Večernjakov novinar Dario Markas u našem je televizijskom studiju ugostio Aleksandra Musića, političkog konzultanta i analitičara. Razgovarali su o Putinovu govoru, odnosno njegovoj prijetnji oružjem za masovno uništenje.
Pratili ste što je rekao Putin, koji su vaši prvi komentari?
Moji su dojmovi suprotni onima koji dolaze sa zapada. Ovo je bio govor za unutarnjopolitičku upotrebu, iako su svi iščekivali što će reći u smislu svjetske pozornice. On zapravo ovime kupuje sebi još malo vremena jer mu je počelo na domaćoj političkoj sceni gorjeti pod petama i on tu mora pokazati odlučnost, stvarnu ili lažnu da preokrene tijek onoga što se događa na bojnom polju. Naravno da je on tu etiketirao Ameriku i zapad kao neku zavjeru protiv Rusije, ali on si priprema teren da pokuša dijelove otrgnutog ukrajinskog teritorija proglasiti ruskom državom kako bi eventualne nove uspjehe ukrajinske vojske mogao proglasiti direktnim napadom na Rusiju, što onda iziskuje maksimalni odgovor, a u toj vizuri maksimalni je odgovor oružje za masovno uništenje.
Kome se obraća kad kažemo da mu gori pod petama?
Prije svega, određenim krugovima u vojsci, ne nužno najvišim, pošto je to posljednjih godina dobrano očistio od iole prema sebi neutralnijih kadrovima, obraća se regionalnim guvernerima koji su također ne potpuno pokorena snaga u Rusiji koja nije nužno na njegovom daljinskom upravljaču, dijelovima nacionalne garde, i još onim industrijalcima koji nisu posmicani u posljednjih nekoliko mjeseci. To su još džepovi ruske države koja bi možda zauzela neki drugačiji smjer u ovoj krizi, a tu su i određeni tvrdolinijaši u lažnom civilnom društvu koja jest bila i još donekle jest pod kontrolom same države, ali kada vi određenu grupaciju tako ideološki nabildate, date joj resurse i nahuškate na Ukrajince, zapad, neprijatelje države, a ne isporučujete pobjedu koju ste obećavali, onda vam preostaje hvatanje točke ravnoteže koja može to umiriti makar za prvu ruku. U tom smislu, on se prije svega obraća onim dijelovima ruske države koji imaju sve ozbiljnije dvojbe oko toga što se događa u Ukrajini.
Znači, ima takvih? Postoji li onda i oporba koja bi Putina eventualno mogla svrgnuti s vlasti?
U političkom smislu liberalnih demokrata ne, to ne postoji, ali postoje institucionalni otpornici koji ne smatraju da ovo koristi ruskoj državi. Njima se Putin i obraća, vi to možete zvati oporbom, ali nije to ta oporba koja će vas smijeniti na izborima. U krizama, ona vas može stajati glave, ali ne gubitka izbora. Ljudi su to iz njegovih struktura, možemo potpuno plastično; Rusija ima nekoliko tajnih službi, jedna je zadužena samo za tjelesnu sigurnost lidera, sastoji se od dvjestotinjak ljudi. Ako izgubite, ne njihovu naklonost, nego naklonost njihova brigadira, generala, tjelesna sigurnost vam nije više osigurana.
Kolika je opasnost od toga da Putin sad, kada Ukrajinci krenu oslobađati Donjeck, kaže da je to napad NATO-a na Rusiju?
To je gotovo sigurno. Nema on još puno karata, mora sebe poistovjetiti s državom da bi postignuo unutarnjopolitičku homogenost. Reći će da nije to tamo samo napad na dio ruske vojske, već napad na državu, na svakog Rusa i, u tom smislu, svakome tko bi to dovodio u pitanje, prikeljit će se etiketa onoga tko radi u ratu protiv svoje države, što sa sobom povlači najstrožu kaznu. U njegovim riječima sve je više paranoje, teških pridjeva, nema mogućnosti za dogovor. Za svijet se postavlja pitanje je li to prijetnja "praznom puškom" ili je spreman na odluku koja bi cijelu Europu učinila neprepoznatljivom.
Što da sad Ukrajina radi, da se bori?
Povijest nas uči da svako uzmicanje pred tiraninom završi tako da ga imate na kućnom pragu. Preostaje im boriti se, neće im nitko osloboditi državu, to je i hrvatski poučak. I ako bi oni pristali na status quo, ne znači da bi tako i ostalo. I na drugoj strani nema manevarskog prostora, morat će ići do kraja, ali postavlja se pitanje uključuje li to nuklearno oružje. Zalihe, ružno je reći, ljudskog materijala su pri kraju, polumobilizacija se neće raditi u Moskvi i Sankt Petersburgu, pokrit će se iz ostalih dijelova Rusije, što znači da će sve više mrtvačkih kovčega dolaziti u unutrašnjost Rusije, da više ni ova šarada na državnoj televiziji neće moći pričati o nepostojećim pobjedama, a o Ukrajincima kao krvožednim nacistima.
Postoje brojne dvojbe da u Rusiji uopće postoji kritična masa? Hoće li se, nakon prvih videoprikaza s mrtvim ruskim vojnicima klima promijeniti?
Da, tada, i kada dovoljan broj morbidno bogatih doživi još veći pad. Džepovi otpora će se naći, ne jer im je stalo do mira, nikad nitko nije ratovao protiv cijelog svijeta i pobijedio. Njima nije stalo, nego čuvaju egzistenciju. Ne mogu kupovati putovati u inozemstvo, zamrznuta su im sredstva, ne mogu slati svoju djecu u švicarske internate, kupovati stanove u Londonu.
Kakvim vam se Putin činio u obraćanju, je li i dalje zdrav, priseban, uvjeren u svoj plan?
U tjelesnom smislu činio mi se zdrav, ali je ozlojeđeniji i agresivniji no ikad, a iz njegova govora tijela iščitava se da nije nimalo siguran u svoj nastup. U govor koji je imao kad je krenula agresija na Ukrajinu, djelovao je ljuto, ali odlučno i uvjereno. Sad djeluje pomalo očajno, u smislu toga koje su mu još opcije na raspolaganju, čini mi se da je stjeran u kut.
Kad govori o oružju masovnog uništenja, je li to nužno nuklearno oružje ili možda ukupno rusko masovno naoružanje?
Nitko nije dosad licitirao ozbiljnije da bi se upotrijebilo strateško nuklearno naoružanje jer to je uništenje cijelog svijeta. Što se taktičnog nuklearnog naoružanja tiče, danas je ono toliko jako da se nuklearna prašina i trovanje sigurno širi na članice NATO-a. Ako bi išao tako daleko, bi li mu Kina i dalje držala ljestve? I sad to radi s figom u džepu. Ako bi i igrao na ultimativnu kartu, to može biti samo u duševnom rastrojstvu.
Video: Vladimir Putin u govoru poslao poruku Zapadu: 'Ne blefiram!'
Kakvi su danas odnosi Rusija-Kina-SAD?
Ameriku su svi požurili proglasiti geopolitičkim bogaljem, uzimajući primjer rata u Iraku, povlačenje iz Afganistana, ali Amerika je Puina u ovu priču uvukla kao zadnju naivčinu, doduše njegovim potezom. Jednim potezom Amerika je uspjela apostrofirati svoje energetske interese, vezati Europu za sebe, slomiti njemačko kalkuliranje s Rusijom, do kraja monetizirati svoje ulaganje u zelene, dok je Rusija sebe učinila parijom za sljedećih pedeset godina. Kina jest na dobitku jer može uvaljivati svu svoju proizvodnju po cijeni koju sama diktira. Međutim, ona zna i što u uvjetima pojačane inflacije znači još više Ameriku udaljiti od sebe.
Vodi li se Putin u svojoj politici određenim filozofima, analitičarima? Spominjao se da utjecaj na njega ima Dugin.
Kada god nekoga uhvatite da kompleksne pojave poput kretanja cijelih divizija pokušava svesti na nekakvu filozofiju od prije sto godine, uglavnom imate posla s diletantom koji ništa drugo nije čitao, nego se fiksira na jedno ime. Mislim da Dugin ima možda manje od jedan posto upliva. Ovdje imate ljude koji su stasali u kasnom Sovjetskom savezu, koji imaju jako zaleđe u obavještajnim službama, koji su se devedesetih kalili u jednom zaista turbulentnom vremenu i naglo obogatili, njih se stalno suprotstavlja kao neku opoziciju Jeljcinu, oni su svi zajedno plesali isti ples, a svi ljudi koji su ga opsluživali na vrijeme su se prebacili u tobože antikolonijalnu priču i prodali foru za sljedećih dvadeset godina. To su ljudi koji funkcioniraju u izrazito interesnim i međusobno lojalističkim pravilima, a onda su daleko i od filozofije, diplomacije i ekonomije. Ruska sistema je to; sistem koji je mala jezgra cikličkih odnosa gdje se bori za naklonost čelne osobe, ona ovisi o tim ljudima, a sve se širi kapilarno po ostatku sustava. Bilo kakvo spominjanje filozofa kao tobožnjih motivatora jedne realno imperijalne politike potpuno je smiješna.
Trebaju li ljudi strahovati od potencijalnih sljedećih deset godina geopolitičkih igara oko Ukrajine? Inflacija, skupi plin...?
Iako se jednostrano povećana cijena energenata pripisuje ruskoj agresijom na Ukrajinu, ona je većim dijelom uzrokovana spekulacijom na tržištu energenata i činjenicom da se nekim akterima poput Saudijske Arabije, koja igra vrlo prljavu igru, to naprosto može. I inflacija se pripisuje ratu, a zaboravlja se da je tome prethodio prekid lanca opskrbe, kao i tiskanje rekordne količine novca. Lakše je optužiti istok za to. Rat ima upliva, ali manjim dijelom.
Treba se pitati koliko vrijednosti koštaju?
Svi su za Ukrajinu kad treba nešto šerati po društvenim mrežama, s kauča se solidarizirati, ali kad zahladi, onda je "vidjet ćemo".
Vrijedi li solidarizacija toliko da se plaća skuplji plin i da se koji mjesec moraš doma bolje obući, upaliti kalorifer?
Oni na terenu jesu za Ukrajinu, i luđaci koji iz Rusije u rat odlaze dobrovoljno, stoje iza nečega. Na Europi je da pokaže malo solidarnosti za svjetliju budućnost. Ako gledamo Hrvatsku, struktura gospodarstva, uspoređena s 2007. 2008. ili 2009. osjetno je drukčija i ide u boljem smjeru. Manjeg udara će biti, ali ne i kraj svijeta, ja bih išao uzdignute glave mjesecima koji su pred nama.
Iz koje je paštete ovaj iskočlo?