06.12.2015. u 12:00

Ne sviđa mi se ideja o kraljevstvu nebeskom jer to znači da je bog monarh ili bar monarhist. Umjesto ‘gospodin’ više bih volio da je drug

Pravedni se ne trebaju bojati božjeg gnjeva. Oni trebaju biti rezignirani nad božjom ravnodušnošću. Jer ako se pokaže da bog stvarno postoji, tek tada će početi pravi problemi za ljude. Gdje ćemo pronaći utočište i kako ćemo opravdati činjenicu da su sva ta sveta mjesta, gdje se okupljaju oni vjerujući, u stvari vulgarne religijske poduzetničke zone u kojima se ubire kamata na grijeh. Neću pretjerati ako kažem da barem 50 posto onih koji se roje u svim bogomoljama svijeta, tijekom grupne, manifestirajuće molitve, u sebi paralelno mole da boga nema. Jer zašto da postoji netko tko će vidjeti i znati baš sve što rade i zašto da ih osim intime zlih savjesti bije još i zao božanski glas. Sve dok je bog pretpostavka, on je prihvatljiv čovjeku. Ostvarenjem njegova "silaska" stvari bi se izvele na čistac. Religija bi postala nepotrebna, zakon bi postao nedvosmislen, raj bi bio svakodnevica, morala ne bi bilo, jer bi grijeh i dug prestali biti popudbine od rođenja do groba, čovjek bi mogao prestati vjerovati i počeo bi znati. S bogom tek kao slutnjom živimo u stanju stalne prijetnje i oslobođenje od tog smišljeno proizvedenog kaosa tražimo u krajnostima njegova rušenja ili idolopoklonstva. Može li se reći da sada više nego ikad prije živimo u bezbožničkom vremenu? Ne, mi boga nismo uspjeli ubiti, ni blizu toga. Samo smo ga prokurvali i "danas je poanta svake duhovnosti skrb za potrebe koje ne može ispuniti modni stilist ili broker". Ili kako je to svojevremeno Jahve poručio Židovima; vaš mi tamjan smrdi u nosnicama.

Ako će se potvrditi da bog postoji, da nije samo brend – izmišljotina za ove predblagdanske dane, onda bih volio da je on demokrat, pomalo anarholiberal ili, zašto ne, i komunist. Ne sviđa mi se nimalo uvrijeđena pretpostavka da se tu radi o kraljevstvu nebeskom, što implicira da je bog monarh ili barem monarhist, niti to što mu se mora ponizno obraćati s "Gospodine" budući da u tom kontekstu „gospodin" više zvuči kao subordinativna epoleta nego pristojnost. Monoteizam je od boga napravio silnika, tiranina koji zahtijeva da mu se kao dokaz odanosti žrtvuje dijete. Monoteistički bog je usamljen, on se nema s kim savjetovati, oduzeta mu je mogućnost razgovora, a time i dogovora, on naređuje, taj frustriran i ogorčen starac koji rezignirano hramlje i gunđa nad čovjekom kao refleksijom vlastite slaboumne žurnosti u kreiranju. Napraviti sve za šest dana? Udarnički možda, mudro baš i ne. Moja vizija pravog boga je drugačija. Htio bih da je ravan meni, da razgovaramo otvoreno, da povjerenje gradimo iskrenošću, da svoju božansku prirodu pokaže onime što je nama namijenio, a čega smo se mi smjesta odrekli – dobrotom. Htio bih da mi bog bude drug, ne gospodin, da pita i nudi, da traži savjet i da savjetuje, da dogmu zamijeni gnosom, da ismije oprost grijeha i da se ne libi spriječiti zlo. Zlo danas više nije kušnja, ono je dominantni trend bez potrebe da iskušava veliku većinu koja ga je odavno ionako ozakonila. Zlo je jasan i nedvosmislen prečac za ono što se uvriježeno naziva ambicijom i uspjehom. Budimo otvoreni; bog je kriv ako postoji, trpi ovakav svijet i ne intervenira da bi ga učinio boljim. Ali i ako ne postoji, on je opet kriv što ne postoji da bi svijet učinio boljim. Kako otkupiti božje grijehe? Jednostavno, novcem.

Uostalom, „previše doktrine loše je za potrošnju", a to je ono što nas baš čeka u prosincu, mjesecu mistike, velikih tema i dobre tradicije izbjegavanja odgovora na njih. Hoćete li susresti boga u šoping-centrima? Ili ćete samo vidjeti svog boga kad počnu stizati računi nakon što ste, prepuni vjerskog zanosa, prepeglali kartice više puta no što je Isus „prepeglao" naše grijehe. Na vjerojatno prvom vjerskom jumbo-plakatu u povijesti, 240 metara dugom natpisu na Kupoli na stijeni, Abd al-Malik dao je početkom 8. stoljeća napisati: O, Narode Knjige, ne prelazi granice svoje religije i ne govori o bogu ništa osim istine. Doista, Mesija Isus, sin Marijin, bijaše samo božji poslanik; stoga vjeruj bogu i njegovim poslanicima i ne govori tri... Bogu ne priliči da ima sina". U poruci u kojoj počiva doktrinarna razlika islama i kršćanstva bliži sam islamskoj ideji da smo svi mi ravnopravna božja djeca i da bog stvarno ne može imati jedinca, ali sam jednako udaljen od obaju nasilja u borbi oko vjerodajnica (vele)poslanika nebeskog kraljevstva. Srž svih svađa i monoteističkog terora i jest u ultimativnom traženju prava na pravo jačeg interpreta ideje boga. U politeističkim društvima bogovi su se s ljudima borili i protiv drugih bogova, u monoteističkim društvima ljudi kolju ljude u ime jednog te istog boga za kojeg urlaju da je neupitan za obje strane. Zato supstanciju monoteizma čine stoljeća krvoločnih varalica koji su kotrljanja glava i vađenja utroba lakonski poticali vječnima alibijem za klanje: „Bog to želi". Ako se jednog dana stvarno potvrdi njegovo postojanje, kako ćemo mu opravdati sve ono što smo radili u njegovo ime? Hoćemo li se imati kamo sakriti od svojih zlih djela ili ćemo neprekinuti niz zločina morati opravdati onim finalnim – velikim masakrom samog boga?!*

Ključne riječi

Komentara 4

BA
bakulušić
13:05 06.12.2015.

Došašće je, sveti su dani! Duše traže stvoritelja. I gospodin Gerovac traži svoga boga a uporno bježi od Boga Stvoritelja i Spasitelja. Izvrgava ga poruzi, izruguje se onima koji u Njega vjeruju. Zapravo, on u tom izrugivanju vodi jalovu polemiku sam sa sobom. I nikako da pronađe ni Boga ni sebe. A sve je tako jednostavno. Dovoljno je da klekne i da kaže: "Hvala ti, dragi moj Bože, na životu i na darovima koje si mi u životu dao!" . Dalje će sve ići samo od sebe. Bez naučenih fraza. Bez floskula i bez filozofskih bespuća. Sva je tako jednostavno! Samo treba kleknuti.

Avatar abakus
abakus
14:51 06.12.2015.

Bog je drug, definitivno nije gospodin. Gospodin je za one koji mu pridaju vodstvo i "nadređeni čin" samo zato da bi potom na njega kao vođu i višega od sebe, nadređenoga, mogli svaliti odgovornost za vlastita zastranjenja. Tekst nabacuje previše složenih misli od kojih svaka traži previše teksta za odgovor da bih se osvrnuo na sve. Ali osvrnut ću se na ideju oprosta grijeha koju jedni koriste kao dopusnicu za grijeh, a drugi je odbacuju i mašu kaznom nad glavama krivaca onako kao što je srednjovjekovni krvnik zamahivao sjekirom nad glavama osuđenih. Istina je, kao i obično, negdje između. Oprost grijeha nije dopusnica za grijeh. I svaki koji ga primi od svećenika bez pravog kajanja primio je samo riječi koje ništa ne vrijede. No s druge strane, ponekad čovjek učini nešto što sebi ne može oprostiti i zbog čega ne može nastaviti dalje sa životom te svojom tugom i depresijom opterećuje ne samo sebe već i ljude oko sebe. I oduzima sam sebi snagu za ono dobro koje je još mogao učiniti u životu. Oproštenje koje mu daje Bog (a koje dolazi samo nakon iskrenoga kajanja) u tom je slučaju prije svega oproštenje koje Bog od njega traži da da samome sebi. I da nastavi dalje, što ne znači da treba i zaboraviti na ono što je učinio. Riječ je o složenom pitanju koje ni znalcima nije lako shvatiti. Naime, kad čovjek počini grijeh, on time daje Zlome puno pravo nad sobom. Kajanje i potom oprost način je na koji ga Bog izvlači iz ingerencija Zloga. To ne znači da kazne neće biti, ali Bog čovjeku vraća njegovo ljudsko dostojanstvo i omogućuje mu da ispuni zadaću na ovome svijetu koju je svakome od nas dao: Pronošenje i činjenje dobra. A kazni neće pobjeći. Oprost, naime, ne znači i izostanak kazne. To je ono što ljudi mahom ne shvaćaju. Svako zlo mora biti kažnjeno. Ali to ne znači i da čovjek mora pri tom biti upropašten.

Avatar EU_afrodita
EU_afrodita
19:54 06.12.2015.

nije loš opis Dantea u "Božanskoj komediji"u kojoj u Raju opisuje Boga kao vrhovnog komedijaša koji se smije samom sebi, onome što je stvorio,kao i našim greškama i glupostima..možda je još najbliže istini

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije