U gotovo potpunoj tajnosti Zastupnički dom američkog Kongresa prije nekoliko dana izglasao je zakon kojim se ukida plaćanje poreza na tajne, ali potencijalno goleme novčane donacije političkim i raznim drugim grupacijama. Republikanci su bili jedinstveni, a u tom im je pomogao i popriličan broj demokrata. Tako je otvoren kanal da milijarderi tajnim putevima u kampanje predsjedničkih kandidata uliju sav novac koji budu u to željeli investirati. Kako se već govori da budući kandidati za Bijelu kuću neće moći ni pomisliti na uspješnu kampanju ako ne skupe barem milijardu i pol dolara (poželjnije je dvije), postaje sve jasnije da bi predsjedničke izbore 2016. uvelike mogli presuditi neki pojedinci koji imaju političkih interesa, a istodobno su više nego spremni dati dobar dio svoga bogatstva kako bi u Bijelu kuću ustoličili kandidata koji je baš njima potaman, koji će obećati da će u djelo provoditi onu političku agendu koja njima odgovara.
Posljednjih mjeseci izdvojila su se dvojica takvih. Medijski i hollywoodski mogul Haim Saban (na fotografiji s Barackom Obamom) vrlo je otvoreno stao na stranu Hillary Clinton, a kralj kocke u Las Vegasu Sheldon Adelson (na fotografiji sa suprugom Miriam Adelson) otvoreno je objavio da traga za republikanskim kandidatom, pripadnikom stranačkog "mainstreama" koji će biti sposoban pobijediti. Iako podržavaju različite stranke, imaju i ponešto zajedničko – obojica su Židovi i najavili su da njihov novac ide onom kandidatu koji pokaže da je potpuno, do kraja i beskompromisno spreman štititi svekolike interese države Izrael, ali i poništiti sve ono što je Obama napravio posljednjih nekoliko mjeseci, što se osobito odnosi na sporazum o iranskom nuklearnom programu.
Izrael je najvažniji
Sve je otišlo toliko daleko da su se njih dvojica krajem prošle godine zajedno pojavila na skupu nove organizacije, Izraelsko-američkog vijeća, i pred nekoliko stotina američkih Židova s pozornice poručili da više nikako ne mogu dozvoliti da u Bijelu kuću zasjedne netko poput Baracka Obame, predsjednika koji nije na prvom mjestu imao interese Izraela, a nije baš ni rado kontaktirao s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom. Već tada Saban je vidio Hillary Clinton kao predsjednicu koja će sigurno stati na stranu Izraela i kazao je da je spreman dati onoliko novca koliko joj bude potrebno. Ova se dvojica nisu složila samo oko jednog – Saban je kazao da treba pregovarati s Palestincima, ali ne da bi im se dala država, nego da bi se Izraelu osigurala budućnost, a Adelson je samo kazao: "Palestinci? To je jedan izmišljen narod!"
I dok je Haim Saban na čistu iza koga će stati i kome će dati novac, Sheldon Adelson organizirao je prave male republikanske predizbore koje su politički komentatori u Sjedinjenim Državama već nazvali "Sheldonovim predizborima". Kroz njegove ruke, u njegovu luksuznom hotelu Venetian u Las Vegasu, već je prošao određen broj pretendenata na republikansku predsjedničku kandidaturu. Dobar dio kandidata, poput Jeba Busha, Chrisa Christieja i Johna Kasicha (hrvatskog je podrijetla), već je govorio pred Republikanskim židovskim vijećem, a ove subote to će učiniti i Ted Cruz, Rick Perry i Mike Pence. U želji da udovolji strogim i zahtjevnim Adelsonovim kriterijima, Ted Kruz je krenuo u vrlo žestoku kampanju među američkim ortodoksnim Židovima, koje je uspio pridobiti na svoju stranu i osigurati njihove glasove. No Adelson još uvijek mudro šuti i ne izjašnjava se. On se 2012. već opekao kada je karte i dosta novca stavio na svoga prijatelja, živopisnog republikanskog jastreba Newta Gingricha, koji je ispao već nakon prvih nekoliko rundi predizbora. Poslije je u republikansku blagajnu istresao stotinjak milijuna dolara ne bi li Obamu ipak iselio iz Bijele kuće, no to mu na kraju nije uspjelo.
Novac može kupiti sve
U ovoj priči o novcu i politici ne treba zaobići ni braću Charlesa i Davida Kocha koji su za predsjedničke izbore već pripremili milijardu dolara. Oni "pucaju" na konzervativnije kandidate republikanaca, a njihovi izgledni puleni su Marco Rubio, Rand Paul i Ted Cruz. Radi se o velikom novcu zato što braća okupljaju velik broj bogataša sklonijih konzervativnoj političkoj opciji. Braća raspolažu bogatstvom od 80 milijardi dolara. Novac im nije dosta, oni njime žele kontrolirati cjelokupan politički sustav. To im je već nekoliko puta uspjelo – novcem su "kupili" glasove u Kongresu i tako srušili zakon o klimatskim promjenama, ali i brojne druge prijedloge zakona koji im nisu odgovarali.
Oni financiraju brojne institute i naručuju brojna znanstvena istraživanja čiji rezultati potkrepljuju njihove političke ciljeve. Oni su golem novac ulupali u lobiranje u čak 38 američkih saveznih država, a cilj im je bio da se uvedu zakoni koji izlazak na birališta onemogućavaju biračima koji nemaju osobnu iskaznicu. Tradicionalno, većina birača koja nema iskaznicu obično glasa za demokrate pa je potpuno jasno što su braća ovime htjela postići. Oni također šakom i kapom milijune daju sveučilištima, ali uz uvjet da ta sveučilišta zapošljavaju profesore koji imaju iste poglede na svijet i na politiku kao i braća. Sve je otišlo toliko daleko da neki uvaženi profesori s najprestižnijih američkih sveučilišta kažu da braća Koch, uglavnom vrlo uspješno, kupuju američku demokraciju podređujući je vlastitim interesima.
Stranke – nepotrebne
Govori se i o plutokraciji i o civilnoj oligarhiji koja apsolutno ima glavnu riječ u visokoj američkoj politici. U tom kontekstu mogle bi se potpuno izbrisati razlike između republikanaca i demokrata, lijevih i desnih, konzervativnih i progresivnih... Kapriciozni milijarderi, koji uz pomoć svoga novca žele vladati američkom (i svjetskom) politikom, mogli bi postati odlučujući faktor na izborima. Oni duboko vjeruju u to da se novcem može kupiti baš sve, pa i birači. No to neće učiniti na neinteligentan, izravan način, nego indirektno i iz tajnosti tako da nitko zaista ne zna odakle je točno novac stigao.
Najsnažnija poluga za takvu djelatnost su Super PAC-ovi, odbori za političke aktivnosti koji su 2010. godine od federalnog suda dobili pravo prikupljati neograničene količine novca od korporacija, sindikata, udruženja i pojedinaca, a taj novac u neograničenim količinama mogu trošiti kako bi dali političku podršku nekom kandidatu, ali i na to da biračkom tijelu ogade protivničkog kandidata. Jedino što ne smiju učiniti jest dati novac izravno stožeru nekoga od kandidata.
Kada se pogleda na predsjedničke izbore održane 2012. godine, dolarske statistike vrlo su jasne i znakovite. Čak 80 posto novca za predizborne kampanje doniralo je 3,7 posto bogatih i moćnih donatora. Na izborima 2016. taj omjer bi mogao biti još i veći – u njihovu korist.
Ova stranka već ima brojne kandidate koji bi željeli krenuti u utrku za Bijelu kuću, no jedan od najvećih problema je to što je ona podijeljena u međusobno gotovo nepomirljive frakcije. Tradicionalne republikance, one koji su bili na vlasti za vrijeme predsjednikovanja Dwighta Eisenhowera, Ronalda Reagana ili pak Georgea Busha starijeg, u posljednjih desetak godina zasjenili su pobornici ultrakonzervativnog Pokreta čajanki. Sheldon Adelson želi ojačati tu tradicionalnu struju, dok su braća Koch sklonija Čajankama.
Iako je stranka jedinstvena, za predsjedničke izbore 2016. nije uspjela iznjedriti izrazito atraktivnog kandidata, kakav je 2008. godine bio Barack Obama. Ako ne dođe do zaista iznenađujućeg obrata, Hillary Clinton će demokratima biti najjači adut na izborima u studenome 2016. godine. No ako iza nje stane izraelski lobi na čelu s Haimom Sabanom, predsjednik Obama mogao bi stati iza državnog tajnika Johna Kerryja kao predsjedničkog kandidata. On je Obami pomogao da postigne dogovor s Iranom pa bi on upravo Kerryja mogao vidjeti kao najboljeg nastavljača svoje politike.
a kakvi su bili dosadasnji !!!!! ko je od njih koji nije bio