Nakon što je krajem 1967. obavio svoj prvi let, 25. veljače 1969. u Francuskoj i Kanadi svečano je najavljeno da će prvi avion koji će svoje ciljeve „bombardirati“ vodom uskoro ući u stalnu pripravnost. Bio je to legendarni „Canada-air- CL 215“, prvi daleki rođak današnjeg kanadera, konstruiran za gašenje šumskih požara.
Leteći brzinom od 100 km na sat iz aviona se, u 12 sekundi, moglo izbaciti 6 tisuća litara vode na mjesto požara, udaljeno do 150 kilometara, taj je leteći vatrogasac, tzv. 'Scooper', u jednom danu vodu mogao ponijeti sedamdeset i pet puta. Legendarni se model „vodenog bombardera“, čiji dizajn potpisuju Kanađani, dok je proizvodnju, nakon Canadaira, preuzeo Bombardier, vrlo brzo počeo koristiti širom svijeta kao moćan saveznik u gašenju šumskih požara. Tijekom 21-godišnje proizvodnje, Canadair i Bombardier izradili su 125 komada zrakoplova CL-215. No, manje je poznat podatak da je originalni model bio zamišljen sasvim drugačije.
Naime, ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća, najprije se rodila ideja o konstruiranju višenamjenskog zrakoplova, letećeg čamca, čija bi namjena bila prijevoz raznih roba na udaljena područja. Taj se prvobitni koncept ipak promijenio nakon što su šumari, iz pokrajine Quebec, od Vlade zatražili zrakoplove koji bi prevozili isključivo vodu, u svrhu gašenja velikih šumskih požara.
Prvi avion za bombardiranje vodom
„Vodeni bombarder“ Canadair CL-215 javnosti je prvi puta predstavljen na Paris Air Showu 1965. godine, a Flight International je tada istaknuo da je to prvi veliki avion namjenski izgrađen za vodeno bombardiranje.
VIDEO Pogledajte spektakularne prizore: Kanader se pokraj Šibenika spustio na plažu po vodu
Početkom 1966. program je dobio zeleno svjetlo, a ubrzo nakon toga, 23. listopada 1967., prototip CL-215 vinuo se na svoj prvi let. Canadair se obvezao da će, do studenog sljedeće godine, izraditi najmanje 30 zrakoplova. Prvi CL-215 isporučen je francuskoj agenciji za civilnu zaštitu, u lipnju 1969. Bio je to jedan od deset aviona koje je Sécurité Civile naručio, a ostatak je isporučen do ljeta 1970. Istovremeno je i Vlada Quebeca odlučila svoje zastarjele modele Canso zamijeniti novim „letećim vatrogascem“ CL-215, koji je letio dvostruko brže te je mogao sletjeti na mnogo kraću stazu.
Proizvodnja CL-215 evoluirala je kroz pet serija zrakoplova, a najznačajniji korak u razvoju dogodio se 1980-ih, kada je proizveden model CL-215T. Turbinski motori Pratt & Whitney Canada PW123AF zamijenili su originalne, klipne motore aviona. Proizvodnja CL-215T završila je 1990., a tri godine kasnije započela je proizvodnja naprednije verzije, CL-415.
Godine 2018. Bombardier je prodao dizajn i prava intelektualnog vlasništva modela CL-215 i CL-415 tvrtki Viking Air, koja je odmah najavila svoje planove za izgradnju CL-515, napredne verzije aviona s nadograđenim sustavima i sposobnošću gašenja požara i noću. Vlasnicima starijih modela CL-215 Viking je obećao omogućiti nadogradnju zrakoplova na isti standard kao i CL-515.
Kanader u Hrvata
Svoja prva dva zrakoplova Canadair CL-215, Hrvatska je unajmila od tvrtke Bombardier Aerospace, 1994., kada je osnovana 855. protupožarna eskadrila. Već iduće godine kupili smo dva takva zrakoplova, a 1997. godine i prvi Bombardier CL-415. Flota CL-415 narasla je na 6 zrakoplova, a u sastavu eskadrile su i Airtractor AT-802 te Airtractor AT-802 Fire Boss. Od 2019. godine hrvatska protupožarna eskadrila u gašenju požara sudjeluje i s dva protupožarna aviona Canadair CL-415 u europskom sustavu za obranu od prirodnih katastrofa – RescEU. Od 2007. godine sudjelujemo i u gašenjima požara u drugim državama, od Portugala, i Italije, preko Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Sjeverne Makedonije, do Grčke i Izraela.
I sve bi to bila jedna lijepa priča o rastu naše protupožarne eskadrile, priča koja ulijeva sigurnost, da se prošlog ljeta nije dogodila „Canadair- afera“. Naime, ispostavilo se da, unatoč zavidnoj floti, Hrvatsku od požara aktivno brane tek tri kanadera i tri Air Tractora.
Usred turističke sezone i sezone požara u pogonu je bio nikada manji broj „letećih vatrogasaca“, dok je polovina flote bila „na bolovanju“, jedan od Canadera zbog sudara s jatom galebova. No, ispostavilo se da su, osim aviona, „van pogona“ bili i neki mehaničari koji su pušteni da odu dva mjeseca raditi u inozemstvo, iako su u hangarima na popravak čekali naši kanaderi. Čekali su i čekali, ali popravak prije, ili bar u sezoni požara, nisu dočekali. Loptica krivnje se zakotrljala, no nitko ju nije htio primiti, prebacivala se od jednih na druge.
Na popisu krivaca našla se Uprava Zrakoplovno-tehničkog centra, tvrtke zadužene za popravak protupožarnih aviona te Vladin Centar za restrukturiranje i prodaju. No, Uprava ZTC-a je krivnju za nespremnost aviona prebacila na proizvođača, iako se doznalo da rezervni dijelovi za avione nisu naručeni na vrijeme.
No, sve je to sada već „lanjski snijeg“, pa ćemo 2022. radije pamtiti po zanimljivom podatku - let HR866, odnosno kanader iz Hrvatske, koji je pomagao ugasiti požare u Sloveniji, na stranici Flight Radar bio je drugi najpraćeniji let na svijetu koji je tada pratilo preko dvije tisuće ljudi diljem planete.
Više tekstova iz Arhive Večernjeg lista pročitajte ovdje.
