Nakon što je prije nekoliko godina prošla jednu veliku katarzu na političkoj sceni vladajuća stranka HDZ sada prolazi unutarnje promjene. One prije svega govore o sazrijevanju stranke. To znači jedno sumiranje ostvarenja iz prošlosti i određivanje novog smjera u budućnosti. Prošlost se mora ponovno ''procijeniti'', zatvoriti to poglavlje konzervativnog načina rada i okrenuti se ka modernizaciji, novim i svježim mladim kadrovima. Trebalo bi imati na umu da se dostojno i s poštovanjem stariji kadrovi organiziraju kao jedno ''tijelo iskustva i mudrosti'' koji će imati savjetodavnu ulogu a da se upravljanje i funkcioniranje prepusti ambicioznim mlađim kadrovima. Ali upravo taj proces izaziva otpore i unosi probleme u odnosima unutar stranke.
Zato će do kraja godine biti dosta nejedinstva u stranci. Konzervativniji i radikalniji članovi spremni su na destruktivne poteze: na ''kažnjavanje'' , na ucjene, zakulisne igre, otpore. Više će ''ratovati'' između sebe nego s mlađima.
Mlađi kadrovi su ambiciozniji, ne plaše se budućnosti i žele biti dio suvremenog svijeta.
HDZ će se više povezivati s europskim strankama. Mijenjat će vizualni identitet i uvesti nove tehnologije za članstvo.
Broj utjecajnih žena se treba i hoće povećati i tu je jedna lijepa nova snaga stranke. To treba shvatiti i predsjednik stranke Andrej Plenković.
Premijer Plenković ima dobru podršku zvijezda da s više mudrosti zadrži kontrolu nad strankom i da korak po korak posloži jednu novu strategiju. Može sve one koji mu otežavaju posao staviti u okvire i može promiješati karte tako da dobije bolju strukturu bez da ''prlja ruke''.
Bit će jasniji u izražavanju mišljenja, puno odmjereniji prema medijima koje će tretirati s više respekta.
No, čini se da je potpuno podcijenio SDP kao otvorenu konkurenciju i da će se s njome morati više pozabaviti.
On dobiva i sasvim neočekivane ponude za novu ulogu u međunarodnoj zajednici zbog koje će prolaziti iskušenje: otići ili ostati. Znat ćemo koliko je odgovoran i razmišlja o zemlji dugoročno ili misli isključivo na osobne ambicije.
Osim poslovnih iskušenja bit će i onih partnerskih koji imaju emocionalne izazove.
Milijan Brkić kao vječno drugi čovjek stranke voli tu svoju ulogu. On voli vladati iz sjene. Tako ima stvarnu moć i nije izložen onim udarcima javnosti koje prima prvi čovjek, ali stalno na sebe privlači pozornost s puno upitnika. Da bi bio efikasan operativac on je izgradio veliku mrežu ljudi. Nije moguće u takvoj mreži imati sve pod kontrolom. Moć je u informacijama, ali je tu i opasnost kada počnu ''curiti'' ili kada njima netko manipulira. Tada se ne zna u kojem smjeru će krenuti ''igra''.
Vidljivo je da Brkić prolazi fazu samo-razvoja i rada na sebi. On nema ambicije vođe, ali dosta mu je vlastite uloge.
Plenković – Brkić:
Njih dvojica su vrlo kompatibilni i uspješni ako konkretno usmjere svoju energiju i ako podijele jasno uloge i ''teritorij'' tj ako podijele ovlasti. Oni jesu polariteti ali se mogu odlično nadopunjavati.
Ali postoji i druga strana medalje: njihova obostrana kontrola i stalno odmjeravanje snaga, tako da svaki od njih dvojice projicira vlastite slabosti na onog drugog.
Premijer Plenković voli pokazati svoju intelektualnu i verbalnu dominaciju. Brkić voli disciplinirati premijerovu ljutnju i njegovu akciju / ambiciju držati podalje od utjecaja na policiju i branitelje. On poput oca ili starijeg brata drži ''pod kontrolom'' mlađeg Andreja.
Sve do pred kraj godine vladat će primirje a potom će morati donijeti odluku o njihovom odnosu. Čini se da to više ovisi o samom Brkiću nego o premijeru.
Kolinda Grabar-Kitarović - Miroslav Škoro:
Predsjednica trenutno ima jednu unutarnju psihološku krizu kao rezultat zasićenosti svojom ulogom, ograničenjima koja ima ta uloga, kao i zasićenosti s tretmanom od strane medija i političkih pojedinaca. Njezin nemirni duh nije zadovoljan s rutinom. Ona voli akciju, izazove, promjene, ugodnije uvjete, pozitivnu podršku i pomoć svojih suradnika. S druge strane od želje da bude svugdje i uvijek prisutna ona ne obraća dovoljno pozornosti na to kako u našoj maloj sredini ostaviti dojam dosljednosti i postojanosti. A o odnosu prema ženama u javnom životu da se ne govori.
Zato je predsjednica neodlučna, pomalo uplašena, kojim putem dalje i kakve korake činiti.
Još će neko vrijeme ostaviti za odluku.
Sve ima neke svoje razloge. Neka se drugi kandidati otkriju i pokažu.
Miroslav Škoro je inteligentan čovjek. Nije njemu ambicija da postane predsjednik RH. Ovo je period njegovog javnog bunta protiv političkog establišmenta koji ne cijeni domoljublje nego samoljublje.
Škoro je u retorici zanimljiviji od predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Uvjerljiviji je. Njegov humor je onaj ''začin'' koji nedostaje predsjednici.
Škoro je poslovno orijentiran i isplati mu se ući u predsjedničku kampanju, jer svega nekoliko koncerata bi mu donijelo i glasove birača i novac. Ona je vrlo svjestan te prilike. Kao što je svjestan da ne može postati predsjednik RH.
Kolinda Grabar-Kitarović i Miroslav Škoro su odličan poslovni tandem. Ona bi njemu doprinijela s dijelom glasova koji bi se potom njoj vratili u drugom krugu.
Daleko opasniji protukandidat je Zoran Milanović.
Za više astro-analiza posjetite stranicu astrologinje Anđelke Subašić.
Na čemu je ova ? Pa našu političku scenu najviše kreira Pupavac. Evo i Šeparović iz Ustavnog suda počeo prosipati silu.Ne ide ovo na dobro.