Nekoliko dana nakon one originalne, sinjske, ovog se ljeta u južnoafričkom gradiću Lephalale trčala i afrička alka. Uz 20-ak alkara iz Dalmacije, sudjelovalo je nekoliko Poljaka i domaćih radnika. Pravila su višestruko prekršena – među alkarima je bilo najmanje rođenih Sinjana, a umjesto konja, vozila se vespa.
Bizarno natjecanje
Bizarno natjecanje organizirali su hrvatski radnici koji za državnu energetsku kompaniju ESKOM na gradilištima Medupi i Kusile sudjeluju u podizanju dviju termoelektrana. Projekt je ukupno težak 25 milijardi eura, a gradilišta su ogromna – na svakom radi po 15.000 ljudi, među kojima i oko 450 hrvatskih radnika, uglavnom zavarivača, bravara i cjevara. Njih su u JAR dovele dvije njemačke monterske tvrtke, obje u vlasništvu Hrvata – IDS GmbH iz Oberhausena, koju je osnovao Sinjanin Dražan Vrca te IMR Hamburg GmbH, u vlasništvu Brođanina Dragana Čarapine.
Jedan od IDS-ovih zavarivača, koji je pristao razgovarati pod uvjetom da ostane anoniman, zadovoljan je uvjetima.
– Nitko od nas ne zarađuje manje od 4.500 eura mjesečno, najbolji zavarivači s prekovremenom satima dobivaju i do 8.500 eura neto. Radimo po deset sati dnevno šest dana u tjednu, na vrlo zahtjevnim poslovima izrade cjevovoda. Osiguran nam je odličan smještaj, besplatan prijevoz i ručak te plaćeno putovanje doma svaka tri mjeseca. Lijep novac se ovdje zarađuje, za IDS nas radi 400, svaki po 250 sati mjesečno, a kad to pomnožite sa satnicom od 30 eura, dolazite do 6,5 milijuna eura koji se uglavnom šalju u Hrvatsku – kaže zavarivač.
Međutim, u dio radnika sada se uvukla bojazan da će im satnica biti drastično smanjena i to zbog dovođenja jeftinije radne snage. Naime, IMR je u Kusile doveo 200 radnika iz Srbije pa sada hrvatski radnici strahuju za svoje prihode, pogotovo jer im se čini da i Vrcin IDS namjerava dovesti jeftinije radnike.
– Zbog niže cijene rada srpski radnici mogli bi preuzeti i one poslove za koje nisu kvalificirani. Odjedanput se radi pritisak na naše zavarivače, naziva ih se neradnicima – kaže naš sugovornik kojem je posebno čudno što je Čarapina, koji dovodi srpsku radnu snagu, istaknuti član HSP-a Ante Starčević.
Poslovi u Iraku i Dubaiju
Na naš upit Dragan Čarapina nam je mailom odgovorio kako “trenutačno nije spreman govoriti o daljnjim poslovnim razvojnim planovima IMR-ovih tvrtki kćeri iz Hrvatske i Srbije”, no u Zagrebu smo se susreli s Đurom Božanovićem, direktorom IMR Hamburg za jugoistočnu Europu, koji je potvrdio da ta tvrtka šalje u Južnu Afriku radnike iz Srbije, “ali samo zato što takvih profila u Hrvatskoj nema dovoljno”.
Naš sugovornik zavarivač tvrdi kako to nije istina.
– Za nadzor poslova angažirali su uglavnom ljude iz Srbije iako je za taj posao dostatna kvalifikacija inženjera strojarstva, a takvih ljudi kod nas ima na tisuće. Također su doveli i puno ljudi nižih kvalifikacija, koji rade iste poslove kao i mi – kaže naš sugovornik.
IMR Hamburg, koji posluje na tri kontinenta, ima i istoimenu tvrtku u Slavonskom Brodu koja zapošljava stotinjak ljudi.
Kako doznajemo od Božanovića, ugovorene poslove imaju u Iraku, Dubaiju, pokušavaju dobiti poslove u Grčkoj, a sve veći dio poslovanja IMR prebacuje u Hrvatsku, gdje su već angažirani na revitalizaciji riječke rafinerije.
Vlasnika IDS-a Dražana Vrcu naš je telefonski poziv zatekao na južnoafričkom gradilištu.
– Nema potrebe puno pisati o mojoj tvrtki, postojimo od 1973. i u našoj smo branši u samom svjetskom vrhu, zapošljavamo najbolje stručnjake za zavarivanje i montažu. U Južnu Afriku smo došli prije tri godine zahvaljujući izvrsnim referencama, u Medupi smo angažirali 250 hrvatskih radnika i još 160 u Kusilama – kaže Vrca.
Iako se na tim gradilištima pokušavaju zaposliti i domaći južnoafrički radnici, Vrca poriče da zbog toga smanjuje cijenu rada Hrvatima. – To nije moj način rada, moji ljudi mogu biti spokojni – umiruje Vrca.
>> Kako djetetu objasniti: Tko je onaj sa škarama iza Milanovića na plakatu i što hoće?
Pravas pa tjera hrvate a dovodi sebe koje je to g.... od covjeka