U oba svoja mandata, od 2000. pa do studenoga ove godine, predsjednik države Stjepan Mesić pomilovao je 283 osobe, a odbijena je 2241 molba.

>>Alica Petrač: Vlada i mediji vrše pritisak na Komisiju za pomilovanje

Ta brojka, međutim, nije potpuna jer sve do 2003., kada je donesen aktualni Zakon o pomilovanju, nije postojala obveza da se odluke o pomilovanju objavljuju. Prema podacima koje je prikupila dr. Anita Kurtović, profesorica na Pravnom fakultetu u Splitu, Mesić je u prve dvije godine bio vrlo široke ruke pa je tadašnji broj pomilovanja ukupno bio veći nego zbroj svih kasnijih godina.

Godine 2001. Mesić je pomilovao 135 osoba, a 2002. taj je broj tri puta smanjen jer je pomilovano samo 48 osuđenika. Prema propisima predsjednik države potpuno je autonoman u odluci oprosta od kazne (Komisija je savjetodavno tijelo), a tako široke ovlasti ima jedino predsjednik SAD-a. Kraj Mesićeva mandata obilježit će najkontroverzniji zahtjev za pomilovanje - onaj Hrvoja Petrača o kojemu se Komisija sutra očituje.

Burno s dilerima
Objavljivanje onih koji su dobili oprost kazne jedini je mehanizam kontrole načina na koji šef države u Hrvatskoj amnestira. Stoga su sva sporna pomilovanja oko kojih se dizala velika prašina i narušavao Mesićev rejting posljedica hrvatskog sustava. No, valja napomenuti da ne znamo što se sve događalo u prve dvije godine Mesićeva mandata, a cijelo razdoblje vladavine Franje Tuđmana javnosti je uglavnom ostalo nepoznato.

Već sam početak Mesićeva mandata obilježio je skandal, i to kada je akt milosti, unatoč protivljenju suda i državnog odvjetništva, dodijeljen splitskim dilerima Natali Šunjić, Siniši Pleštini i Igoru Perku. Na tu je odluku burno reagirao načelnik Odjela za droge splitske policije koji je iz prosvjeda dao ostavku. U većini pomilovanja koja javnost nije opravdavala i za koja je upozoravala da je predsjednik pogriješio pokazalo se da ima pravo jer su osobe koje su puštene iz zatvora ponovno počinile kazneno djelo. Taj dojam potkrepljuju i podaci dr. Kurtović koja je utvrdila da je svaki treći pomilovani osuđenik postao povratnik. Najgori je takav primjer slučaj Perice Majstorovića koji je služio 15-godišnju kaznu zbog niza kaznenih djela.

Javnost je bila zgrožena kada mu je Mesić za dvije godine skratio boravak u zatvoru jer se, uz to što je riječ o okorjelom kriminalcu, radilo i o osobi koja je više puta bježala iz zatvora. Da je Mesić napravio lošu stvar, pokazalo se godinu nakon pomilovanja. Majstoroviću su ostale još dvije godine, ali je ponovno pobjegao iz zatvora i sudjelovao u razbojstvu koje je imalo tragičan ishod. No, najgore je što je nakon pomilovanja u Zadru ubio Slavicu Medanić. Za taj zločin Majstorović je osuđen na 40 godina zatvora.

Dobro djelo
Spornih činova udjele milosti ima još podosta, no valja izdvojiti i pozitivne primjere. Takav je slučaj bio kada je Mesić pomilovao Riječanku koja je zbog krijumčarenja marihuane bila osuđena na osam mjeseci zatvora. Odlazak u zatvor značio je da svojeg 18-mjesečnog sina mora ostaviti udomiteljima, budući da mu je i otac bio u zatvoru.

Devet predsjednikovih pomilovanja koja su zgrozila javnost