"Nikad vam ne bi palo na pamet što me obradovalo. Imam pravo, iskoristila sam ga, ući u Centar za socijalni rad, ne, ne Centar za socijalnu skrb. U tom Centru predaš papire i kad prođe nekoliko mjeseci dobiješ lovu. Najmanje 160 eura, najviše 700, ali me ne držite za riječ. Super, super, super. Neka dobijem 160 eura, to mi je gotovo pola penzije, izvući ću nešto od ovog sranja od države, ni orala ni kopala. A onda sam se spustila na zemlju. Ej, nije da baš ne oreš i ne kopaš. Imaš rak, prošla si pakao zračenja, iza tebe je jeziva operacija. Oreš, curo. Kopaš, curo. Mene smeta što sam to doznala slučajno, to bi ti trebao reći svaki liječnik, nitko mi to nije rekao. Ljudi, ako rak ruje po vama, a ovo vam je prvi glas, marš u Centar za socijalni rad..." Dio je to objave književnice Vedrane Rudan na njezinu blogu u kojem piše i o zloćudnoj bolesti koja joj je dijagnosticirana. Usput se dotaknula i teme o kojoj građani Hrvatske premalo znaju – koja sve prava imaju teški bolesnici, poput primjerice onkoloških, te starije osobe?
Sličnih slučajeva u kojima netko tko je desetljećima uplaćivao doprinose za zdravstveno i mirovinsko ne zna da ima pravo na novčane potpore ili njegu u kući – nije malo. Potvrdili su nam to i u jednoj gradskoj upravi, u Odjelu za zdravstvo i socijalnu zaštitu, kojem se javljaju građani moleći novčanu pomoć, a ne znaju da neka prava mogu ostvariti i na teret države. Nitko im to nije objasnio. Mr. sc. Blaženka Eror Matić, jedna od začetnica organiziranja volontera u palijativnoj skrbi i predsjednica Udruge volontera u palijativnoj skrbi La Verna, kaže za Obzor da pacijenti premalo znaju o svojim pravima.
– No, ne znaju dovoljno ni liječnici obiteljske medicine, koji bi ih trebali uputiti. Zato smo i zaposlili diplomiranu socijalnu radnicu koja vodi i savjetovalište, preko kojeg onda informiramo građane o njihovim pravima. Ne znaju gdje bi se informirali, a i kad znaju, često se suoče s administracijom i papirologijom koja je dosta zahtjevna. Teško se probijaju kroz sve te silne propise, ne znaju otkud krenuti, a onda ih još malo ''loptaju'' i sele od šaltera do šaltera, pa na jednom kažu da imaju pravo na pomoć, a na drugom da nemaju. Dio potrebne dokumentacije daju liječnici obiteljske medicine koji dosta često nisu upoznati sa svim propisima. Time pacijente samo poljuljaju na njihovu putu do ostvarivanja svojih prava, a mi ih onda ohrabrujemo. Bitno je ohrabriti ljude i reći im: ''Ne dajte se smesti, budite ustrajni'' – ističe mr. sc. Eror Matić.
I internetski forumi i grupe na društvenim mrežama puni su upita građana i rasprava o iskustvima sa socijalnim službama. "Moja teta je korisnik osobne invalidnine na temelju rješenja izdanog od Zavoda za socijalnu skrb. Unatrag nekoliko mjeseci kontinuirano se nalazi u bolnici, s time da je u jednom dijelu vremena smještena na uputnicu preko HZZO-a zbog pogoršanog zdravstvenog stanja, a dio vremena plaća boravak u istoj bolnici kao privatni smještaj, jer bolnica to omogućuje. Pri formalnom prijelazu na privatni smještaj, teta dobiva otpusno pismo. Prema Zakonu o inkluzivnom dodatku ima li teta na njega pravo u periodu kad je u bolnici?" jedno je od takvih pitanja. U drugom slučaju onkološki je bolesnik s karcinomom glave i vrata i vlasnik stana od 29 kvadrata u kojem živi njegov sin te suvlasnik kuće u kojoj živi sa svojom suprugom i drugim sinom. Jesu li, zanima ga, te nekretnine prepreka za dobivanje pomoći? Od Hrvatskog zavoda za socijalni rad (HZSR), kako se od početka siječnja 2023. godine naziva javna ustanova za obavljanje djelatnosti socijalne skrbi, koja je zamijenila i preuzela poslove centara za socijalnu skrb, zatražili smo konkretne odgovore o tome na što sve građani koji se liječe i u poznijoj su dobi imaju pravo.
VEZANI ČLANCI:
Onkološki bolesnici, među ostalim, mogu ostvariti pravo na inkluzivni dodatak sukladno Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je stupio na snagu 1. siječnja 2024. godine i objedinio četiri naknade – osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, doplatak za djecu s oštećenjem zdravlja te novčanu pomoć za nezaposlene osobe s invaliditetom. Osim što su njime povećane naknade za osobe s invaliditetom, ubrzan je i pojednostavljen postupak ostvarivanja prava.
– Potrebno je prije svega utvrditi vrstu i stupanj oštećenja zdravlja koji utvrđuje Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom svojim nalazom i mišljenjem. Naime, po predaji zahtjeva kojemu se prilaže preslika medicinske dokumentacije, stranka se upućuje na vještačenje – pojašnjavaju. Područni uredi HZSR-a onda medicinsku dokumentaciju dostavljaju vještacima koji na temelju te dokumentacije utvrđuju vrstu i stupanj oštećenja zdravlja, pa mišljenje šalju natrag HZRS-u koji na kraju donosi rješenje o inkluzivnom dodatku.
– Inkluzivni dodatak objedinjuje i zamjenjuje četiri dosadašnje naknade čiji korisnici ne moraju podnositi zahtjeve za priznavanje prava na inkluzivni dodatak jer će pravo na inkluzivni dodatak biti preispitano u područnim uredima HZSR-a po službenoj dužnosti. Zahtjev za priznavanje prava na inkluzivni dodatak područnim uredima podnose samo novi korisnici – pojašnjavaju.
Pravo na inkluzivni dodatak razvrstano je u pet razina ovisno o težini invaliditeta. Oštećenja mogu biti tjelesna, osjetilna, intelektualna, mentalna ili poremećaj autističnog spektra. Osnovica na temelju koje se izračunava iznos inkluzivnog dodatka iznosi 120 eura, pa ovisno o postotku razine potpore, može iznositi od 138 eura za najnižu do 720 eura za najvišu razinu. Građani mogu ostvariti i pravo i na jednokratnu naknadu sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, kao i pravo na usluge u sustavu socijalne skrbi, kao što su pomoć u kući, boravak ili smještaj, kao i uslugu osobne asistencije za osobe s invaliditetom. Jednokratna naknada priznaje se samcu ili kućanstvu koje ne može podmiriti osnovne životne potrebe nastale, među ostalim, i zbog bolesti. Zahtjev za jednokratnu naknadu može se preuzeti u područnim uredima HZSR-a ili na internetskoj stranici, a uz njega šalje se i medicinska dokumentacija te dokaz o stanju na bankovnim računima za posljednjih šest mjeseci za sve članove kućanstva. Ukupni iznos priznatih jednokratnih naknada u jednoj kalendarskoj godini može iznositi najviše 331,81 eura za samca ili 464,53 eura za kućanstvo. U opravdanim slučajevima, kada to zahtijevaju životne okolnosti u kojima se korisnik našao, Zavod može jednom godišnje priznati jednokratnu naknadu u iznosu do 1327,23 eura.
– S obzirom na potrebe uvjetovane godinama, zdravstvenim stanjem i nesposobnošću za rad, starije osobe često su korisnici zajamčene minimalne naknade, naknade za troškove stanovanja, naknade za ugrožene kupce energenata i jednokratnih naknada. Starijim osobama koje su korisnici osobne invalidnine i doplatka za pomoć i njegu po službenoj će se dužnosti ta prava prevesti u pravo na inkluzivni dodatak. Po broju korisnika starije životne dobi ističe se i usluga pomoći u kući koja obuhvaća pripremu ili nabavu i dostavu gotovih obroka, obavljanje kućnih poslova, održavanje osobne higijene te zadovoljavanje drugih svakodnevnih potreba. Uvjeti za odobravanje usluge pomoći u kući su da osoba nema mogućnost da joj pomoć osiguraju članovi obitelji, da nema u vlasništvu imovinu kojom može osigurati sredstva za zadovoljavanje svakodnevnih životnih potreba, osim stana ili kuće koju osoba koristi za stanovanje, da nema sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Starija osoba koja želi ostvariti pravo na ovu uslugu jer smatra da joj je potrebna pomoć u kući može se javiti nadležnom područnom uredu prema mjestu prebivališta – nabrajaju u Zavodu.
Za starije osobe osigurava se i usluga boravka, organiziranog stanovanja i smještaja. Boravak uključuje organizirane aktivnosti tijekom dana uz stručnu i pomoć i podršku za zadovoljavanje osnovnih i dodatnih životnih potreba koje ne mogu dobiti u obitelji, a usluga boravka odobrava se djetetu s teškoćama u razvoju ili odgovarajuće roditeljske skrbi, osobi s invaliditetom, osobi starije životne dobi, teško bolesnoj odrasloj osobi i beskućniku koji nije smješten u prihvatilištu. Usluga boravka pruža se kao usluga poludnevnog boravka u trajanju od četiri do šest sati dnevno ili kao usluga cjelodnevnog boravka u trajanju od šest do deset sati. Može se odobriti jedan ili više dana u tjednu.
– Organizirano stanovanje je usluga kojom se osigurava stanovanje u stambenoj jedinici uz stalnu ili povremenu stručnu i drugu pomoć i potporu. Stambena jedinica može biti obiteljska kuća ili stan u obiteljskoj kući ili zgradi, a u jednoj stambenoj jedinici može biti najviše osam korisnika. Smještaj pak je usluga kojom se korisniku osigurava intenzivna skrb i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba kada to nije moguće osigurati u obitelji i pružanjem drugih socijalnih usluga – ističu u Zavodu.
Prema izvješću za 2022. godinu (za prošlu još nije objavljeno), pravo na zajamčenu minimalnu naknadu imalo je 29.350 građana, naknadu za osobne potrebe 8992, jednokratnih naknada priznato je 62.225, od čega 58.355 u novcu, a ostalo na druge načine. Pravo na poludnevni i cjelodnevni boravak imalo je 2853 osoba, među kojima je 818 odraslih s tjelesnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjima, dok je usluga smještaja odobrena za 18.064 korisnika. Priznato je i 20.889 prava na doplatak za pomoć i njegu, a za 46.922 građana odobrena je osobna invalidnina te 15.390 usluga pomoći u kući.
Uredu pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter i prošle su se godine građani najčešće obraćali zbog kršenja prava na zdravlje. Otvorena su 454 nova predmeta. Pritužbe upućuju na to da mnogi građani otežano ostvaruju zdravstvenu zaštitu, bilo zbog nedostupnosti zdravstvenih usluga, nedostatka liječnika, neinformiranosti, administrativnih prepreka ili zbog tromosti sustava koji ne odgovara na potrebe pacijenata.
– Građani u udaljenim mjestima i na otocima nadaju se da neće ostati bez jedinog liječnika, a svi se nadaju da će liječnik s njima razgovarati profesionalno i obazrivo. Onkološki pacijenti svakodnevno se suočavaju s listama čekanja i pokvarenim dijagnostičkim aparatima. Palijativne usluge još su u povojima, unatoč naporima nekih dionika da pacijentima olakšaju i omoguće dostojanstveni kraj života. Mentalno zdravlje građana sve je važnija tema. Zaprimali smo i brojne pritužbe vezane za izmjene i dopune Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, zbog kojih su mnogi građani izgubili obvezno zdravstveno osiguranje... – nabraja pučka pravobraniteljica.
Hrvatska postaje zemlja sve starijih ljudi. Očekivani životni vijek u Hrvatskoj iznosi 77,7 godina i niži je od prosjeka Europske unije, koji iznosi 80,7 godina. U Hrvatskoj se stariji građani češće suočavaju s višestrukim kroničnim bolestima i ograničenjima aktivnosti, što upućuje na potrebu mjera za poticanje zdravog starenja. Stopa nezadovoljenih potreba za zdravstvenom zaštitom mjeri se neobavljenim liječničkim pregledima ili neliječenjem zbog visine troškova, udaljenošću od zdravstvene ustanove ili vremenom čekanja liječenja, a u Hrvatskoj je 19 puta veća u skupini stanovništva s najnižim dohotkom nego u skupini s najvišim. Prema podacima Udruge La Verna, i dalje je prisutan problem neodgovarajuće i neprimjerene komunikacije prema pacijentima i članovima obitelji, necjelovite komunikacije o bolesti, dijagnozi i prognozi bolesti.
"Članovi obitelji se naročito žale na neprimjerenu komunikaciju kada nisu spremni preuzeti bolesnika po otpustu iz bolnice, odnosno kada su zahtjevni simptomi bolesti, a resursi obitelji, socijalna mreža i financijske mogućnosti oskudni. Tako navode da ih se kontaktira iz bolnice i prijeti da će zvati policiju te da će socijalna služba dalje zbrinjavati pacijenta, kao i da bolnica nije socijalna ustanova. Pravo na zdravstvenu njegu u kući za vrijeme godišnjih odmora skoro je nedostupno, mobilni palijativni timovi ili ne dolaze jer ih nema dovoljno ili dolaze sa zakašnjenjem ili od obiteljskog liječnika nisu uključeni na vrijeme. Profesionalci poput socijalnih radnika, psihologa i duhovnika nisu uključeni u timove, što se odražava na kvalitetu skrbi i na prava pacijenata. Otpuštanje palijativnog pacijenta iz bolnice petkom bez prethodno isplanirane i dogovorene skrbi na primarnoj razini dovodi pacijenta u izrazito nehuman položaj da preko vikenda trpi bolove. Volontiranje, kao dio usluge mobilnih palijativnih timova, također je nedovoljno prepoznato. Za one koji žive u siromaštvu brojna ljudska prava su nedostupna. Često im je otežan pristup stanovanju, zdravstvenim uslugama ili obrazovanju. Nerijetko im je otežan i pristup sustavu zaštite njihovih prava", detektirao je i sumirao ključne probleme ured T. Šimonović Einwalter.
Pučka pravobraniteljica još je krajem 2022. godine, ističe, provela istraživanje dostupnosti informacija o naknadama i uslugama iz sustava socijalne skrbi putem interneta, kao i o administrativnim pretpostavkama za ostvarivanje zajamčene minimalne naknade i jednokratne naknade.
– Prikupljeni podaci pokazivali su da su se na internetu često nalazile zastarjele, nepotpune i teško razumljive informacije u obliku isključivo citiranih odredbi zakona, zbog čega smo preporučili da se na novim mrežnim stranicama Hrvatskog zavoda za socijalni rad poboljša dostupnost informacija za građane, pa se sada na mrežnim stranicama HZSR-a mogu pronaći informacije o svim naknadama i uslugama, a i opisane su jednostavnije, navedene bitne informacije poput iznosa i izračuna pojedinih naknada, postupaka za njihovo priznavanje, rokova postupanja i pravnih lijekova – napominje.
Osim toga, objavljeni su obrasci za gotovo sve naknade i usluge, čime se pri podnošenju zahtjeva od korisnika traže iste informacije i dokumentacija na razini cijele Hrvatske. Pučka pravobraniteljica je skrenula pozornost na još jedan problem na koji su je upozorili djelatnici u sustavu socijalne skrbi – nužno administrativno rasterećenje zaposlenih, bez kojeg nije, smatra, moguće posvetiti potrebnu pažnju korisnicima.
– Isticali smo kako djelatnici zaposleni u tadašnjim centrima imaju više od 145 javnih ovlasti, što prikazuje složenost poslova koje obavljaju, ali i mnogostrukost uloga stručnih radnika. Dugoročno to dovodi do nedovoljne usmjerenosti na potrebe korisnika te smanjenja učinkovitosti rada – zaključuje pučka pravobraniteljica.
Građani se žale na dugotrajnost postupaka, iako je postupak za priznavanje prava u sustavu socijalne skrbi u pravilu žuran. Ako nije potrebno provoditi ispitni postupak, rok za donošenje rješenja je 15 dana, a ako je potreban, rok je 30 dana. No, tako je na papiru, u praksi je drukčije, o čemu iskustva iznose članovi raznih grupa na društvenim mrežama. Na rješenje za onkološkog bolesnika s karcinomom želuca zahtjev je, primjerice, poslan u siječnju, a rješenje za inkluzivni dodatak stiglo je u travnju. Ispalo je da je to čak bilo i brzo jer neki čekaju i duže, pa kad su, vele, u Zavodu pitali u kojoj je fazi postupak, rekli su im da se strpe, da je u obradi jako puno zahtjeva koje treba uskladiti s novim Zakonom o inkluzivnom dodatku što se primjenjuje od početka godine, da socijalnih radnika nema dovoljno, kao ni vještaka koji pregledavaju medicinsku dokumentaciju.
"Čekam rješenje šest mjeseci, no tješim se da ću, kad stigne, dobiti i sve zaostatke od 1. siječnja", napisala je žena koja se nada da će joj biti odobreno najmanje 230 eura inkluzivnog dodatka. Tako si je barem sama izračunala.
U Udruzi La Verna su, kaže nam mr. sc. Blaženka Eror Matić, razmišljali i o tiskanju brošure sa svim informacijama, ali...
– Taman kada bismo i napisali brošuru, uredili je i dali u tisak, već se nešto može promijeniti oko zakona i propisa, pa bi brošura bila neiskoristiva i dovodila ljude u zabludu. Zato savjete i dalje dajemo telefonski – veli.
Kad je riječ o palijativnim, neizlječivim, bolesnicima, oni bi, smatra, trebali imati pravo na to da se njihovi postupci u HZSR-u ubrzaju.
– Nema razloga da prolaze neke besmislene postupke i procedure na koje nemaju vremena čekati. Bilo bi dobro da Ministarstvo odredi jednu osobu koja bi se bavila samo palijativnom skrbi i promijenila protokole. Zašto osobe s trajnim oštećenjima svako malo moraju izlaziti pred komisiju i prolaziti vještačenja, kad se zna da ne može doći do poboljšanja stanja? – pita.
Svidjela joj se, veli, praksa koju je čula od jedne australske liječnice. U Australiji obrasci za palijativne bolesnike, a tako bi se moglo i sa svima s trajnim invaliditetom, imaju rubove ljubičaste boje. Kad na šalterima djelatnici vide ljubičasti rub obrasca, daju im prioritet. Zašto nešto takvo ne primijeniti i kod nas? – Ideja da se sva rascjepkana prava po različitim osnovama spoje u inkluzivni dodatak, prema mom mišljenju jako je dobra. No, tek se od ove godine krenulo u to, pa je još teško reći hoće li građani brže i lakše dolaziti do svojih prava. Treba proći barem godina dana da vidimo hoće li se procesi ubrzati – napominje. Važno je, uvjerena je, i povjerenje između zdravstvenih djelatnika i zaposlenih u sustavu socijalne skrbi.
– Kao da jedni drugima ne vjeruju, pa se rade provjere i vještačenja kad to možda i nije potrebno... Sustavi zdravstva i socijale trebali bi bolje međusobno komunicirati – zaključuje mr. sc. Eror Matić.
Ne samo da nemacsluzbi koje bi informirale nego se cini da to sakrivaju kako ljudi ne bi koristili a o izgovorima da nesto ne isplate da se i ne govori. Imas pravo na masu toga osim ako...dakle ne daju ti pravo