Izravnu korist od sutrašnjeg predizbornog skupa Recepa Tayyipa Erdogana u Sarajevu imat će samo turski predsjednik i lokalni ugostitelji i hotelijeri. Svi ostali, uključujući bosanskohercegovačke političare pojedinačno, imat će malo koristi ili malo štete.
Sada je već sasvim jasno da će Bosna i Hercegovina biti jedina europska zemlja u kojoj će Erdogan održati predizborni skup svoje AK partije. Nakon što su mu vrata za mitingovanje zatvorena diljem Europske unije, od Austrije do Nizozemske, turski predsjednik okrenuo se predvorju EU. Nimalo neočekivano izbor je pao na BiH. Sarajevo je odabrano kao mjesto iz kojeg će Erdogan gurnuti prst u oko Europskoj uniji.
Saveznik, prijatelj i zaštitnik
Službeno, Erdogan i turska vlada u odličnim su odnosima sa svim zemljama u regiji, izuzev Kosova, gdje se digla prašina oko izručenja Turskoj nekoliko osoba koje Erdoganov režim optužuje za terorizam, odnosno pripadnost pokretu njegova trenutačno najvećeg protivnika Fetullaha Gulena. No, BiH ili točnije aktualno bošnjačko rukovodstvo vjerojatno jedino u regiji nema snage, a ni volje odbiti Erdoganov zahtjev za organiziranje predizbornog skupa.
Već godinama je Erdogan glavni međunarodni saveznik pa i politički mentor bošnjačkog člana Predsjedništva BiH i čelnika SDA Bakira Izetbegovića. Obojica su više puta potencirala tvrdnju da je Bakirov otac, Alija Izetbegović, na samrti Bosnu i Hercegovinu „ostavio u amanet“ Erdoganu. Odgovarajući na kritike političkih protivnika da se takvim izjavama omalovažavaju i Bošnjaci i BiH, obojica uporno tvrde kako nema ništa sporno u tomu što je Alija Izetbegović, kako ističu, brigu o BiH povjerio prijatelju te zemlje. Kako u praksi izgleda ta briga moglo se vidjeti prethodnih godina kada je Erdogan posredovao u odnosima između Izetbegovića i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, omogućio masovniji izvoz nekih bh. roba u Tursku ili na međunarodnoj sceni podupirao ulazak BiH u NATO. Našla se tu i poneka turska investicija, najava gradnje autoceste Sarajevo – Beograd te simboličko otvaranje nekoliko objekata u Turskoj koje nose ime Alije Izetbegovića. Turska i u Vijeću za provedbu mira, tijelu koje u praksi ima ulogu „upravnog odbora“ visokog međunarodnog predstavnika u BiH, snažno zastupa probošnjačke političke stavove. U prijašnjim predizbornim situacijama Erdogan i Izetbegović su također znali „bratski“ podržati jedan drugoga pa je za mnoge i najava sutrašnjeg mitinga u Sarajevu samo nastavak tog bliskog odnosa.
No, upitna je korist koju ovaj put na unutarnjem planu, a posebno međunarodnom, ima Izetbegović. Erdogan u BiH, kao ni u susjednim zemljama, nema mnogo potencijalnih birača (turskih državljana s pravom glasa). Njegova glasačka baza u Europi je u Njemačkoj, Austriji i drugim članicama EU koje su mu zabranile održavanje skupova. Stoga će glavninu prisutnih na mitingu u Zetri (očekuje se oko 20.000 posjetitelja) činiti turski državljani iz zapadnoeuropskih zemalja. Jasno je da Erdogan čak ni u tim zemljama, a pogotovo u BiH, nema stvarnu potrebu za organiziranje predizborne kampanje, jer je riječ o ograničenom biračkom tijelu koje je ionako (dosadašnji rezultati to pokazuju) najviše glasova davalo njemu i njegovoj AK partiji. Jedini pravi razlog za organiziranje tog skupa je da turski predsjednik pokaže EU da on, zemljopisno gledano, duboko u Europi ipak ima uporište iz kojeg može slati poruke kakve želi.
A kakve će te poruke biti nije teško dokučiti prate li se Erdoganovi javni istupi posljednjih mjeseci pa i godina. Njegova retorika je vrlo oštra, prvenstveno prema EU i njezinim članicama. Redovito im prigovara antiislamsku i islamofobičnu politiku, naziva ih licemjerima i nedemokratima, prigovara im zaštitu terorista (pristaša Gulenova pokreta) i navodno nepoštivanje sporazuma s Turskom. Najjednostavnije rečeno, njegova je retorika antieuropska i uvelike na njoj gradi i svoju kampanju za predstojeće izbore. Teško je povjerovati da će bilo kakve drukčije poruke poslati sa skupa u sarajevskoj Zetri, tim prije što se izravno obraća svojim sunarodnjacima koji žive u državama EU, a neizravno i vladama tih zemalja.
Bakir Izetbegović ovih dana grčevito brani pravo turskog predsjednika da održi predizborni skup u Sarajevu, ali mu je jasno da će njemu, kao formalnom domaćinu, to pokvariti imidž na Zapadu. Njemačka kancelarka Angela Merkel je tijekom prošlotjednog sastanka s članovima Predsjedništva BiH otvoreno pitala tko je i kako pozvao Erdogana u Sarajevo. Na slična pitanja i iz drugih europskih centara, Izetbegović će sigurno morati odgovarati, a teško će se ograditi i od Erdoganovih poruka, jer će u Zetri stajati uz njega.
Sve to je u priličnoj suprotnosti s tvrdnjama aktualne bošnjačke politike, koju upravo on predvodi, da je strateški cilj Bošnjaka članstvo u EU i primjena europskih vrijednosti u BiH. Kako pljeskati Erdoganu koji govori protiv onoga za što se Izetbegović službeno zalaže, pitanje je na koje bošnjački čelnik teško može naći uvjerljiv odgovor.
Na unutarnjem planu, Izetbegović se suočava s manjim problemom. Čak bi se moglo reći da će mu Erdoganov dolazak koristiti u njegovoj kampanji pred izbore koji se u BiH održavaju u listopadu. Nije tajna da značajan broj Bošnjaka, poglavito potencijalnih glasača SDA, simpatizira Tursku pa i samog Erdogana. U Turskoj vide tradicionalnog saveznika, prijatelja i zaštitnika. I njegova proislamska politička crta im je bliska, baš kao i prkosan stav prema Zapadu. Taj dio bošnjačke javnosti sa simpatijama pratit će Izetbegovićevo pojavljivanje na Erdoganovu mitingu. U konačnici, dakle, Izetbegović bi iz ove priče mogao izići s nekoliko dodatnih predizbornih poena.
S druge strane, pak, cijeli je blok bošnjačkih narodnjačkih, ali i ljevičarskih stranaka, medija, intelektualaca, koji vrlo kritički promatraju sve što se događa oko Erdoganova skupa u Sarajevu. Izetbegovićev ljutiti protivnik Fahrudin Radončić već godinama tvrdi da su SDA i Izetbegović „Erdoganovi vazali“, koji podaničkim odnosom prema Ankari ugrožavaju strateške interese BiH i Bošnjaka kao naroda. Slične prigovore Izetbegoviću upućuju i bošnjački političari s ljevice koji u svemu vide nepoštivanje države BiH. Upozoravaju i na notornu činjenicu da Bošnjaci i BiH od Turske dobivaju lijepe riječi, a da turske investicije idu u Srbiju, Makedoniju i druge zemlje. I trgovinska razmjena BiH s Turskom manja je od one koju imaju Srbija i Turska. Treći argument koji Izetbegovićevi politički oponenti u Sarajevu navode kao razlog za protivljenje Erdoganovu dolasku je davanje alibija Vojislavu Šešelju ili Vladimiru Putinu da sutra u BiH, preciznije u Banjaluci, održavaju slične predizborne mitinge.
Šutljivost Hrvata i Srba
U svemu ovome treba tražiti i razloge zbog čega hrvatski i srpski političari u BiH prilično rezervirano i šutljivo prate unutarbošnjačku prepirku oko Erdoganova mitinga. Tek poneki komentar mogao se čuti iz Banjaluke i Mostara. Vodeći hrvatski i srpski političari ionako Izetbegoviću spočitavaju da nije iskren kada zagovara europsku perspektivu BiH te da je više okrenut Istoku nego Zapadu. I jedni i drugi održavaju bliske političke veze sa Zagrebom, odnosno Beogradom, a Erdoganov miting začepit će usta onima iz Sarajeva koji godinama kritiziraju te odnose. U tom kontekstu, Dragan Čović i Milorad Dodik, koji personificiraju vladajuće politike među Hrvatima i Srbima u BiH, mogu se samo okoristiti od cijelog slučaja. Ubuduće će sigurno još apsurdnije zvučati bilo kakva kritika Čoviću zbog čestih susreta s hrvatskom predsjednicom i premijerom. Upitno je i tko će iz Izetbegovićeva okruženja imati bilo kakvog legitimiteta osporavati Dodikove relacije s Aleksandrom Vučićem ili vladajućom strankom u Rusiji. Ipak, teško da će to značajnije utjecati na rejting hrvatskih i srpskih političara u vlastitom biračkom tijelu.
Sigurno je da Čović i Dodik, kao ni drugi političari iz ta dva naroda, neće pomagati Izetbegoviću u pokušaju da Erdoganov posjet prikaže i kao državnički. Naime, javnosti se iz Sarajeva pokušalo objasniti kako je to zapravo prije dogovoreni posjet Erdogana BiH, koji se trebao dogoditi za oko mjesec dana. Do pomicanja termina unaprijed došlo je, prema istom obrazloženju, zbog raspisivanja prijevremenih izbora u Turskoj. Tako su osim stranačkog skupa, službenim protokolom predviđeni i susreti turskog predsjednika u institucijama vlasti države BiH. Već ima najava da im neki hrvatski i srpski predstavnici zbog prije preuzetih obveza neće nazočiti. Političke igre, interesi pa i posljedice Erdoganova dolaska u Sarajevo uopće ne zanimaju lokalne hotelijere, trgovce i ugostitelje. Oni u najavljenom dolasku 20.000 Turaka vide odličnu poslovnu priliku. Zadovoljno trljaju ruke jer im Erdogan poklanja odličan početak ljetne sezone. Natpisi dobrodošlice i jelovnici na turskom jeziku već su spremni. Za razliku od političke koristi, taj doprinos turskog predsjednika gospodarstvu BiH nitko neće moći osporiti.
bar milion cevapa... u pola, sa lukom... dobra zarada... sto bre Erdogan ne dolazi svaki mesec