dobrodošao
4.) Sedmi, posljednji dan štrajka, odrađen bez sindikata, samo radnici Uljanika, bio je
mimohod za Uljanik i Istru.
Evo toliko, pozdravljam vas. I Hrvatsku, raj na zemlji za one koji žive izvan nje, pakao za one koji tu žive. Odlazim, jedan od stotina od Božića 2017., proizvodnih radnika bilo je oko 1200, iz štrajka je izašlo manje od 600, a tek kreće... Famozna plaća koju su nam darovali porezni obveznici, njihov novac (ujedinjeni i građani i političari u tom razmišljanju), moja osobno, za odrađenih 176 sati na
temperaturama od 50 do 70°C iznosi 5000 kuna, KV zavarivač,20-ak godina staža. Plaću za rujan ne smijem čekati. Plaća za kolovoz otići će na putne troškove. Skupit ću 42 godine života u par putnih torbi.
Reakcija Hrvatske na Uljanik, na radnike koji su od nje tražili samo podršku, je ponižavajuća. Od nastanka države, na svaku lošu situaciju u zemlji, humanitarnu akciju, poplavu, požar, radnici Uljanika su se odazvali, gdje god je bilo potrebno odlazili su ljudi iz Uljanika, odvajali su od svojih usta da pomognu i sad, prvi i zadnji put kad je nama zatrebala pomoć ujedinila se Hrvatska - u vrijeđanju, ponižavanju, izrugivanju i širenju laži. Građani Pule i Istre jedini su stali (čast izuzecima poput vas) uz nas, i hvala im.
Oprostite, htio sam vas samo pozdraviti, ali otelo se kontroli. Poruka je bila za vas, ali ako ćete i objaviti, slobodno, ali bez imena. Ne zbog straha, nego srama, sramim se mržnje koju Hrvatska osjeća prema Istri. Hvala na svemu i oprostite zbog emocija. Nije mi bila namjera, htio sam vam zahvaliti, makar za nadu što ste nam probudili. Takva je realnost, nisam je birao, ali moja je. Molim vas samo bez imena, i ako nije problem da mi javite kad izlazi. Vidio sam Večernjak u Ulmu na kolodvoru pa ću ga otići uzeti.
VIDEO Štrajk u Uljaniku
Na zadnjih 10 brodova napravljen je guibtak od tocno MILIJARDU kuna, tj. 100 MILIJUNA KUNA PO BRODU????? za takvo nesto u normalnoj drzavi podosta njih bi zavrsilo na dozivotnoj, pa tko to unistava brodogradnju, ajde kazi ptico, jesu li too mozda porezni obveznici?