Dok hrvatski branitelji u borbi za svoja prava i dostojanstvo već dva mjeseca noće na ulici, u javnosti se sve češće kao ogledalo odnosa prema veteranima ističe SAD, zemlja s dugom tradicijom skrbi i poštovanja prema onima koji su služili ili još služe domovini. Ponajviše se to ogleda u američkom sustavu zdravstvene skrbi za veterane. Dok Hrvatska raspolaže s tek jednom veteranskom bolnicom, onom u Zaboku, koja je pod pritiskom prosvjeda otvorena preko noći, američkim veteranima na usluzi je 180 medicinskih centara: u svakoj od 50 država na raspolaganju im je po jedna velika veteranska bolnica, u većim državama i dvije, a za "prvu ruku" imaju i 820 ambulanti.
Brojke su, poput same države, uistinu impresivne: samo veteranski zdravstveni sustav raspolaže godišnjim budžetom od 32 milijarde dolara namijenjenim populaciji koja predstavlja 11 posto ukupnog stanovništva. U hrvatskom društvu branitelji su zastupljeni sa sličnim postotkom, s tom razlikom što im je namijenjeno samo 3,5 milijardi kuna ili 2,68 posto rashoda proračuna od 130 milijardi kuna. Utoliko, fama o braniteljima kao teretu državi uistinu ne "drži vodu".
Mrtvo slovo na papiru
Premda domaća javnost posve pogrešno percipira da na državnim jaslama živi svih pola milijuna branitelja, prava je istina da mirovine prima njih samo 46.550 – mahom najteži vojni invalidi, a polovica njih prima mirovinu između 3500 i 6500 kuna. K tomu, nekoliko tisuća najsiromašnijih ostvaruje pravo na socijalnu pomoć, tzv. opskrbninu, koja je za branitelja samca sa 1097 nedavno smanjena na 800 kuna.
Ministarstvo, istina, dodjeljuje financijsku potporu za kupnju ili gradnju prve nekretnine, stradalnici Domovinskog rata (vojni invalidi, obitelji zatočenih, poginulih i nestalih) imaju pravo na stambene kredite, djeca poginulih branitelja imaju besplatne udžbenike, a studenti pravo na prednost pri smještaju u dom. Stopostotni invalidi svakih sedam godina imaju pravo na automobil, no izmjenom Zakona o PDV-u uvedeno je obvezno plaćanje PDV-a. Zakonsko pravo na prednost pri zapošljavanju, svjedoče mnogi branitelji, samo je mrtvo slovo na papiru.
Obje veteranske zajednice, hrvatska i američka, učestalo podižu ruku na sebe: svakih 80 minuta jedan američki veteran počini suicid, u Hrvatskoj svaka tri dana. PTSP odnosi žrtve bez obzira na nacionalnost, no za razliku od apsurda naše administracije koja je braniteljima nametnula rok prijave posttraumatskog stresnog poremećaja do 31. prosinca 2005., u SAD-u su na vrijeme uvidjeli da je PTSP dinamičan proces koji se može javiti i 30 godina nakon rata pa američki veterani u borbi s ovom opakom bolešću nisu ograničeni zakonskim rokom.
Dan veterana
Suštinska razlika je ipak u društvenoj percepciji. Iako nakon Građanskog rata nijedan američki rat nije vođen na tlu SAD-a, dok je Domovinski rat isključivo bio obrambeni rat, američka nacija s dubokom zahvalnošću slavi svoje heroje, a hrvatski veterani etiketirani su kao paraziti koji žive na račun države. Dok Amerikanci, klasificirajući ga kao nacionalni praznik nulte kategorije, svake godine proslavljaju Dan veterana upriličujući koncertne megaspektakle, na proslavu ulaska Hrvatske u Europsku uniju prošle godine, primjera radi, u izabrano društvo političkih elita nije pozvan nijedan branitelj. Premda su najzaslužniji. U konačnici, jedini je zajednička "privilegija" dviju veteranskih zajednica pravo na besplatan pokop i hrvatsku, odnosno američku zastavu.
>> Branitelji od Radmana traže da povuče otkaz novinarki i braniteljici Dubravki Vukoji
Bivšeg Predsjednika SFRJ birat za Pr. Hr. , i to dva puta mogu samo hmmm.